Još krajem prošle godine najavljena je prodaja Hypo banke i njezinih podružnica u srednjoj i istočnoj Europi. Godinu dana poslije novi vlasnik četvrte najveće banke u Hrvatskoj još nije na vidiku. Predsjednik uprave hrvatske podružnice Hypo banke Markus Ferstl govori o procesu prodaje banke, stanju u domaćoj ekonomiji te najavljuje kretanja kamatnih stopa i ostalih bitnih trendova na financijskom tržištu u 2013. godini.
Prošlo je 12 mjeseci, no konkretnih pomaka još nema. Kad možemo očekivati novog vlasnika hrvatske Hypo banke?
– Ne bih rekao da nema pomaka. Radi se o kompleksnom poslu. Austrijska država banku je nacionalizirala 2009., a odonda se provodio program konsolidacije kako bi banka bila pripremljena za prodaju. Ta je priprema završena tijekom 2012. godine, odabran je savjetnik – Deutsche Bank – i krenuo je proces privatizacije. Pritom morate znati da tržišno okruženje za tako velika spajanja i preuzimanja u financijskom sektoru trenutačno nije najpovoljnije. S iznimkom Azije, u svijetu je proteklih godina bilo vrlo malo aktivnosti. Stoga očekujem da bi proces prodaje mogao potrajati nekoliko godina, posebno ako se uzme u obzir da je banka stabilna, profitabilna, uredno posluje, da i u nepovoljnim vremenima razvija svoje poslovanje i da nema pritiska da se takav posao realizira u što kraćem roku te zato što je grupa u poziciji da može osluškivati dugoročno najbolju ponudu.
Pritom moram još jednom naglasiti jednu stvar koja se dosad znala krivo interpretirati, a to je da prodaja, tj. privatizacija nipošto ne znači isto što i povlačenje. Činjenica je da Hypo prodaje svoje podružnice, ali banka pritom nastavlja nesmetano poslovati, s jasnom planom razvoja poslovanja u Hrvatskoj. Jedina promjena koja će se u budućnosti, nakon zaključenja procesa privatizacije, dogoditi bit će ta da će se banka pod novim vlasnikom zvati drugačije. Međutim, privatizacija ili prodaja, kako god hoćete, ni na koji se način neće negativno odraziti na naše svakodnevno poslovanje ni na naše klijente.
Postoji li mogućnost da se hrvatska Hypo banka proda izdvojeno od ostalih podružnica?
– Stav našeg menadžmenta, ali i savjetnika iz Deutsche Banke jest da je vrijednost mreže poslovnica u jugoistočnoj Europi veća ako se proda zajedno. Pogotovo jer Hypo u zemljama u spomenutoj regiji ima jedinstvenu predispoziciju i tržišnu poziciju. To znači da bi novog vlasnika trebale dobiti sve naše podružnice na području bivše Jugoslavije – u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i BiH – gdje posjedujemo dvije banke. Neke su podružnice možda atraktivnije od drugih – primjerice hrvatska zbog znatnog tržišnog udjela, razvijene mreže poslovnica, velike baze klijenata, lokalnog know-howa te skorog pridruživanja zemlje Europskoj uniji. Ipak, ideja i zadaća savjetnika jest da nađe jedinstvenog kupca za cjelokupnu mrežu. U današnje vrijeme prodati veliku banku nije jednostavno. Pogotovo kad se trenutačno u Europi prodaje oko 70 banaka, no prednost je Hypa što ima jedinstvenu mrežu u regiji i vjerujem da bi to mnogim investitorima moglo biti zanimljivo. Pogotovo onima s korespondirajućim poslovnim strategijama i poslovnim planovima vezanim uz ovu regiju.
Austrijski regulator nedavno je naredio povećanje temeljnog kapitala Hypo Internationala – vaše matične banke – za 500 milijuna eura. Kakvo je stanje s tim u vezi u hrvatskoj podružnici?
