Blagdanska potrošnja ovoga bi prosinca mogla iznositi između 19 i 20 milijardi kuna, čime će se premašiti lanjski rekord od 17,5 milijardi. Puno je stvari koje utječu na veću potrošnju, a kad smo se već "bacili" na trošenje, zašto to, koliko je moguće, ne bi bili domaći, lokalni proizvodi, koji su u konačnici multiplikator benefita za ukupno hrvatsko gospodarstvo, čulo se na okruglom stolu na temu blagdanske potrošnje, još jednom u nizu serijala Večernjeg lista "Kakvu hranu jedemo".
Zvjezdana Blažić, konzultantica za sektore poljoprivrede i prehrambene industrije, kaže da je nakon otvaranja i COVID-a Hrvatska lani imala najveći rast osobne potrošnje u EU, veći od 20%. Taj je trend nastavljen sve do trećeg kvartala ove godine, kad su se pokazali prvi znakovi usporavanja. No rast i dalje nije zanemariv. Prema podacima Porezne uprave ukupna potrošnja raste 15-17%, kako koji mjesec, a u studenom u sektoru hrane gotovo 21%, što je vezano uz inflaciju i rast cijena. Dio potrošnje može se pripisati i uvođenju eura, ušteđevini koju građani ne drže u bankama i sad će je dijelom usmjeriti u potrošnju, naročito u kupnju nekih kapitalnih proizvoda, ne samo robe široke potrošnje.
– I optimizam zbog Svjetskog nogometnog prvenstva jako utječe na rast potrošnje, a od 1. listopada znatno su povećane i neoporezive naknade koje poslodavci do kraja godine mogu isplatiti svojim radnicima – božićnice od 5000 kuna, nagrade za rad, prijevoz, topli obrok... Sve su to iznosi koji će sigurno utjecati na rast i mogućnost potrošnje, a jedan dio onih koji su u opasnosti da uđu u porezne škare zbog poreza na ekstradobit također će dio radije dati zaposlenicima, što je dobro za potrošnju – ističe Blažić.
Činjenica je, međutim, da većina građana prilikom kupnje prvo gleda cijenu, dok im je domaće tek na 6. ili 7. mjestu ljestvice prioriteta, pokazala su istraživanja. Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Mladen Jakopović poziva građane, ali i javne institucije, javna poduzeća i privatne tvrtke da ovih blagdana, bilo da je riječ o osobnoj potrošnji ili poslovnim poklonima – proizvode kupuju od domaćih poljoprivrednih proizvođača, da gledaju jesu li proizvedeni ili dorađeni u Hrvatskoj, čime se, napominje on, potiče domaće gospodarstvo, zapošljavanje i poljoprivredna proizvodnja.
– Znamo da u Hrvatskoj ne proizvodimo jeftino i nemamo jeftinu robu, ali imamo kvalitetne proizvode kojih se, iako čine tek 0,4% proizvodnosti EU, ne trebamo sramiti – kaže Jakopović.
U nekim zemljama povezanost javnog sektora i domaćih poljoprivrednika ogromna je – i te kako se vodi briga o potrošnji domaćih proizvoda. I HPK u nas lobira i potiče dionike iz javnog sektora, no interes treba postojati s obje strane da bi se to realiziralo.
Ograničene količine
Mladen Kušeković, vlasnik tvrtke Natura Beef, koji se bavi ekološkim uzgojem tovne junadi i prodajom mesa, kaže da on u blagdansko vrijeme ne osjeti neke velike skokove potrošnje jer je ograničen količinama i kapacitetima. Ne može domaći proizvođač preko noći udvostručiti ponudu kako to može trgovački lanac koji ima neiscrpne izvore iz uvoza.
– Rekao bih da povećana potrošnja u prosincu ne proizlazi iz realnih potreba, nego se kupuje sve i svašta, puno toga i nepotrebnog, tako da bi trebalo razgovarati kakav je cjelogodišnji trend potrošnje hrane. Mi nemamo problema s plasmanom pa u ovome trenutku imamo "slatke" brige. Naši kupci prepoznali su našu kvalitetu i njima nije presudna cijena. No veći dio građana ipak gleda na cijenu i ne razmišlja puno o posljedicama. Kupuje se sve i svašta, što potvrđuje i podatak o enormnom bacanju hrane, a s druge strane nije lako ni doći do kvalitetnih domaćih proizvoda jer puno malih, dobrih proizvođača nije organizirano. Sustav zadrugarstva ne funkcionira pa teško dolaze do krajnjeg kupca – objašnjava Kušeković.
