Uložiti 100, a dobiti 300 san je svakog investitora, a zaradu dva puta veću od uloženog u samo jednoj godini omogućila je 2012. Povijest nas uči da je kriza najbolja prilika za ulagače koji imaju višak novca za investiranje, a to je najbolje potvrdila protekla godina. Sve češći i glasniji teoretičari zavjere idu toliko daleko pa govore da se krize upravo zbog toga i stvaraju – da bi bogati investitori postali još imućniji, a sirotinja još bjednija. No, ostavimo li teorije zavjere po strani i pogledamo li čistu matematiku, vidimo da se u prošloj godini, kada je recesija u Europi – nadamo se – dosegnula svoj vrhunac, najviše isplatilo ulagati u zemlje koje je dužnička kriza dovela na rub bankrota.
Promatrajmo osobu u Hrvatskoj, koja je nekim čudom uspjela odvojiti 10.000 kuna i 1. siječnja 2012. taj novac uložila u grčke državne obveznice. Svima hrabrima, koji su se usudili uložiti u posrnulu Grčku, uloženih 10.000 kuna u obveznice, u 365 dana naraslo je na 14.520 kuna. Dakle, godišnja zarada od grčkih obveznica bila je golemih 45,2 posto.
Tko riskira, taj i profitira
Puno lošije nisu prošli ni oni koji su shvatili da će grčka burza u 2012. dosegnuti dno. Ulogom u grčki burzovni indeks ASE postali su bogatiji 34,2 posto. Na uloženih 10.000 kuna zarada je bila 3420 kuna.
Slično je i u drugim rubnim zemljama eurozone, koje se jedva održavaju na životu – Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Irskoj... Ulaganjem u talijanske državne obveznice zaradilo se 20,3 posto – 10.000 kuna donijelo je 2030 kuna. Irske državne obveznice donijele su još više. Njihov prinos lani bio je 29,7 posto, odnosno 2970 kuna na uloženih 10.000.
– Obveznice koje izdaju vlade Grčke, Španjolske, Irske, Portugala i Italije imaju visoke prinose kao premije rizika – kazao je ekonomski analitičar Damir Novotny.
A da je 2012. bila godina rekorda za ulagače, svjedoče i podaci o zaduživanju zemalja. Kriza je nagnala rubne zemlje eurozone da se zadužuju ne pitajući koju će cijenu morati platiti kreditorima. Iako je ideja bila da se dugovi u krizi smanje, dospjele obveze nagnale su te zemlje da se zaduže više nego ikad prije. Tako se Francuska lani zadužila za još 263 milijarde eura (4065 eura po stanovniku), što je dva i pol puta više nego 2011. Francuskoj nije smetalo ni to što su im agencije Standard & Poor’s i Moody’s lani skinule vrhunski kreditni rejting AAA. Unatoč udaru agencija, Francuska se zadužila povoljnije nego prije – godišnji prinos na 10-godišnje obveznice u prosincu 2011. bio je samo 2,07 posto, zbog velike potražnje. I u Italiji je glad za svježim novcem bila velika. Rim je lani posudio 291 milijardu eura (4800 eura po stanovniku), što je 70 posto više nego 2011. Za razliku od Francuske, Italija je morala puno dublje zavući ruku u džep jer je prijelazni talijanski predsjednik vlade Mario Monti korak po korak osvajao povjerenje tržišta provodeći nepopularne reforme. Kada je premijersku poziciju napustio Silvio Berlusconi i predao je Montiju, Italija je plaćala kamate na zaduživanje 7,5 posto. U manje od godinu dana kamata na talijanske obveznice pala je na 4,5 posto.
Lani se dogodilo i nešto neviđeno na europskom financijskom tržištu – ulagači su kupovali njemačke obveznice koje su imale negativne kamatne stope. U prijevodu – plaćali su Nijemcima da im čuvaju novac u strahu od potpunog kolapsa eurozone. Nijemci su se tako lani zaduživanjem dodatno bogatili – na posuđenih 100 eura vraćali su samo 99 eura. Za razliku od obveznica, isplatilo se ulagati u dionice njemačkih najjačih tvrtki. Burzovni indeks najjačih njemačkih kompanija DAX lani je uzletio 29,9 posto tako da se sa 10.000 kuna moglo zaraditi 2990 kuna.