– Dokapitalizacija koju je provela Austrija dokaz je da ona vjeruje u budućnost banke i podržava je. Što se našeg poslovanja tiče, visina adekvatnosti kapitala nikad nije bila problem za Hypo banku u Hrvatskoj. Ona trenutačno iznosi 26 posto i višestruko je veća od ionako iznimno visokih hrvatskih regulatornih zahtjeva. Dapače, mislim da rijetko koja banka u cijeloj jugoistočnoj Europi ima tako visoku razinu kapitaliziranosti koja podrazumijeva i sigurnost, a to je klijentima iznimno bitno. Tako samo u prvih devet mjeseci ove godine bilježimo rast depozita građana od 6,33 posto – što je dvostruko više od prosjeka u sektoru te smo prikupili više od 100 milijuna eura novih depozita.
Rastu depoziti građana, ali i nenaplativi krediti. Očekujete li da će se taj trend pojačati u 2013.?
– Kad rezervacije za loše kredite pojedu gotovo polovicu profita banaka, a upravo to se događalo nekim bankama tijekom proteklih godina, onda to sigurno nije dobra situacija. Takvi krediti trenutačno zauzimaju između 13 i 14 posto ukupnog kreditnog portfelja hrvatskih banaka. Kod nas je taj udjel nešto veći zbog loših poslovnih odluka iz prošlosti koji su rezultirali prevelikom izloženošću u pojedinim segmentima. Međutim, hrvatske banke srećom su dobro kapitalizirane pa ta činjenica ne ugrožava stabilnost, no ako se rast nenaplativih kredita nastavi, a zbog niza bi makroekonomskih okolnosti mogao, to će neminovno utjecati na kreditne politike banka koje će se morati prilagoditi.
U takvoj situaciji, a s obzirom na nedavno rušenje kreditnog rejtinga zemlje agencije S&P, treba li očekivati skuplji kapital u 2013.?
– Rušenje kreditnog rejtinga svakako je neželjen događaj iako zasad nije dramatičan – dok rejting u drugim agencijama ostaje nepromijenjen. To je, uostalom, vidljivo i iz kretanja CDS-ova koji su se nakon određenog skoka nakon snižavanja rejtinga brzo vratili u prvobitno stanje. Sniženje rejtinga pritom nije toliko utjecalo na povećanje cijene kapitala koliko je ono zapravo stopiralo mogućnost njegova budućeg sniženja što je nakon provedenih mjera fiskalne konsolidacije bio moguć scenarij. U takvom nepovoljnom poslovnom okruženju banke su prisiljene provoditi opreznije politike kreditiranja. Dakako, to ne znači da će Hypo banka provoditi restriktivnu politiku. Prošle godine kroz kredite smo plasirali oko 4,6 milijardi kuna, a ove godine nadamo se da ćemo zadržati istu razinu.
Uz više kamate?
– Teško je predvidjeti kretanje kamatnih stopa za kredite, pogotovo jer one ovise o nizu faktora na koje banke ne mogu utjecati. Mislim da je realno reći da u trenutačnim okolnostima nije vjerojatno da će padati. Znam da se mnogi građani i poduzetnici žale da je kapital skup, no dok se kreditni rejting države ne popravi, on i ne može biti jeftiniji. To je jedina istina.
Što je s kamatama na štedne uloge? U domaćim medijima špekuliralo se da će one padati.
– Te su kamate u Hrvatskoj iznimno visoke, no ne vjerujem da će doći do njihova smanjivanja. Dapače, uz smanjeni priljev kapitala iz inozemstva logično je očekivati rast konkurencije za privlačenje domaćih depozita pri čemu bi kamate na depozite kompanija mogle ostati na istoj ili čak nešto višoj razini. S druge strane, rast će konkurencija i pri kreditiranju, ali samo za najkvalitetnije klijente kojih u Hrvatskoj, nažalost, ima ograničen broj.
Hypo banka je prošle godine prodala dvije velike kompanije iz svog portfelja – šibensku Tvornicu lakih metala i Aluflexpack.
