Talijanski distributer cipela Pittarello u Hrvatskoj je prisutan već
desetak godina, drži mrežu trgovina širom Hrvatske, a uskoro će u
Rijeci otvoriti velik trgovački centar. O njihovu putu u Hrvatsku i
planovima za budućnost razgovarali smo s Ivom Pittarellom, koji je u
obiteljskom biznisu zadužen za istočna tržišta.
VL: Kako ste se odlučili na osvajanje
Istoka?
PITTARELLO: Prije 10-ak godina mi smo, kao poduzeće sa sjedištem u
Padovi, trebali odlučiti kojim smjerom se širiti. Mogli smo ići prema
jugu Italije, no on je tada bio problematičan sa sigurnosne
strane nije bilo mira kakav gospodarstvenici traže, pa smo se
odlučili za istok. U to doba velik broj kupaca iz Hrvatske već je
kupovao u Trstu i Udinama no kako su tamo nailazili na proizvode
koji su bili ciljani baš za hrvatske kupce, išli su i dalje kako bi
dobili veći izbor i bolje cijene.
VL: Moram reći da mi nevjerojatno
zvuči da ste zbog sigurnosnih razloga radije izabrali ratnu Hrvatsku
nego jug Italije.
PITTARELLO: Što se tiče rata bez ikakve dvojbe, mi smo ga
podcijenili, vjerojatno zbog pomanjkanja podataka. No, narudžbe su bile
sve veće, roba se tražila i to nam je bio dovoljan impuls da krenemo.
Moram priznati da smo se brzo suočili s ratom. 2. svibnja 1995. kada je
raketiran Zagreb, nekoliko stotina metara od nas za vrijeme
potpisivanja ugovora eksplodirala je raketa, bila je uzbuna i tad smo
shvatili da smo u ratnom području. Prije toga nismo doživjeli ratnu
atmosferu, no, krenuli smo i krenulo je jako dobro. Uglavnom sam
ja osobno dolazio i za mene je to bio vrlo nizak matematički rizik.
Tako moja tri brata i obitelj funkcioniramo.
VL: A kakvi problemi su Vas očekivali
na jugu Italije?
PITTARELLO: Naravno, morate znati da je jug Italije vrlo problematično
područje, gospodarstvenici su imali posla s mafijom, otmicama i
iznudama to već nije bio matematički rizik to je značilo
plesati kako oni sviraju, a ja to nisam mogao prihvatiti.
VL: Pretpostavljam da je u Hrvatskoj,
osim ratnog stanja, bilo i drugih problema?
PITTARELLO: Moj prvi susret s hrvatskim poduzećima i zakonima bio je u
Puli, gdje smo s lokalnim poduzećem dogovorili zajedničku tvrtku. Taj
dan kod javnog bilježnika druga strana nije ponijela dokumente, rekavši
da će sve platiti talijanska strana i da će oni to kasnije vratiti.
Naravno, ništa se nije potpisalo i trgovina nije otvorena! Okrenuli smo
se Zagrebu. Još čuvam članak iz Večernjaka od prije desetak godina kad
su kupci na Trešnjevki provalili vrata da bi ušli. Za mene je to bio
snažan dokaz da moram proširiti poslovanje. Nakon toga u prosjeku smo
otvarali jednu trgovinu godišnje. U Rijeci najesen otvaramo novi centar
koji bi trebao biti najveći u Hrvatskoj pravi biser u koji će se
ugraditi sva najmodernija rješenja.
VL: Kolika su to ulaganja?
PITTARELLO: Svaka nova trgovina traži dvije investicije: urediti po
vrhunskim europskim kriterijima stoji oko 500 tisuća eura, a da biste
je opremili robom, još toliko. Dakle, svaka oko milijun eura.
Ističem da "Pittarello" nije samo pasivno čekao da kupci dođu u
Italiju kupiti robu, nego je ovdje otvorio nova radna mjesta, ovdje se
plaćaju porezi i reinvestira.
VL: Koliko vremena je potrebno da bi
se vratilo ulaganje poput onog u Rijeci?
PITTARELLO: Nama je izuzetno važno pokriti područje, da se posluje
pozitivno, manje je važno u koliko godina će se to ostvariti. No u ovom
slučaju riječ je o dvadesetak milijuna kuna, uz još desetak milijuna za
robu.
VL: Što je hrvatskim kupcima presudno:
isključivo niska cijena?
PITTARELLO: Dobro pitanje već neko vrijeme podrobno razmatram
koja je ciljna grupa kupaca ili ciljna grupa proizvoda za hrvatske
kupce. Upravo prošli tjedan u Italiji su bili rukovoditelji trgovina
kojima je zadatak bio selekcija proizvoda za iduću sezonu. Postavili
ste svježe pitanje, od prije nekoliko dana.
