Iako je u farmaceutskoj struci 80 posto magistara zaposleno u
ljekarnama, još je uvijek izraženija želja za radom u tvrtkama jer je
godinama stvarana percepcija o ljekarnicima kao prodavačima. Trenutačno
se ta situacija mijenja, pa i magistri u ljekarnama dobivaju veće
ovlasti u radu, a otvoren im je i put u napredovanju u karijeri. Riječ
je i o zanimanju koje na tržištu trenutačno nedostaje, te za koje su
potrebne stalne edukacije na više područja.
Procjenjuje se da u ovom trenutku nedostaje 300 do 400 magistara
farmacije, a potražnja za njima povećana je usporedno s otvaranjem
velikog broja privatnih ljekarni posljednjih godina. Za nekoliko godina
vjerojatno će doći do zasićenja, jer je sadašnja mreža ljekarni
uglavnom popunjena i nove se ljekarne više ne mogu otvarati.
– Stoga bi bilo potrebno napraviti analizu koliko je studenata upisano
na Farmaceutski fakultet, koliko ih godišnje diplomira te dinamiku
kojom će se taj nedostatak magistara farmacije popuniti. Ako se zna da
svake godine oko 120 studenata završi fakultet, čini se da bismo za tri
do četiri godine trebali imati dovoljno magistara farmacije – kaže Maja
Jakševac Mikša, glavna tajnica Hrvatskog farmaceutskog društva.
Zašto se ljekarnike u našoj zemlji doživljava više kao prodavače, a
manje kao zdravstvene djelatnike, Jakševac Mikša objašnjava da je to
zato što zdravstvene državne institucije pomalo zanemaruju
ljekarništvo, smatrajući ga servisom za izdavanje lijekova, a ne
prepoznaju ga kao struku koja svojim uslugama itekako može pridonijeti
boljoj zdravstvenoj skrbi pacijenata. Ljekarnike se neprestano
opterećuje sve brojnijim administrativnim poslovima na račun
komunikacije s pacijentima umjesto da im se proširuje djelokrug rada
vezan za pacijente.
– Zakoni su strogi i vrlo je usko područje djelovanja, stoga je i teže
istupanje u javnosti. Liječnici propisuju terapiju, ministarstvo donosi
zakone, HZZO cijene i uvjete, pa ljekarnicima ostaje mali prostor
djelovanja i samostalnog odlučivanja – tvrdi Arijana Meštrović,
voditeljica Edukacijskog centra i razvoja kompetencija divizija Pharma
u Atlantic grupi.
Maja Jakševac Mikša –
glavna tajnica HFD-a
Saša Cvetojević, predsjednik Udruge ljekarnika pri HUP-u kaže da bi se
trebalo i proširiti shvaćanje da u ljekarni rade magistri farmacije, da
postoji razlika između njih i farmaceutskih tehničara, te da su
farmaceuti u rangu s doktorima opće prakse koji su preporučili lijek,
kao i da bi oni morali surađivati, a ne da se ponekad vodi rat među
profesijama za određene kompetencije.
Širenje posla
– Farmaceutima se u zadnjih deset godina oduzeo velik dio posla, o čemu
se malo zna. No da se to primjerice dogodilo s nekom drugom strukom,
kao što je liječnička ili odvjetnička, takvo što ne bi bilo dopušteno –
kaže Cvetojević i dodaje da bi, s obzirom na to da državne institucije
rijetko same od sebe krenu u promjene, struka trebala biti ta koja će
istupati prema van. Primjerice, navodi Cvetojević, sada je pobuna
liječnika obiteljske medicine jer se od njih tražio dodatan posao u
administriranju.
