Digitalna revolucija puno toga mijenja. Javljaju se neizvjesnosti, industrija 4.0 sudara se sa socijalnom tržišnom ekonomijom. Može li to proći dobro ili će iz toga nastati jedan novi gospodarski i društveni model?
Prije nekog vremena Siemens se uselio u svoje prostorije u novom glavnom sjedištu u Münchenu. "Ovo je super", tim riječima je nove prostorije opisao šef Upravnog odbora Siemensa Joe Kaeser. "Sve je u staklu, otvoreno, možete čak sjesti na tabure u hodniku i tu obavljati posao." Kaeser dodaje kako je nedavno izdaleka ugledao nekoliko "doista mladih" zaposlenika koji su sjedili zajedno i izgledali veselo i zadovoljno, kako kaže: "Pa sam pomislio, idem do njih".
Grupica radnika se prestrašila. Svi su odmah ustali i požurili uvjeriti šefa u to da rade, a ne da trate vrijeme. Kaeser je pokušao umiriti svoje radnike rekavši im da ih je samo htio upitati kako su, ali: "Oni su me gledali sumnjičavo i sasvim očigledno razmišljali o tome mislim li to ozbiljno."
"Uživajte" na poslu
Joe Kaeser tu je zgodu ispričao tijekom "Mislionice za socijalnu tržišnu ekonomiju", što je naziv za niz konferencija koje se bave izazovima i promjenama u njemačkom gospodarskom i društvenom uređenju. U ožujku, lipnju i srpnju tako su teme konferencija u Frankfurtu, Leipzigu i Münchenu bile demografija i promjene, kao i globalizacija i digitalna transformacija. Na konferenciji koja se upravo održala u Berlinu cilj je bio napraviti svojevrsni rezime.
Konferencija je održana u jednoj bivšoj skladišnoj hali koja ujedno simbolizira radno okruženje koje je u međuvremenu postalo prošlost. Među gotovo 150 sudionika moglo se vidjeti dosta mladih lica. Uživajte u onome što radite, savjetovao je šef Siemensa Joe Kaeser tim mladim ljudima za njihov poslovni život. "Radite ili nemojte raditi, samo se pobrinite za to da posao bude obavljen."
Njemu je, naglasio je Kaeser, svejedno radi li netko jedan ili tri, pola dana ili sedam dana, nalazi li se u Španjolskoj, Njemačkoj ili Americi. Radi se, nastavio je, o tome da se dođe do rezultata, da se postigne ono što je dogovoreno. "Mora nam poći za rukom da ljudi te promjene shvate kao šansu", poručio je Kaeser. Digitalizacija čitavom društvu omogućuje da u većoj mjeri radi s ciljem postizanja rezultata, kazao je Kaeser.
Više slobode? Ili ipak više prisile?
Živjeti i raditi po svojoj volji. Zvuči privlačno. Više fleksibilnosti, više vremena za obitelj i prijatelje, više zabave, više smisla u životu. Vrli novi poslovni svijet? "To ne dolazi automatski i ne treba u to sve uvjeravati", trezveno je komentirala njemačka ministrica za obrazovanje i znanost Johanna Wanka. Naravno da se razgovara o novim pravilima, kazala je ona, ali je sve to tek proces, razvoj oko kojega se svi sudionici moraju dogovoriti.
Na poziv sudionicima konferencije da navedu koji su to izazovi budućeg poslovnog svijeta i života uopće, većina njih poručila je kako obrazovni sustav mora više pozornosti pridavati podučavanju ključnih znanja, poput sposobnosti rješavanja problema i kreativnosti.
Također se mogla glasno čuti i kritika da digitalizacija i stalna dostupnost vode do preopterećenja. "To me zabrinjava", komentirao je Joe Kaeser izjave sudionika. "Pa, to nije nikakva obveza, svatko može isključiti svoj mobitel", kazao je on. Najmanje glasova dobila je izjava o tome da bi novi oblici rada mogli predstavljati opasnost za postojeće socijalne standarde te da bi to trebalo regulirati. "Vidi se da ovdje nema sindikalaca", kazala je ministrica Wanka.
Što jača gospodarstvo?
Blagostanje za sve, to je socijalna tržišna ekonomija obećavala desetljećima. Poduzeće su u prvom redu predstavljali zaposlenici koji su znali od izučavanja zanata pa do mirovine raditi u istom poduzeću i za koje je poslodavac snosio odgovornost. Gospodarski učinak povezivan je sa socijalnim napretkom. Te su vrijednosti u globaliziranom svijetu izgubile na važnosti. Digitalizacija i starenje društva pridonose tome. Radni odnosi postaju sve teži. Hoće li uskoro sve više posla obavljati roboti? Nesigurnost je sveprisutnija. Što će se dogoditi s onom radnom snagom koja će postati suvišna zbog digitalizacije? Je li socijalna tržišna ekonomija zastarjeli model?
"Ni u kojem slučaju", poručio je Frank Appel. Šef Upravnog odbora Njemačke pošte (Deutsche Post DHL Group) vjeruje da će doći do ponovnog okretanja vrijednostima i idealima.
On to naziva socijalnom tržišnom ekonomijom 2.0. Šireći ruke htio je slikovito prikazati suprotne strane, odnosno tržišno natjecanje na jednoj i socijalnu pravdu na drugoj strani poručivši: "Ovo dvoje moramo povezati." Ideja povezivanja gospodarskih i socijalnih ciljeva već odavno inspirira i poslovni svijet, dodao je Appel: "Ekskluzivno usmjerenje na maksimaliziranje dobiti za dioničare je previše kratkoročno."
Plemeniti cilj nikako ne odgovara aktualnom raspoloženju u društvu. Sve više mladih ljudi najradije bi posao u državnoj službi koja slovi kao sigurna, a ne u privatnom sektoru. "German Angst", odnosno "njemački strah" pojam je uvriježen za vjerovanje da sutra ipak neće sve biti bolje.
Takva razmišljanja mladih ljudi ne jačaju njemačko gospodarstvo već ga slabe. Bi li mogla pomoći promjena mentaliteta? Više spremnosti za ulazak u rizik i samoinicijative? Dozvola da se smije i pogriješiti? Među publikom na konferenciji u Berlinu te su teme naišle na brojnu suglasnost. Mladim ljudima trebala bi se dati prilika za "godinu dana neuspjeha", i to najbolje odmah nakon mature, moglo se čuti.
Puno pitanja, malo odgovora
No, tko bi taj "neuspjeh" trebao financirati? Država? Ekonomski stručnjak Clemens Fuest ne vjeruje da bi se na taj način mogli promijeniti temeljni stavovi u Njemačkoj. "Ne možete mentalitet mijenjati poput šešira na glavi", kazao je Fuest i dodao da jedino što država može napraviti jest "stvoriti takve okvirne uvjete da ljude u njima bude manje strah".
Na koncu je i ova konferencija u Berlinu otvorila više pitanja nego što je dala odgovora. No, to ne mora nužno biti loše, poručio je jedan od zadnjih govornika na konferenciji, njemački ministar financija Wolfgang Schäuble: "Diskusije koje ne donesu rezultate odmah na početku ipak pridonose napretku." On je naglasio da je s time u vezi vrlo optimističan te da je jedino važno – da se i dalje diskutira.
