– Premda je gospodarska kriza najmanje pogodila maloprodajne lance, jer prehrambena roba nema zamjenu, s motrišta trgovaca i dobavljača financijsko je stanje u trgovini sve teže; teže dolaze do svog novca, produžuju rokove plaćanja, raste im zaduženost, a prinosi padaju. Kako su operativni troškovi ostali nepromijenjeni ili su se povećali, zanimljivi su podaci koliko je tko povećao maržu i koliko tko rentabilno posluje – objasnio je Vlado Brkanić, ovlašteni računovođa i revizor te dugogodišnji urednik časopisa RRiF, polaznu osnovu svoga istraživanja “Financijska stvarnost trgovačkih lanaca u 2010.“
Objašnjava da je upravo marža najčešće područje intervencije, a istodobno je i pokazatelj povoljnosti za kupca. Ne čudi zato činjenica da je najstrože čuvana poslovna tajna – obično tek nekoliko visokorangiranih menadžera zna istinu o njezinu pravom udjelu u cijeni proizvoda.
Metro najpovoljniji
– Najniža marža prva je pretpostavka najbolje kupnje za potrošeni novac – ističe Brkanić, koji za istraživanje koristi financijske podatke za 2010. koje su društva predala Fini. Maržu je izračunao oduzimajući troškove prodane robe od prihoda od prodaje te potom podijelio razliku u cijeni s prihodom od prodaje.
Već niz godina kao najpovoljniji po udjelu marže među 12 analiziranih kompanija odskače Metro Cash&Carry, čiji je udio marže lani iznosio tek 11,7 posto. Plodine, koje su po povoljnosti odmah iza njega, imaju dosta veću maržu – 16,77 posto, kao i Spar. Najveći hrvatski trgovački lanac Konzum na samom je dnu sa 20,02 posto marže u cijeni. Lošiji su samo Emezzetina Fliba sa 29,16 posto, koja veličinom uopće nije usporediva s Konzumom, te DM-drogerie markt sa 33,43 posto, koji nije prehrambeni lanac. Poznato je da trgovina kozmetikom tradicionalno ima visoke marže.
Veličina je bitna
– Mali trgovci sve teže konkuriraju velikima, osobito kad su u istoj robnoj skupini, jer su veliki lanci u prednosti zbog ekonomičnosti koju mogu ostvariti. Osuđeni su na pronalaženje one tržišne niše koju ne razvijaju veliki, a to je trgovina specijaliziranom robom. To je područje više izloženo riziku tržišta same robe u smislu potražnje i trgovačkom riziku konkurencije koja može preuzeti dio njegovih kupaca – kaže Brkanić.
Zašto je veličina bitna? Veće su prihode lani ostvarili samo oni trgovci koji su širili prodajnu mrežu. Ostali su stagnirali ili pali.
– Kako je Konzum i dalje aktivan u prostornoj ekspanziji, to ga je održalo u trendu porasta prihoda. Drugo je pitanje kako će se širenje prodajnih centara odraziti na rentabilnost i likvidnost s obzirom na povećane operativne troškove.
Rast prihoda Mercatora, koji je s lanjske četvrte pozicije došao na drugu, ne dolazi pak iz povećanja prodaje; temeljni je uzrok pripajanje Getroa. Prihodi za 2009. bili su im oko 700 milijuna kuna veći, što upućuje da ovim pothvatom Mercator nije ostvario dosegnuti tržišni udio Getroa nego je čak doživio apsolutni pad prihoda – zaključuje Brkanić te postavlja pitanje što će se dogoditi nakon što izostane efekt mehaničkog rasta ili ako ga Agrokor stjecanjem vlasničkih udjela u Mercatoru odluči pripojiti Konzumu. Plodine, Kaufland, Lidl i Spar imaju kontinuirani rast prihoda, dok Metro i Billa bilježe manji volumen prometa i prihoda.
– Na poziciju otežanog rasta Metroa vjerojatno je utjecao i pad prometa nezavisnih malih obiteljskih trgovaca koji su mu tradicionalni partneri.
Najmanje je zadužen Lidl, u kojemu na jednu kunu ukupnog financiranja dolazi 0,19 lipa dugova, a i u Metrou je udio vlastita kapitala čak 66 posto.
U Konzumu je oko 27 posto, a tvrtka je prilično restrukturirala izvore, dok je u Kerumu 8,7 posto, u Tommyju 5,62 posto, a u Billi rekordnih – nula posto.
* tekst se temelji na stručnom članku Vlade Brkanića
Ako izuzmemo Metro, razlika u maržama je u stvari samo 3%, što znaći da se tržište stabiliziralo.