Kada je 2015. poduzetnica iz Češke Hana Dermota, u suglasju sa suprugom Austrijancem, prepustila direktorsku poziciju u novouređenoj boutique marini na Ugljanu, Olive Island Marini, mladiću od 23 godine, Toni Antišin bio je najmlađi direktor u jadranskom nautičkom turizmu.
Tu titulu mladi direktor vjerojatno nosi i danas, nakon pet sezona u kojima su se nizale nagrade za najbolju malu marinu na Jadranu, i još jedne uspješne poslovne godine u nizu. Za razliku, hrvatski nautički turizam u cjelini zasad se suočava sa zamalo četiri posto manje gostiju i noćenja nego za lanjskih sedam mjeseci.
– U srpnju smo i mi imali rupu. I to od 15 posto. Bilo je desetak hladnih, vjetrovitih dana, nautičari nisu isplovljavali i taj minus zapravo otpada na privezišta i tranzitne goste. Šesti mjesec bio je odličan, peti isto s lošijem vremenom nešto slabiji nego lani, četvrti dobar... Nekako se to izniveliralo i kad sve zbrojimo, nemamo minus u odnosu na 2018.
Što to znači u konkretnim brojkama?
Marina je od preuređenja 2014. do 2016. imala uzlaznu putanju. Od te godine radimo punim kapacitetom, svih dvjesto vezova zauzeto je svih 365 dana. Dnevne goste primamo samo kad neki od naših stalnih gostiju isplovi, a sve skupa na razini godine to znači da imamo oko 1700 uplovljenja brodova i oko 3000 noćenja. Takve brojke očekujemo i do kraja tekuće godine.
Zašto to ne uspijeva nautičkom turizmu u cjelini?
Nezahvalno je govoriti o drugima, nemam ni dovoljno informacija, ali dio čarter-gostiju je vjerojatno otišao u potrazi za jeftinijim destinacijama, a neki u Grčku i Tursku. Te dvije zemlje su se oporavile i vratile na stare turističke staze. Godine u kojima smo mi mogli biti relativno bezbrižni, 2016. 2017. i 2018. sad su prošlost... No, i ne može se svake godine iznova jako rasti, a u cjelini smo i dostigli solidne rezultate.
Jesu li se nautičari prorijedili zbog korekcije iznosa boravišne pristojbe?
Dio nautičara zasigurno uspoređuje i gleda koja je zemlja cjenovno konkurentnija. Boravišna pristojba jest bila šok u prvi mah. Ali, nasreću, poslije se omogućilo gostima da boravišnu plaćaju za samo onoliko dana koliko uistinu i borave na brodu, pa se nezadovoljstvo smirilo.
Ne bih rekao da se to u većoj mjeri ne odražava na rezultat nautičke sezone. Inače, većina gostiju na brodovima ostaje oko mjesec i za njih to nije preveliko poskupljenje. Nešto ga više osjećaju oni koji na brodu borave mjesecima. Kako god, mi zbog toga nismo imali problema, niti jedan brod nije otišao iz naše marine, ali od kolega sam čuo da su neki gosti zbog poskupljenja boravišne napustili Hrvatsku.
Koje je vaše rješenje za novonastale tržišne okolnosti?
Definitivno, fokus na kvalitetu i sadržaje u marini, koje više ne mogu biti samo obično privezište. Mi smo, kad smo dobili koncesiju i 2014. preuzeli marinu, sve renovirali, ali dodali bazen, dječje igralište, puno uložili u bogatu hortikulturu, digli kvalitetu restorana... i, mogu vam reći, rezultati su itekako vidljivi. Kad spojite kvalitetu, sadržaje i fer cijene, nema straha za goste.
Niži PDV za ugostitelje u 2020. će biti dobar poticaj?
O, da. To je itekako pozitivno i za nas.
U sklopu marine planirate gradnju smještajnih kapaciteta, jesu li oni također dio tih danas nužnih sadržaja?
Apsolutno. Nautičari rado pozivaju prijatelje, vole da im dolaze gosti, a brod ili nije uvijek dovoljno velik za sve ili se jednostavno ne žele inkomodirati. Neki bi nautičari, kako nam kažu, htjeli zakupiti sa sebe smještaj na kopnu kako ne bi morali biti stalno na brodu i kako bi imali veći komfor. U svakom slučaju, još nismo sigurni hoće li to biti bungalovi ili aparthotel, ali, da, planiramo gradnju smještajnih kapaciteta. Bude li sve po planu, taj dio trebao bi biti spreman za sezonu 2022.
Odakle su vam pretežito gosti?
Velika većina su Austrijanci, potom Nijemci i Švicarci, te Slovenci, Česi i Slovaci. Domaćih praktički i nema, oni preferiraju dostupnije marine, uz obalu.
Olive Island Marina poznata je i po odličnoj suradnji vlasnika i lokalne zajednice. Zašto je to gospođi Dermota i njezinu suprugu toliko važno?
Jednostavno imaju sluha za lokalnu sredinu, takvi su ljudi. Stalo im je da se u Sutomišćici dobro osjećaju kako gosti tako i domaći ljudi. Žele da se marina poveže s mjestom, da se Sutomišćica razvija kao turistička destinacija, a ne samo marina kao jedan poslovni subjekt. Zato nam je, recimo, bilo toliko bitno novouređeno šetalište, u čemu smo dosta pomogli.
Povezuje marinu i centar mjesta, nautičari sad mogu prošetati, osjetiti puls života na otoku, a u konačnici je i svima ljepše. Inače, ta mreža šetnica širi se i povezuje s nekim postojećima stazama... Sutomišćica ima nešto apartmana, sad već i nekoliko kuća s bazenom za odmor i turistička ponuda se, na opće zadovoljstvo, pomalo obogaćuje i zaokružuje...
Vlasnici su iskusni nautičari, prošli su mnoge marine na Mediteranu, zašto su izabrali baš hrvatski Jadran? Nisu razočarani?
Naš Jadran odlično poznaju, prije jednog desetljeća kupili su i kuću u Zadru. Hrvatska im je prelijepa, odgovara im klima, more obožavaju, a zavoljeli su i naše ljude, stekli prijatelje... Uostalom, ne ide jedan ovakav projekt bez emocija. A gospođa Hana htjela je nešto baš po svom guštu, posebno, intimnije, s puno domaćeg raslinja. I, ne, nisu požalili. Kako su zamislili, marina takva i jest, dobro funkcionira, a gosti su zadovoljni.
Možda je naša prednost i to što nismo veliki. Dio čari te intime zasigurno je i u tome što mnogi stalni gosti već poznaju vlasnike, sreću ih ljeti, porazgovaraju... Povrh svega, budimo iskreni, vjerojatno je i nešto lakše napuniti marinu s dvjesto nego s tisuću vezova.