VL: I, što je zaključeno?
PITTARELLO: Prvo, ako podijelimo svu robu na nisku, srednju i visoku
cjenovnu kategoriju, moram reći da je u Hrvatsku do sada išla
stopostotna količina niske, 75 posto srednje i vrlo malo visoke
kategorije. Razlog je taj da je bilo definirano da su vaši novčanici
tanki i da je vrlo skupo slati skuplju robu ako je ljudi neće moći
kupiti. No, već za ovu sezonu, kompletna paleta proizvoda ići će i u
Hrvatsku. Da se ne bi shvatilo da je Pittarello podigao cijene:
ne, jednostavno će biti biti veći asortiman proizvoda više
cjenovne kategorije. Vrijeme je za uključivanje i skupljih proizvoda.
VL: Konkretno, kakve će biti cijene?
PITTARELLO:Do sada su naši tipični proizvodi koštali od 300-400 kuna, a
sada bi, proširenjem asortimana proizvoda više cjenovne
kategorije , cijene mogle doseći i 500-600 kuna. To je samo početna
ponuda u trgovini, jer će kupci svojim izborom zapravo nametnuti
proizvode cjenovne kategorije koju ćemo posebno njegovati.
VL: Robu nabavljate iz cijelog
svijeta, i iz Kine. Imaju li europljani razloga za strah od Kineza koji
osvajaju tržište?
PITTARELLO: Da, ali ipak to nije samo strah nego i činjenica da
tu ima i mnogo suradnje. Ne sad, nego već niz godina sportska obuća za
cijeli svijet proizvodi se na Dalekom istoku. Budimo svjesni da sve što
se proizvodi u Kini na licu mjesta stoji upola manje nego u
Europi, što je dobro za krajnjeg korisnika. Što se tiče trgovaca, mi
moramo prodati više da bismo jednako zaradili.
VL: No što je s europskim radnim
mjestima?
PITTARELLO: Uvjeren sam da će financijsko tržište biti to koje će naći
vagu između Kine i nas ostalih, jer Kina će proizvoditi najjeftinije
proizvode bez obzira na to po čijem nacrtu se radi. I tu su nenadmašni,
no kad se radi o najvišoj klasi proizvoda s najviše finesa, ona je još
uvijek itekako talijanska.
VL: Jednog dana vjerojatno će
preskočiti tu stepenicu, kao s tehnološkim proizvodima.
PITTARELLO: U ovom trenutku uvjeren sam da nema opasnosti. Prvi put ovo
otkrivam: grupu Pittarello već su kontaktirali Kinezi, želeći ući u
vlasničku strukturu. Želja im je bila da nas koriste za plasman
prvenstveno svojih proizvoda. No, vjerujem da to nije dobar put, jer će
kupac prije ili kasnije željeti više kupac u jednoj velikoj
trgovini traži sve tri grupe proizvoda, i on će biti taj koji će
odrediti kojih će biti više, a ne trgovac.
VL: Ako nas prije toga ne pometu
Kinezi.
PITTARELLO: Prema sadašnjem stanju stvari, Kinezi ne mogu proizvesti
cipele visoke kvalitete to su vještine i tradicije koje se ne
mogu steći preko noći. Tu kritičnu masu nemaju oni to nisu u
stanju proizvesti! Takvu obuću zaista treba znati napraviti.
VL: Sudeći prema vašim riječima, lakše
je napraviti dobar automobil nego dobru cipelu!
PITTARELLO: Naravno, to ste dobro zaključili! Da bi se proizveo dobar
auto, danas treba imati dobar stroj i dobre projektante to će
sigurno proizvesti dobar auto. Za cipelu to ne vrijedi treba
imati radnike s vrlo visokim profesionalnim znanjem. To vam kaže čovjek
iza kojeg stoje generacije tradicije. Što se tiče banalnih modela, tu
su nenadmašni. Gdje se cipela proizvodi s industrijskim kalupima,
injektiranjem, s puno plastike tu Kinezi mogu proizvesti cipele
za cijeli svijet. Dobru, kvalitetnu cipelu za koju treba dugogodišnje
znanje prenijeti s osobe na osobu to se neće dogoditi dok smo mi
živi!
INTERVJU Birali smo gdje ćemo se širiti i u strahu od mafije na jugu Italije odabrali Hrvatsku, a za vrijeme potpisivanja ugovora u Zagrebu stotinjak metara od nas eksplodirala je raketa iz Orkana