Dio poduzetnika već je dulje nezadovoljan mjerama države, pa i onim aktualnim A+, B i C koje zapravo samo selektivno utječu na pojedine tvrtke. No one nisu jamstvo da će se te tvrtke izvući iz poteškoća te stoga predlažu da se donesu mjere koje bi istodobno imale isti učinak na sve. Poznati bloger Marko Rakar zagovara ideju koju je uvela Slovenija, a prema kojoj bi se svi poduzetnici koji su u prethodnoj godini imali prihode manje od tri milijuna kuna automatski prebacili u sustav R2. Sada je taj limit 750.000 kuna.
Smanjeni troškovi
Za takvo što ne bi ni trebala zakonska odredba, nego tek uredba koja bi mogla brzo stupiti na snagu. To znači da bi najveći dio domaćih poduzetnika imao mogućnost plaćanja PDV-a tek kada naplati svoja potraživanja. To bi donijelo niz prednosti, kao što je prije svega smanjen broj onih koji će završiti u blokadi, s obzirom na to da ih Porezna uprava blokira tek poslije naplate PDV-a pa više ne bi imali izgovor za izbjegavanje plaćanja.
Zna se kako veliki poduzetnici ne plaćaju male pa na ovaj način tako zaprimljenu fakturu veliki ne bi mogli odbiti u svom izvješću o PDV-u, a što bi onda ublažilo novčani tijek prikupljanja PDV-a. Jer država od PDV-a prikupi oko 40 milijarda kuna, prvih 1000 poduzetnika od toga ostvaruje više nego 80% ukupnog iznosa, što znači da bi ovom mjerom ukupno bilo obuhvaćeno maksimalno 8 milijardi kuna u godini. Pod pretpostavkom da država produlji prosječnu naplatu PDV-a za 90 dana, njezin odgođeni novčani tijek iznosio bi 1,5 milijardi kuna, a za što bi trošak financiranja bio 40 milijuna kuna.
– Ključna je poruka ove mjere da država prepoznaje probleme poduzetnika, osobito malih, da sudjeluje u njihovim problemima prilikom naplate i štiti male poduzetnike od velikih neplatiša – kaže M. Rakar. Tako bi se jednom mjerom podjednako djelovalo na oko 80.000 tvrtki. Rakar smatra kako bi i bilo potrebno povećati dopušteni maksimum porezno priznatog otpisa sa sadašnjih 5000 na 30.000 kuna.
– Limit od 5000 postavljen je iznimno konzervativno i nisko i da bi se iznos od 5001 kune mogao otpisati i biti porezno priznat potrebno je pokrenuti cijeli mehanizam naplate ovrhom i potom sudom ako je bilo prigovora. Taj postupak stoji jednako ili više novca nego novac koji se ne može naplatiti, a dizanjem tog limita rasteretili bi se sudovi i bilježnici od posla za koji se u startu zna da je uzaludan, a malim bi se poduzetnicima smanjili troškovi (koji su nužni da bi se dobio porezno priznat rashod) – tvrdi Rakar.
Predlaže i pojednostavnjenje izvozne procedure za pošiljke manje vrijednosti. Primjerice, ako se bavite proizvodnjom i prodajom suvenira koji se želi prodati u inozemstvo, a čija pojedinačna vrijednost bez PDV-a ne iznosi više od 100 kuna po komadu, tada je potrebno platiti izvozno carinjenje koje stoji oko 500-600 kuna po izvoznoj deklaraciji, odnosno dodatni trošak za paketni servis jer se moraju za paket brinuti dan ili dva, koliko traje procedura izvoza.
Konkurentniji izvoz
Kad bi se pojednostavnila izvozna procedura (npr. da se svede na jedan pečat na kopiju izlazne fakture), nestao bi trošak špeditera, procedura bi se uvelike ubrzala, a pao bi i trošak paketnih servisa. Time bi hrvatski izvozni proizvod (rezervni dio, komad softvera, suvenir) postao, zaključuje Rakar, svjetski konkurentan, a to sada nije tako.
Samo budale otvaraju tvrtku u Hrvatskoj, rad i PDV i radi blesavih zakona itd. , nisam lud raditi za tu trulu državu !!!!! Za Kosoricu i kretene....koji nas nazivaju indijance...