Goran Gazivoda, bankar koji je donedavno bio čelnik Bance Popolare Croatia, bivši predsjednik uprave Bank Austrije te potpredsjednik londonskog predstavništva Ljubljanske banke te LSB Bank u New Yorku – zna posao. Tim su vjerodostojnije kritike kojima se obrušio na način kojim se "bankari" u Hrvatskoj.
Podjela rizika
Priča se da ste bliski s nekim članovima Vlade, no odbili ste sve pozive da se politički angažirate. Savjetujete li ih neformalno?
Meni to baš nije poznato i nikoga ne savjetujem. Iako je trenutak takav da bi, osim privatnog sektora, angažman u društvenom sektoru bio logičan; nema ništa bolje od spašavanja neke tvornice koja umire i vraćanja dostojanstva ljudima koji u njoj rade.
Jedan ste od rijetkih bankara koji poziva na veće preuzimanje rizika...
Nesklonost preuzimanja rizika od strane banaka logična je posljedica povećanog udjela nenaplativih potraživanja. Međutim, neprihvaćanje rizika dovodi do nemogućnosti većine poslovnih subjekata da osiguraju financiranje. Preuzimanje rizika je osnovni posao bankara. Nužno je naći način kako taj rizik smanjiti, bilo strukturom samog financiranja ili podjelom rizika na više sudionika; Hamag, HBOR i osiguravajuća društva. Restrukturiranje duga moguće je uz postojanje sposobnog menadžmenta, proizvoda i tržišta. Uključuje i smanjenje troškova, ali ne otpuštanjem 50 posto zaposlenika, već preispitivanjem poslovnog modela, pronalaženjem novih kupaca i povećanjem prihoda. Zaposlenost je ključna priča svake pa i naše zemlje. Otpustite li 60 ljudi, ugrožavate egzistenciju 200 ljudi, ne 60.
No, banke očito nisu spremne financijski podržati takve pothvate.
Onda to mora učiniti HBOR. Postoji potreba da to učini. Umjesto indirektnog financiranja u kojem banka preuzima rizik, a HBOR osigurava izvor financiranja, HBOR mora preuzeti funkciju direktnog financiranja. To je jedini način! Kad se tržište ponovo uspostavi, može se vratiti na stari model. Druga je bitna stvar financiranje početnika.
Spajanje malih banaka
No kako to realizirati?
To je smjernica koju upravi banke daje nadzorni odbor, vlasnik, u ovom slučaju država. Tehnički je dalje jednostavno.
Država je kao jedan od kanala za takve akcije zamislila i projekt okrupnjavanja malih banaka. No, on zapinje...
Mislim da je ideja okrupnjavanja dobra i logična. Taj projekt, kad bude završen, trebao bi omogućiti financiranje malom i srednjem poduzetništvu, najrizičnijem segmentu tržišta. Ovaj proces krenuo je kao jedan projekt da bi se kasnije razdvojio u dva, jedan pod okriljem Croatia banke i DAB-a, a drugi pod okriljem Centar banke i FGS-ova. Projekt Centar banke pretpostavlja dokapitalizaciju u prvom koraku, a potom spajanje s Vabom u drugom i moguće akvizicije u trećem koraku. Većinski vlasnik je na potezu...
Djelujete zainteresirano. Vaše se ime već spominjalo vezano uz taj projekt.
Što je izazov veći, tim bolje. Najbitniji dio projekta je njegov konačan cilj, odnosno kakvu banku vlasnici žele. Kakav je plan poslovanja? Koliki je planirani iznos investicije? A sama provedba projekta, okupljanje tima, čišćenja bilanci, spajanje, gradnja i rast, lakši su dio.
Jesu li banke mogle učiniti više za izlazak iz krize?
Banke mogu pomoći izlasku iz krize. Bilo da se radi o postojećim kreditima ili o novim. Kod postojećih kredita građana koji kasne s plaćanjem obveza zbog gubitka posla, banke bi mogle odobriti trogodišnji moratorij bez ikakvih troškova, dajući mogućnost dužniku da pronađe novi posao i počne s otplatom. Druga mogućnost je restrukturiranje kredita na dulji rok s manjom ratom. Tu nije kraj kombinatorici, već početak. Pritom bi usvajanje Zakona o osobnom stečaju pomoglo građanima na rubu egzistencije. Što se pravnih subjekata tiče, svi bi napori trebali biti usmjereni restrukturiranju.
No, takva rješenja zahtijevaju i veće rezervacije, lošije rezultate.
Da, povećanje rezervacija je nužno, a ono ima negativan utjecaj na rezultate poslovanja. Međutim, činjenica je da ne postoje bezbolna rješenja. Mislim da je u trenucima krize potreban drukčiji način upravljanja, lideri s karizmom i integritetom, znanjem, poštenjem, sposobnošću upravljanja sukobima i, naravno, smislom za humor. Te osobine stvaraju povjerenje, što udvostručuje rezultat. Takav treba biti i odnos s klijentima, o njima ovisite i s njima dijelite sudbinu, morate im pomoći da se izvuku iz propasti, ako ne mogu sami.
Gdje se vi vidite u predstojećem razdoblju?
U nekom projektu nemoguće misije. Što gore, to bolje. U međuvremenu, dajem pro bono savjete klijentima koji me zovu, što mi je, uz humanitarni rad na individualnoj osnovi, veliko zadovoljstvo.
>> 'Banke moraju financirati tvrtke, njihov je posao preuzimanje rizika'
