Stopa nezaposlenosti mladih u Njemačkoj u siječnju ove godine iznosila je 7.1 posto, dok se u Hrvatskoj vrti oko 40 posto. Nikoga to previše ne začuđuje jer „Njemačka je velika, nema korupcije, stalno traže radnike, Njemačka je obećana zemlja“. I onda dođete na predavanje iz međunarodnog poslovanja i njemačka profesorica vam kaže kako se (poslovni) svijet temelji na mitu. Iluzija o Njemačkoj je razbijena. Ali i dalje postoji vrlo bitna razlika između Hrvata i Nijemaca, točnije hrvatskih i njemačkih studenata, čiji je stav prema obrazovanju i životu upoznala Ivona Mikić, studentica Odjela za kulturologiju Sveučilišta u Osijeku, koja se trenutno nalazi na Erasmus studijskom boravku u Stuttgartu.
Što nas razlikuje?
Običan dan tipičnoga hrvatskog studenta najčešće se sastoji od odlaska na predavanja, druženja s prijateljima i prema prilici, još poneke ubačene aktivnosti. Naučeni smo da je to tipični studentski život i to je u redu, ali onda očekujemo da će nas netko zaposliti bez obzira na to što smo za vrijeme faksa radili samo to – išli na predavanja i ovisili o onome što su nas naučili profesori.
Anne je studentica smjera Online Medien Management na Hochschule der Medien u Stuttgartu. Osim toga, ona je stažist na plaćenoj praksi u Boschu, u studentskoj je komisiji svoga smjera gdje, zajedno s profesorima, rade na poboljšanju svih kolegija i ponudama za studente, a sudjeluje i u aktivnostima vezanim za internacionalne studente kao buddy – osoba koja se brine da se student koji je došao na studij što prije snađe, pomogne mu s papirologijom ili bilo što drugo.
- Na fakultetu učiš za sebe, ne za druge. Učiš kako bi jednoga dana bio dobar u onome što radiš. Naravno, ima nekih stvari koje bih promijenila kao primjerice neke zastarjele metode koje učimo, ali općenito mislim kako imamo dobar sustav, a na nama je da ga što bolje iskoristimo. - kaže Anne, a na pitanje o prepisivanju na ispitima, vrlo uobičajenoj praksi u Hrvatskoj, dodaje: - Naravno, ima i ovdje studenata koji to rade, ali smatram kako je to varanje samoga sebe. Velike kompanije će vjerojatno više pozornosti usmjeriti na ocjene, no kada bude došlo vrijeme da pokažeš znanje, vidjet ćeš da varanje na ispitu možda i nije bila najpametnija odluka.
Ključna podrška s vrha
I dok bi u Hrvatskoj Anne bila iznimka, a ne pravilo, ona predstavlja tipičnog njemačkog studenta. Iako su gotovo svi studenti koje sam ovdje upoznala vrlo (pro)aktivni, nije samo njihova volja ono što ih razlikuje. Ovdje imaju jaku podršku obrazovnih institucija i još važnije – izvršne vlasti, odnosno vlade i parlamenta, koji zakonskim regulativama omogućuju povoljne uvjete zapošljavanja mladih.
Njemački dualni obrazovni sistem omogućuje da, osim teorijskoga okvira, studenti dobiju praktično, tzv. „hands on“ iskustvo. Tvrtke moraju uzeti određeni broj studenata na plaćenu stručnu praksu, a oni koji se dokažu kao najbolji najčešće ostaju raditi u istoj tvrtki. Čak 60 posto mladih Nijemaca u dobi od 16 do 18 godina već ima iskustvo prakse u nekom obliku jer ih već srednja škola usmjerava prema onome u čemu su dobri i što žele jednoga dana raditi u životu.
Ovakav oblik obrazovnoga sistema zahtjeva dubinske promjene i veliku snagu volje svih sudionika, od nadležnoga ministarstva i vlade do ostalih institucija, profesora i samih studenata. Ali dok svaka vlada, bilo crvena, plava, bijela, lijeva, desna, centar, ovakva ili onakva konstantno stavlja obrazovanje i potrebe mladih na margine svakog političkog programa i strategije za promjenu ostaju samo slovo na papiru, imat ćemo više zaposlenih Hrvata u Njemačkoj nego u Hrvatskoj.