A ljekarne su, primjerice, već unazad 20 godina bile informatizirane,
obavljale ogroman administrativni posao za državu i HZZO, prikupljale
podatke... a to nitko ne zna. Ljekarnici su se navikli i misle da to
moraju odraditi, svi šute o tome ili ne postavljaju to pitanje dovoljno
glasno na dnevni red. Možda je to dobro, ali ipak riječ je o struci
koja nije dovoljno eksponirana. Zbog navedenog, velik broj mlađih
kolega, kaže Mikša Jakševac, radije se na početku karijere prvo želi
okušati u nekom od predstavništava farmaceutske industrije.
Znanstvena novakinja na Farmaceutsko-biokemijskom fakulteteu Maja
Ortner Hadžiabdić kaže da je razlog tome možda i činjenica što do sada
nije bilo velike mogućnosti napretka u karijeri za osobe zaposlene u
ljekarni. No isto tako kaže da iako najveći broj studenata na prvoj
godini ne bi izabrao ljekarnu, to se razmišljanje tijekom studija
mijenja, a nakon obveznog pripravničkog staža, u konačnici se velik dio
njih i odluči na rad u ljekarni.
Arijana Meštrović –
voditeljica edukacijskog centra i razvoja kompetencija, divizija
Pharma, Atlantic grupi
– Smatram da bi jedan od doprinosa popularizaciji struke bio uvođenje
dodatnih ljekarničkih usluga, što je u Europi već oživjelo. One
obuhvaćaju razne programe javnozdravstvenog značaja, primjerice,
mjerenje šećera ili kolesterola u krvi, krvnog tlaka, odnosno
prevencije ili liječenja kroničnih bolest...Za razliku od toga,
tradicionalna uloga ljekarnika obuhvaćala je nabavu i izdavanje
lijekova, izradu magistralnih i galenskih pripravaka..., odnosno
poslove u kojima javnost danas većinom i vidi ljekarnike. Širenjem
njihovih usluga proširila bi se i potreba stjecanja novih znanja i
vještina, a kojima onda ljekarnik može i popularizirati svoju struku.
Na taj način, kao što su pokazala iskustva drugih zemalja, dolazi se i
do racionalizacije troškova u zdravstvu i poboljšanja rezultata
sveukupnog liječenja – kaže Ortner Hadžiabdić.
Napredak u karijeri
– No, pomak u širini njihova posla već se i sada uočava, kaže Arijana
Meštrović, objašnjavajući da se već sada u ljekarnama mogu naći
dokumentirane medicinske intervencije. Pa ako se uoči interakcija
između dvaju lijekova, pacijenta se o tome obavijesti, sugerira se
liječniku kako bi se to moglo riješiti i bilježi se intervencija. Nadam
se da ćemo s vremenom moći pratiti pacijenta s ishodom rezultata.
A uskoro ćemo s liječnicima revidirati terapiju s uvidom u medicinske
podatke za pacijente koji to budu htjeli – kaže Meštrović i dodaje da
danas postoje i veće mogućnosti napredovanja osoba u ljekarnama. Kroz,
primjerice, specijalizacije, razvoj novih kompetencija u skladu sa
svjetskim standardima, spominju se i počeci kliničke farmacije kod nas,
što znači aktivnu ulogu ljekarnika u formiranju terapije za pacijenta,
zatim veću savjetodavnu uloga i sl. U Atlantic grupi je primjerice
formiran poseban Edukacijski centar za njihovo daljnje obrazovanje,
razvoj vještina i znanja, a ljekarnička primanja danas sve manje
odstupaju od onih u stranim predstavništvima, što je donedavno bio
slučaj.
Maja Ortner Hadžiabdić –
znanstvena novakinja na FBF-u
Svojim djelatnicima nudimo stručna znanja, komunikacijske, prodajne i
menadžerske vještine, financijsko razumijevanje, specijalizacije,
poslijediplomski studij u zemlji ili inozemstvu, organizirano
pripravništvo i izmjenu iskustava. Naši zaposleni stručnjaci smatraju
takvu edukaciju najvećom vrijednošću kompanije i najpoželjnijim ciljem
za njihovo zapošljavanje. Edukacija je organizirana tako da deset
mjeseci u godini edukaciju imaju farmaceutski tehničari i magistri
farmacije, a pripravnici i dodatne mjesečne edukacije. Nudimo i
informatički tečaj, tečaj iz pravno-financijskih poslova te
komunikacijskih i prodajnih vještina – kaže Meštrović.
