I to smo doživjeli: jasno izgovorena poruka s govornice: nećemo vas
pitati za prvi milijun, ali svakako hoćemo za drugi, treći... I to je
nešto, jer, koliko znamo, do sada nitko nikoga ništa nije pitao. No,
dobro, ima i drugih, reći ćete, koji bi to trebali obavljati umjesto
šefa regulatorne financijske agencije.
Ali, kad ste čuli da su u Hrvatskoj poreznici nekoga ogulili zato što
nije platio porez? Ili barem nekoga tko doista nešto i ima. A ne neku
baku na ličkoj magistrali koja bez dozvole prodaje domaći sir škripavac
i završi iza rešetaka jer ne može ni tu mizernu kaznu platiti. Ono kad
poreznici obuku nekoga u francuske čizme, upere mu lampu u oči , pa se
taj preznojava i pokušava izmoljakati nekakav plan kako da vrati
zaostale milijune umjesto da na nekoliko godina završi u pržun, e o
tome znamo samo iz američkih filmova.
Od Al Caponea do Michaela Jacksona, američki IRS efikasnijij je od LAPD
i NYPD zajedno (Ne znamo što je HANFA, ali ove kratice smo valjda
svi naučili iz policijskih serija). Kad ste čuli da su poreznici nekoga
pitali za kuće, vile, jahte i limuzine i pustu imovinu koju su
poklonili ženi, djeci i rođacima. Kao da je ta imovina na taj način
potpuno oprana?
No, dobro, i kod nas se nešto zbiva, kad političarima ili tužiteljima
(a i oni su političke ličnosti) treba neka javna akcija, policija je
obično uslužna, pa se organizira šou za kamere i novinare, makar nakon
nekoliko mjeseci sve palo u vodu.
Kad bi se sudilo prema pravomoćnim presudama, reklo bi se da u
Hrvatskoj korupcije zapravo i nema - šteta što se ljestvice ne rade na
takav način - nego na osnovi onog maglovitog osjećaja koji tako zna
prevariti hrvatske građane (rekli bi političari, barem oni koji su u
tom trenutku na vlasti). Ako nešto i završi na sudu obično ode u
zastaru i - papala maca. No, ako se već počinitelja ne može kazneno
goniti, znači li to da se doista ne može nadoknaditi počinjena šteta?
Sad ću opet biti naivan: ako ja nekome ukradem milijun, pa me nakon
nekoliko godina otkriju s još nekoliko milijuna imovine - znači li to
da mi ne mogu uzeti barem taj prvi milijun? Ili je doista važno jesam
li taj prvi milijun opljačkao u banci ili sam nekoga prevario ili ga
poštenoz aradio na burzi nakon što sam umjetno napumpavao dionice neke
tvrtke koja u tom trenutku jednostavno nije mogla toliko vrijediti.
Čuli smo mnogo obećanja i mnogo opravdanja, rekli su nam i da je
revizija privatizacije ispunila svoju svrhu Koju? Da znamo ono što smo
od početka znali, da su nas prevarili, pokrali i da bi mirnije spavali
da nismo ni za šta pitali, ako je već unaprijed određeno da od svega
baš ništa neće biti, da nitko neće biti oglobljen, a kamoli završiti u
zatvoru. Doista, imamo Hrvatsku, zemlju u kojoj nitko nikad nije pitao
ni za prvi ni za drugi ili treći milijun.
Možemo li obećanje koje je Ante Samodol dao shvatiti i na pozitivan
način? Sve dok netko ne kaže da neće biti poštede za kunu kao ni za
milijun, bojim se da će završiti na isti način. Za utjehu, ostaju nam
američke policijske i forenzičke serije.
ISPOD CRTE
