Početni problemi s opskrbom cjepiva protiv COVID-19 riješit će se tijekom sljedećih mjeseci, kako bi cijepljenje bilo moguće za sve one koji ga žele, vjeruje Jerko Jakšić, predsjednik Udruge proizvođača lijekova pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca i predsjednik uprave tvrtke PharmaS.
“Farmaceutska industrija zajedno s nizom istraživačkih institucija pokazala je veliko znanje i predanost i u svega nekoliko mjeseci razvila potpuno nova cjepiva. To je bilo moguće zahvaljujući ostvarenom tehnološkom napretku i znanjima u proizvodnji cjepiva, ali i velikim ulaganjima EU, SAD-a i drugih zemalja u sam razvoj cjepiva.
Ova ulaganja temeljila su se u prvom redu na povjerenju u znanost i industriju, ali su time istodobno postignuti dogovori s nekim proizvođačima o tome da se cjepiva neće prodavati po komercijalnim cijenama, što je omogućilo pokretanje proizvodnje velikih razmjera radi zaštite zdravlja stanovništva u različitim zemljama. No razvoj i proizvodnja cjepiva, kao uostalom i bilo kojeg drugog lijeka, podložni su strogim procedurama kako bi se u prvom redu zaštitili ljudski životi i osigurala što veća djelotvornost”, ističe Jakšić.
Iako ne može komentirati pojedinačne dogovore ili proizvođače, podsjeća da u proljeće 2020., kada su započeli pregovori s proizvođačima, nitko nije znao koje će cjepivo biti uspješno i u kojem roku. Tako i nije bilo moguće dogovarati pojedinosti.
“Očekivanja stanovnika su velika, no cjepiva koja su trenutačno odobrena za upotrebu dostupna su u ograničenim količinama, a postupak proizvodnje ima svoje zakonitosti i za velike količine potrebno je vrijeme. Problem nastaje kada od trenutka odobrenja cjepiva, svi, pogotovo oni koji su prethodno investirali, žele odjednom dobiti velike količine, dok proizvođači moraju poštovati strogo kontrolirane procese koji jamče sigurnost i usporedno dizati volumene proizvodnje”, pojašnjava Jakšić. Ipak dodaje da iz perspektive industrije vidi pozitivne pomake koji će omogućiti rješavanje pitanja opskrbe.
Jerko Jakšić rješenje ovog pitanja ne vidi u revitalizaciji Imunološkog zavoda, te smatra da je mnogo važnije usredotočiti novac i aktivnosti na održiv model farmaceutske proizvodnje u EU te ukloniti prepreke koje današnji proizvođači imaju kako bi dugoročno osigurali stabilnu opskrbu.
“Imunološki zavod je, na žalost, uglavnom zbog podinvestiranja u razvoj tehnologija i znanja, što je u nadležnosti vlasnika, izgubio relevantne licence i proizvodne dozvole. Proizvodnja cjepiva specijalizirana je grana unutar farmaceutske industrije i sastoji se od dva temeljna segmenta, jedan je razvoj samoga cjepiva, a drugi njegova proizvodnja u industrijskom razmjeru. Stoga postoje specijalizirani istraživački centri za razvoj cjepiva, poput odjela na Oxfordskom sveučilištu, često u malim biotehnološkim tvrtkama poput BioNtecha ili Moderne, dok se proizvodnja odvija u velikim kompanijama. Iz te perspektive, oživljavanje IMZ-a danas se čini prilično zahtjevnim projektom jer riječ je o izuzetno visokim financijskim ulaganjima, razvoju znanja i know-howa koji treba biti praćen sofisticiranim tehnologijama.
Ako netko proizvodi cjepivo toliko dugo kao imunoloski , tko garantira da ne bi razvili cjepivo , a mozda bi i proizvodili , ako su mogli za cijelu Hrvatsku , sva cjepiva raditi , radili bi i za covid ,