– Potajno se svi mi nadamo da ovo nije kraj, da će se naći neko rješenje, ali svjesni smo da je ta nada slabašna. Ne znam na kojem bih brodu mogao uopće ostati kad dva od tri preostala sigurno idu u prodaju. Nema mi druge nego tražiti novi posao u nekoj drugoj kompaniji, no gdje god budem plovio, svojoj ću prvoj kompaniji biti na raspolaganju ako me pozovu – govori mladi pomorski kapetan Marin Bubanj, 32-godišnji zapovjednik Lošinjske plovidbe koji je posljednji ugovor, prije nego se prije mjesec dana iskrcao, odradio kao zapovjednik broda Hana. Sudbina njegove Hane koja plovi prema Nigeriji, kao i broda Dina pred obalom Gane, oba za prijevoz rasutih tereta, zapečaćena je: opterećeni bankarskim hipotekama, prodaju se. Srećom, u dogovoru s bankarima kako bi se izbjeglo zaustavljanje i pljenidba brodova u nekoj od luka. Karolina je pak nedavno otplovila u rezalište i u nekad moćnoj floti Lošinjske plovidbe, bude li ishod pregovora s kreditorima pozitivan, ostat će samo najmlađi brod Maja, s kojim će Lošinjska pokušati opstati čekajući oporavak tržišta.
Istopile se rezerve
Zapovjednik Bubanj, koji je u Lošinjskoj počeo kao kadet, postao časnikom, a potom i zapovjednikom, vjeruje da će naći posao, no kaže da starijima i pomorcima nižeg ranga, mornarima, kormilarima, neće biti lako.
– Ima kod nas pomoraca sa 20 i 30 godina staža, kamo će oni? Tek će kad se iskrcaju postati potpuno svjesni da moraju tražiti posao, da novog ugovora neće biti. Zadnja dva mjeseca na brodu znali smo da je situacija loša, no uvijek se tješite da je bilo i gorih vremena i da se kompanija izvukla – kaže mladi kapetan. Plaće, dodaje, i opskrba brodova bile su redovite, tek je jednom plaća kasnila, i dalje je tako, no tržište kontinuirano pada, dnevne vozarine niže su nego operativni troškovi broda, a rezervi više nema.
– Još prije godinu i pol Lošinjska je bila prvoklasna kompanija, nakon 55 godina tradicije sada smo na rubu katastrofe, od 220 zaposlenih ostat će ih pedesetak – dvije posade za Maju i desetak ljudi na kopnu, to je gruba posljedica urušavanja tržišta brodarstva zbog krize svjetskog gospodarstva i viška brodova – kaže Zlatko Moković, direktor Lošinjske plovidbe koji ovih dana pregovara s bankarima o načinu prodaje dva broda i modelu spašavanja trećega kako bi se preživjelo, isplatile otpremnine i sva potraživanja dobavljačima.
S onih deset milijuna dolara rezerve na računu uspjeli su do rujna 2011. redovito servisirati obveze bankama i pokrivati razliku između zarađenog i troškova, a potom je krenulo nizbrdo. Prodali su jedan brod da se održe, no pad tržišta nastavio se, početak 2012. bio je katastrofalan – najniži “market” u povijesti brodarstva, banke nisu dale sredstva pa su se “krpali” cijelu godinu nakon čega su bankari odlučili svoja potraživanja namiriti iz prodaje brodova iako pritom i oni gube.
Preživjeti najgore
– Procjene su da ni ove godine nema poboljšanja što znači da opstati u ovoj krizi mogu samo oni koji još uvijek imaju neke rezerve ili im banke daju obrtni kapital da bi preživjeli dok se tržište ne digne, a takvih je sve manje – kaže Moković.
O ishodu pregovora s bankama ovisi sudbina Lošinjske plovidbe – hoće li s jednim brodom, Majom, ipak preživjeti najgore u svojoj dugogodišnjoj povijesti i krenuti ispočetka ili će biti još jedna u nizu tvrtki koja će otploviti u stečaj i likvidaciju.
>>Nestao pomorac iz RH – pretražuju otvoreno more pokraj Tajvana
Rezerve su se istopile. Nema više novcaaaa sve je nekuda nestaloo