Na našim se prostorima često povlači tema rada u inozemstvu. Neki smatraju da je odlazak iz zemlje jedini način da nešto stekneš u životu, dok drugi uvjeravaju da je jednak uspjeh, uz malo truda i upornosti, moguće ostvariti i ovdje. Naravno, i odlazak i ostanak imaju svoje prednosti i mane, a kako bi si ih mogli zornije dočarati, penzionisani.rs prenosi priču Miloša Kostića koji živi i radi u Njemačkoj.
Miloš je odlučio opisati i prokomentirati jedan radni dan u Njemačkoj.
– S nepunih 20 otišao sam kod roditelja u Njemačku. Po tadašnjem zakonu maloljetan, a služio sam vojsku. Punoljetan si bio tek s 21 godinom. Za par mjeseci sredim sve papire i nađem posao iz oglasa. Do tada sam malo radio na crno. Teško mi je bilo ustajati u 04:30, pa sam se navikao. Radi se od šest sati. Ako dođeš u 05:50, već je kasno. Ne stigneš ništa, presvlačenje, kava – objasnio je Miloš.
Raspored je na Miloševu radnom mjestu dosta rigidan, pa tako kaže da u 6:01 mašine već zuje kao da je 10 sati. U 9 sati imaju deset minuta za doručak, a prije toga svi obavezno peru ruke, za što je namijenjeno pet minuta. Vrijeme doručka poslodavac im poklanja, no zato pola sata koje dobiju za ručak moraju odraditi.
Pred ručak je procedura ista, u 11:55 peru se ruke a nakon toga se jede. Miloš se požalio kako tokom dana ponekad nema vremena niti da bi popio vode, a ako treba do toaleta, procedura nalaže da mora pozvati brigadira da ga zamijeni. Na sreću, nije ograničeno koliko to puta dnevno smije učiniti.
– Tko se na takvu i sličnu disciplinu ne želi naviknuti, neka ostane ovdje. Uvjeti rada su ekstra, ista temperatura i ljeti i zimi. Prekovremeni rad se plaća i par dana prije se najavi i nije obavezan, samo ono iz ugovora. Kad se radi – radi se, a kad odeš kući – nitko te u vezi posla ne uznemirava – zaključio je Miloš.
Nema Hrvata u Njemackoj???