Stalna edukacija
– Trajna edukacija magistara farmacije nakon završetka studija vrlo je
dobra, rekla bih i bolja od edukacije liječnika obiteljske medicine.
Stručno usavršavanje ljekarnika kao i svih drugih zdravstvenih
djelatnika obvezno je pa da bi mogli svakih šest godina produljiti
licencu, moraju dokazati da su pohađali stručno usavršavanje – kaže
Jakševac Mikša i dodaje da se u okviru Hrvatskog farmaceutskog društva
i Ljekarničke komore organiziraju brojni tečajevi za ljekarnike.
U ljekarni se jednostavno ne može raditi bez poznavanja novih
terapijskih postupaka. Trudimo se da ljekarnici tijekom edukacije
dobivaju iste informacije kao liječnici obiteljske medicine jer
pacijenti često od ljekarnika traže pojašnjenje kako i zašto moraju
uzimati propisane lijekove.
Osim proširivanja znanja s područja farmakoterapije, radi osiguravanja
što ispravnije primjene lijekova nastojimo poboljšavati i
komunikacijske vještine ljekarnika (primjerice kako bolje komunicirati
s introvertnim ili agresivnim pacijentom). Ortner Hadžiabdić kaže da su
farmaceuti svjesni trajne edukacije, jer ljekarništvo je
multidisciplinarno.
Saša Cvetojević –
predsjednik Udruge ljekarnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca
– Ta se znanja teško mogu uklopiti u ionako pretrpane kurikulume
dodiplomskih studija, a nisam upoznata da je ijedan fakultet farmacije
to dosad učinio. Naravno, nešto tih znanja i vještina može se obraditi
tijekom studija, ali bez potrebe da to bude poseban predmet, nego da se
te vještine stječu kroz dobivene zadatke. Meštrović kaže da je na
nedavnom skupu o kompetencijama u ljekarništvu bio primjetan izniman
interes za stjecanjem dodatnih znanja i vještina.
– U Atlanticu se primjerice kompetencije vrednuju kroz veći platni
razred, uz mogućnost napredovanja. A prihvaćen je i svjetski
standardiziran program GLF (General level framework) po kojem se možemo
usporediti s bilo kojim ljekarnikom na svijetu – kaže Meštrović.
Osim stjecanja znanja, studenti uče i vještine potrebne za posao
Maja Ortner Hadžiabdić kaže da su na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu uvedeni novi predmeti kao što su primjerice klinička farmacija, farmakoterapija, socijalna farmacija, farmaceutska skrb te komunikacijske vještine usmjerene novim ulogama ljekarnika. Novina je i predmet stručna praksa već od prve godine, gdje dolaze osobe iz prakse i održavaju predavanja, a na višim godinama studenti odlaze na praksu u stvarnu radnu okolinu. S obzirom na to da bi po bolonjskome programu staž trebao biti integriran u studij te bi studenti tijekom pete godine studija trebali odraditi propisani pripravnički staž, taj je dio potrebno ubaciti u program. Također, studenti pete godine dodiplomskog studija (prvi put sljedeće godine) imat će mogućnost izbora između dvaju modula – ljekarništvo te istraživanje i razvoj lijekova. Kroz neke od novih predmeta studenti osim potrebnih znanja stječu i niz vještina, primjerice vještine rješavanja problema. Arijana Meštrović kaže da u Atlantic grupi imaju velik broj internih tečajeva na kojima informatičke, pravne i financijske službe educiraju ljekarnike u vještinama koje su im najpotrebnije. A organiziraju i tečajeve komunikacijskih i prodajnih vještina.