Zanimljivo je uočiti da je od svih kriznih zemalja samo španjolski burzovni indeks IBEX pao u 2012. Dakle, očekivati je da će ove godine dosegnuti dno pa analitičari smatraju da bi ulaganje u španjolske kompanije moglo donijeti lijepu zaradu u 2013.
Zlato će dosegnuti plafon
U minusu je lani završila i ciparska burza CSE – strmoglavila se čak 59,3 posto, i to bi bio pravi mamac za ulagače, ali ih zabrinjava odlučnost zemalja EU, predvođenih Njemačkom, koja ne želi uložiti ni centa u spašavanje ciparskog gospodarstva, sve dok je Cipar sigurna luka sumnjivom kapitalu ruskih milijardera. Gubitak na ciparskoj i španjolskoj burzi i nije neko iznenađenje, ali je zanimljivo da su u 2012. izgubili ulagači u posljednjih godina najsigurnije oaze – naftu i kinesku burzu. Cijena nafte je u odnosu na početak 2012. do kraja godine pala -10,1 posto, a kineski burzovni indeks Shangai Composite -1,3 posto.
Skromnu zaradu ulagačima su donijele američke državne obveznice – porasle su 2,9 posto na godišnjoj razini. Nešto bolje prošli su ulagači u najveće američke kompanije – burzovni indeks Dow Jones lani je porastao 4,9 posto. Malo isplativije od američkog bilo je ulaganje u japanski burzovni indeks. Nikkei 225 porastao je 6,9 posto i onome tko je uložio 10.000 donio 690 kuna.
Europska kriza spustila je na najnižu razinu i kamatne stope pa štednja u banci donosi samo simboličnu zaradu. Ako ste u Europi na početku prošle godine stavili na štednju 10.000 kuna, u prosjeku ste na kraju imali 10.140 kuna. Sigurna luka za ulagače već godinama je zlato. I lani je vrijednost zlata nadodala 3,4 posto. Neki analitičari očekuju da će zlato ove godine dostići svoj plafon od 2500 dolara po unci. Sadašnja cijena mu je oko 1650 dolara.
– Potražnja država kao što je Kina ili Indija uvelike utječe na vrijednost zlata. Kina kupuje zlato u velikim količinama kao investicijsko dobro kako bi diverzificirala svoje devizne rezerve i eventualno stvorila podlogu za konvertibilnost svoje valute na svjetskom deviznom tržištu. Vrijednost američkog dolara, u kojoj je vrijednost zlata izražena, ima veliki utjecaj na kretanje cijene zlata te, iako postoji velika potražnja za zlatom kao „sigurnom investicijom“, razina cijene od 2500 dolara čini mi se prevelikom i teško dostižnom jer je kretanje vrijednosti dolara najbitnija komponenta cijene zlata, a njenu vrijednost je teško prognozirati – komentirao je Jozo Leko, analitičar Splitske banke.
Cijena zlata rast će sve dok se ne oporavi realno gospodarstvo.
– Cijene zlata će se smiriti u kratkom roku budući da su povezane s cikličkim kretanjima u realnoj ekonomiji. Prognoze MMF-a za gospodarski rast u idućim godinama za SAD, EU i svijet su povoljne – očekuje se globalni rast između 3,5 i 3,8 posto, pa će tako potražnja za zlatom pasti, a kapital će se alocirati u vrijednosnice poduzeća i vlada – komentira Damir Novotny.
Lani su na svjetskim tržištima podivljale cijene hrane. Cijena kukuruza porasla je 28 posto, pšenice 32, a soje čak 39 posto. Svi oni koji su u soju na početku prošle godine uložili 10.000 kuna lani, sada imaju 13.900 kuna. – Ne treba očekivati nastavak rasta cijena glavnih poljoprivrednih roba, upravo suprotno – stagnacija cijena se već sada vidi i može se očekivati pad – smatra analitičar Novotny.