– Da, jako smo zadovoljni tim transakcijama. Obje kompanije prodane su u transparentnim procesima i to tvrtkama koje imaju dobre međunarodne referencije i dugogodišnje iskustvo u sektoru. Vjerujemo da će one osigurati dugoročno uspješno poslovanje tih kompanija i sigurnost radnih mjesta. Ove su prodaje izvrstan primjer naše nove poslovne strategije, a to je usmjerenje isključivo na osnovno bankarsko poslovanje, a ne poduzetništvo.
Taj vaš zaključak zanimljiv je u kontekstu izmjena hrvatske stečajne regulative, gdje se od banaka očekuje da kroz procese predstečajne nagodbe sudjeluju u procesima restrukturiranja domaćih tvrtki. Kako ocjenjujete taj novi zakon?
– Smatram da se radi o koraku naprijed i ovaj model trebao bi omogućiti zakonsku provedivost financijskog restrukturiranja tvrtki koje duguju bankama, državi, radnicima i ostalim gospodarskim subjektima, čime bi se omogućilo smanjenje nelikvidnosti sustava i rasterećenje zdravog dijela ekonomije. Dosad su stečajevi u Hrvatskoj faktički podrazumijevali dug i težak proces likvidacije neke tvrtke. Već godinama živim i radim u Hrvatskoj i, s iznimkom Peveca, ne pamtim ni jedan stečaj s preustrojem i sretnim završetkom. Po novom modelu, uz predstečajnu nagodbu u relativno kratkom roku posrnuloj tvrtki i vjerovnicima će se dati prilika da se dogovore o mogućem nastavku poslovanja, a ako dogovor izostane, ići će se u brzu likvidaciju. To je dobro, no važno je da očekivanja budu realna. Nerealno je očekivati da će sve kompanije biti spašene ili da mogu biti spašene, a rješenje nije ni da banke učestalo ulaze u vlasničku strukturu kompanija jer bi to moglo utjecati na njihovo poslovanje i na stabilnost bankarskog sektora.
I sami ste rekli da vam je udjel loših kredita u bilanci nešto veći nego konkurentima. Je li nekadašnja politika orijentacije na nekretninske projekte i turizam bila pogrešna?
– Kaže se da je vrijeme najveći luksuz. Iz današnje perspektive lakše je ocjenjivati kvalitetu tih projekata nego što je bilo u trenutku financiranja. Ipak, neki od tih velikih projekta iz prošlosti najveće su opterećenje našem poslovanju danas i tadašnje upravljanje rizicima nije bio na adekvatnoj razini. No cjelokupno ekonomsko okruženje tada je bilo takvo da se prvenstveno gledalo na poslovno širenje, a ne na poslovnu racionalnost. Otkad je novi menadžment preuzeo upravljanje bankom krajem 2009. godine, puno smo radili na tome da popravimo imidž banke i zahvaljujući poduzetim mjerama uspješno smo razvijali svoje poslovanje, povećavali tržišni udio i broj klijenata te sam ponosan istaknuti da smo danas jedna potpuno nova banka. Mi više nismo banka koja će samostalno financirati nekretninske projekte od 100 milijuna eura. U suradnji s drugim bankama možda, no sami nikako.
Hypo banka u Sloveniji podnijela je kaznene prijave protiv bivših čelnika zbog nanošenja štete banci. Postoji li mogućnost da kazneno gonite neke bivše čelnike hrvatske Hypo banke zbog tih loših kreditnih plasmana u prošlosti?
– Sa slovenskim slučajem nisam upoznat pa ga i ne mogu komentirati. Mogu reći da je Hypo banka danas potpuno drugačija institucija nego što je bila prije nekoliko godina. Promjene su se dogodile na svim razinama i povjerenje klijenata pokazuje da je ta promjena bila uspješna i da je bila promjena nabolje.
>> Hypo banka uvela kunske kredite za legalizaciju građevina
Zar ovi jos uvjek rade?