Natura Beef zato ima i vlastitu maloprodaju, a dok inflacija pumpa cijene nekih proizvoda, meso je najmanje poskupjelo u zadnjih godinu dana, a neki proizvodi poput kruha i dvostruko za što, smatra on, nema nikakvog opravdanja. U uzgoju tovne junadi troškovi su viši 50%. Najviše je poskupjela stočna hrana koje dio moraju kupovati pa su od početka godine cijene mesa korigirali za 12%. Dio troškova sami kompenziraju, a dijelu "uštede" doprinijelo je i smanjenje PDV-a s 13 na 5%.
Mladen Cesarec iz Stubičke Slatine, proizvođač bučina ulja i jedan od mladih finalista u Večernjakovu izboru za najbolji OPG "Zlata vrijedan", ističe prednosti udruživanja poljoprivrednih proizvođača čime njegov OPG lakše dolazi do kupaca i štedi na troškovima dostave, transporta... Četiri udružena OPG-a, među kojima je i Cesarčev, u Zagrebu, naime, imaju zajedničku trgovinu.
– U Zagrebu prevladavaju veliki trgovački lanci, mali koji uđu na tržište i svaštare brzo se zatvaraju. No kvalitetno udruživanje onih koji imaju specifičnu robu, bilo to meso, bučino ulje i slično, daje rezultate. Ljudi vole ući u kvalitetnu trgovinu, ali naravno da i marketing treba odraditi svoje, bitna je i lokacija... – kaže Jakopović koji se bavi ekološkom poljoprivredom, odnosno proizvodnjom ekološke kozmetike. Izvozi u 10-ak zemalja, sve do Švedske. No kad je u pitanju domaće tržište, nije lako. Unazad 15-ak godina Hrvatska je bila zemlja sajmova, a s koronavirusom ta je slika gotovo nestala. I puno malih trgovina u međuvremenu je nestalo, dok veći trgovci s promjenom kupovnih navika, odnosno padom potrošnje, smanjuju narudžbe visokodohodovnih proizvoda kakvi su i Jakopovićevi.
A uvoz raste. Hrvatska je samo lani bila u vanjskotrgovinskom deficitu, kad je riječ o hrani, od vrtoglavih 900 milijuna eura.
– Proizvođači trebaju prilagoditi način rada onome što danas suvremena trgovina traži. Mali na policama više su marketinški potez samih trgovaca nego vlastiti uspjeh jer, da bi se jače pozicionirali na širem tržištu, u trgovačke i turističke lance, potrebna je objedinjena ponuda, udruživanje u zadruge, proizvođačke organizacije... – tvrdi Blažić.
Svjedoci smo da se svakih nekoliko dana u Zagrebu otvori neka trgovina ekohrane i slično i nakon nekoliko mjeseci, nažalost, zatvara. Očito nije pogođen način na koji se ponuda prilagođava potrošnji. Većina kupnje i dalje se odvija u velikim trgovačkim lancima pa se domaći proizvođači prvo njima moraju prilagoditi, smatra Blažić. Ovako imamo ogroman uvoz mesa, za otprilike 400 milijuna eura godišnje, voća, povrća, mliječnih proizvoda... Samo kruha i pekarskih proizvoda uvezemo za oko 190 milijuna eura, što uglavnom ide preko trgovačkih lanaca. A to je zato što oni iz uvoza dobiju točno određenu cijenu, kvalitetu, u vrijeme kako njima odgovara.
– Naš mali proizvođač tako ne može poslovati, ali ako se mali udruže i ponudu objedine da trgovina dobije sve što joj treba u momentu kad želi, zapakirano i obrađeno, onda će i oni uspjeti – kaže Blažić.
Kušeković objašnjava kako Hrvatska sada ima jako velik izvoz žive stoke. Italija nam je postala najveće tržište. Od oko 130.000 komada utovljene junadi iz Hrvatske se godišnje izveze oko 100.000.