U ovoj godini mogli bi očekivati niže cijene hrane jer su lani dosegnule vrhunac na krilima burzovnih špekulanata.
Padaju cijene hrane
– Cijene poljoprivrednih proizvoda ubrzano su rasle u 2012., najviše zbog burzovnih špekulacija. Budući da je ovdje riječ o klasičnom primjeru fenomena „paukove mreže” ili „svinjskog ciklusa”, kako ga nazivaju njemački teoretičari – kada su cijene svinjskog mesa jedne godine visoke, farmeri se okreću toj proizvodnji i u kratkom roku se stvara hiperprodukcija – u ovoj se godini može očekivati rast proizvodnje ovih proizvoda i mogući pad cijena. Dugoročno ne postoje razlozi zbog kojih bi cijene ovih proizvoda morale rasti brže od inflacije jer je riječ o obnovljivim resursima – smatra Novotny.
Lani je bilo široko polje zarade za sve ulagače – od dionica, obveznica, zlata do poljoprivrednih proizvoda...
No brojke pokazuju da je lani najisplativije bilo ulagati u Venezuelu. Opaka bolest predsjednika Huga Chaveza potakla je ulagače da investiraju u tu zemlju. Kladeći se da Chavez, koji je unazadio tržište kapitala, neće još dugo vladati, i očekujući liberalniji gospodarski sustav u ovoj socijalističkoj zemlji, investitori su lani venezuelski burzovni indeks IBC dignuli u nebo. Uzletio je čak 188,2 posto. Dakle, svi koji su u indeks IBC 1. siječnja 2012. uložili 10.000 kuna na kraju godine na računu su imali gotovo triput više, 28.820 kuna.
– Drugi mogući razlog za rast venezuelskog indeksa bilo je očekivanje da će valuta devalvirati kako bi se službeni tečaj približio onom na „crnom tržištu“, a samim time i povećanje stope inflacije koje je ukalkulirano u rast vrijednosti dioničkog indeksa – kazao je Jozo Leko.
Što nas očekuje o ovoj godini i gdje bi se moglo zaraditi? Najbolji pokazatelj da je eurozona 2012. godine počela izlaziti iz krize jest prinos na burzovni indeks EuroStoxx 50. Ovaj burzovni indeks koji prati 50 najvećih kompanija u zemljama koje koriste euro porastao je prošle godine 14,9 posto. Da smo u EuroStoxx 50 uložili 10.000 kuna, dobili bi još 1490 kuna.
Eurozona, nadamo se, nakon gotovo pet godina polako izlazi iz krize, kažu analitičari, pa i obveznice najugroženijih zemalja neće više biti zlatna koka za ulagače. U što bi onda trebalo ulagati?
– Moja osobna preferencija su dužnički papiri kratkog roka dospijeća te blue chip, odnosno dividendne dionice, s minimalnim udjelom ulaganja u obveznice koje su ostvarile rekordne prinose prošle godine jer se očekuje da to neće uspjeti ponoviti i u ovoj godini – kazao je analitičar iz Splitske banke Jozo Leko. On očekuje stagnaciju ili minimalni rast hrvatskog burzovnog indeksa Crobexa jer slab oporavak domaće potražnje i raspoloživog dohotka prevelika su prepreka za neki značajniji pomak vrijednosti tog indeksa.
– Danas je vrijeme za investiranje u dionice poduzeća koje imaju zdrave poslovne modele i perspektive rasta u kontekstu međunarodnog tržišta. U ovoj i idućim godinama može se očekivati rast prometa i vrijednosti svih burzovnih indeksa u Europi – zaključio je Damir Novotny.
Povijest, ali i venezuelska burza u 2012. i europske zemlje na rubu bankrota, uče nas da svakome od nas jedan brzo može postati tri, unatoč krizi.
>>Ulaganje ne smije biti kockanje, veći rizik katkad nosi i – propast
da orčiš 10 0000 i dobiješ 15 000 eura.onda orčiš 100 000 i banka propadne .financiski inženjering gospodo nemojte se zaletiti pa toga smo imali i kod nas .