U većini zapadnih zemalja vlade i njezina ministarstva imaju centralizirani oblik javne nabave, koji se ne vodi preko excela ili worda, kao kod nas, nego kroz složeniji informatički sustav, preko kojeg se točno zna kada je bila koja nabava, što se nabavljalo, po kojoj cijeni i zašto baš od određenog dobavljača, a na temelju čega se u daljnjim postupcima nabave i pregovorima može cijena znatno korigirati na niže i ostvariti uštede.
Transparentnije
Tako se i teže može provoditi javna nabava kroz namještene uvjete, od unaprijed željenih dobavljača i nepovoljne uvjete, kažu stručnjaci, a što se kod nas učestalo događa. O takvom informatičkom sustavu razmišlja i naša država, te je u prijedlogu proračuna za sljedeću godinu za to i predvidjela sredstva.
– Implementacija ovog alata će, osim povećane učinkovitosti i kvalitete samih postupaka javne nabave, omogućiti i upravljanje troškovima i optimizaciju potrošnje proračunskog novca – kažu u Državnom uredu za središnju javnu nabavu. Trenutačno se sve radi u excel tablicama, tj. ručno, što, priznaju, između ostalog povećava troškove poslovanja.
Prema podatku za 2011., Hrvatska je za javnu nabavu trošila gotovo 40 milijardi kuna. – Prosječna ušteda koju bi integralni informacijski sustav svih nabava donio je oko 5-15%. Uzme li se ušteda od 10%, sustav bi u svakoj godini korištenja u cijeloj Hrvatskoj uštedio četiri milijarde kuna. Da se obuhvati samo dio sustava, primjerice bolnice, ušteda u prvoj godini korištenja bila bi najmanje 20 milijuna kuna, računica je RIS-a, tvrtke iz Rijeke koja proizvodi softver za javnu nabavu.
– E-nabava je program koji prikuplja i čuva sve o nabavi jedne organizacije, korporacije ili države. Ni jedna nabave robe i usluga ne može proći mimo programa i sve se zna, tko je tražio što, tko je nudio po kojoj cijeni i kakva je bila analiza ponuda i zašto je tko odabran. Povezani su kupci i dobavljači pa se ne moraju prepisivati upiti u ponude, pa ponude u narudžbe. Nema pogrešaka i ušteda je u vremenu – kaže Mile Pavlić, direktor RIS-a. Dio e-nabave je i e-aukcija, koja kupcima omogućuje da okupe dobavljače na e-natjecanju, pa tko da bolju cijenu, dobiva posao.
Aukcije
Dobavljači se obavijeste kada će se aukcija održati, okupe se pred računalom i počne licitacija cijena, koja se može spustiti i do 30 posto. Nakon toga tvrtka ima dobre pregovaračke pozicije za sljedeće nabave. Takvo što primjenjuje se za manje zahtjevne proizvode, primjerice nabava prehrambenog proizvoda. Jedna od domaćih kompanija koja je uvela e-nabavu je Podravka, što joj ubrzava proces nabave.
– Softver još uvodimo, a u punoj primjeni bit će početkom sljedeće godine, a svakako očekujemo da će rezultirati i određenim uštedama – kažu u toj kompaniji.
Svako smanjenje i kontrola troškova je dobrodošla, pa tako i centralna nabava. No pri tome, treba uzeti u obzir da uvjete za centralnu nabavu moraju napisati kvalitetni i stručni ljudi, gdje će se uzeti u obzir zaštita domaćih proizvođača (gdje god je to moguće). Pogledajte npr. Njemačku, od igle do lokomotive, državne institucije uzimaju Njemačke proizvode, a definitivno nisu najjeftiniji, nego među najskupljima...No ima još jedan detalj u svemu ovome - baš je interesantan ovaj Riječki bum dolaskom ove vlade (i Linića). Odjednom Riječki kadrovi preuzimaju sve, od vođenja arbitraže sa Slovenijom, preko tužbe za genocid, do državnih poslova i opremanja državnih institucija, kao i biznisa s naftom i plinom. Tako i softver za javnu nabavu. Malo prozirno, zar ne?