– Kilogram junećeg buta u Italiji je 20 eura, a kod nas u pola cijene. Istodobno uvozimo goleme tuđe viškove, ne samo goveđeg mesa, upitnih cijena i zdravstvene ispravnosti. Svako malo se u nas povlače neki proizvodi, gotovo redovito od istih uvoznika, a mi godinama pričamo o tome i ništa se ne poduzima – napominje Kušeković.
S druge strane, postoje mali lanci zdravih, kvalitetnih proizvoda domaćih proizvođača koji uspješno posluju više od 10 godina i imaju kupce za njih pa Natura Beef, osim što dio svojih proizvoda prodaje u vlastitoj mesnici, posluje i s tri takve firme s devet dućana. Cesarec pak posluje i s jednim velikim trgovačkim lancem, no pitanje je – da takav trgovac ne napravi prvi korak i potakne male, pitanje je bi li sami uspjeli, objašnjava. No da se svijest potrošača mijenja u korist domaćeg, dokazuje uspjeh lanca trgovina Veronika koji gura primarno zagorske proizvode koji se dobro prodaju.
– Nije samo pitanje kupovne moći naših potrošača, problem je i imati robu kad treba. Turizam nema problema s kupovnom moći, ali su naši proizvodi tamo prisutni sa zanemarivim količinama, meso, voće, povrće, riba... – napominje Kušeković.
A s time se opet vraćamo na sindrom neudruživanja, fobije od zadrugarstva koja trese proizvođače starije od 50. Tek mlađe generacije na to gledaju pozitivno, smatra Jakopović. No imamo problem i s reklamiranjem vlastitih proizvoda.
– Većina zemalja ima marketinške kampanje i marketinške agencije koje rade isključivo na promidžbi domaćih poljoprivrednih proizvoda – i na trećim tržištima. A mi smo jedina smo zemlja na nivou EU koja nikad nije koristila nikakva sredstva za promociju hrvatskih proizvoda, a na raspolaganju nam je 200 milijuna eura svake godine – kaže Blažić.
Kod kuće pak trenutačno imamo poplavu kojekakvih oznaka – Dokazana kvaliteta, Meso hrvatskih farmi, Mlijeko hrvatskih farmi – šumu u kojoj su potrošači pogubljeni. Treba nam jedna oznaka koja bi bila prepoznatljiva i na domaćem i na stranom tržištu, čulo se između ostalog na konferenciji.
Mijenja se svijest
Ipak, od pandemije koronavirusa i rata u Ukrajini primjetno je da se u nas pojavljuju i neki novi poljoprivrednici, građani koji više cijene hranu domaćih proizvođača i iz vlastitih izvora... A što je ovih blagdana vrijedno kupiti, a da je iz Hrvatske?
– Svijest se mijenja polako. Ima i jeftinih ulja u mom svijetu, ali se, posebice u vrijeme blagdana, sve više traže kvalitetni proizvodi – kaže Cesarec.
Blažić kaže da ona nastoji kupovati hrvatske proizvode. Ima veliko povjerenje u proizvode domaće prehrambene industrije, koja ima visoke standarde kvalitete i kontrole. Sigurna je da i drugi žele domaće, no često je presudna i cijena. Kušeković misli da je ovo vrijeme i da preispitamo neke potrošnje i običaje. Cijene su eksplodirale. Kilogram bakalara košta 400 kuna, koliko i 5,5 kg junetine, hobotnica koliko 2,5 kg junetine, a da bi junad došla na tržište, tovi se tri godine.
– Rekao bih da naši potrošači ne razmišljajući kupnjom tih proizvoda i potiču tu priču. Treba se okrenuti oko sebe, bolje je manje i kvalitetnije i od pouzdanog dobavljača – kaže Kušeković, dok Jakopović poziva sve koji imaju vremena i financijskih mogućnosti i u virtualni svijet – da istraže ponude malih OPG-ova i na webu, odvezu se u sela i tamo i prenoće čime će dodatno pridonijeti blagdanskoj potrošnji ili pak online naruče dostavu proizvoda lokalnih OPG-ova.
