Država rasipnih političara i siromašnih građana eto to je Hrvatska. Dva isječka iz prošlotjednoga društvenog mozaika nanovo to potvrđuju. U istome gradu i istome danu dva su politička prvaka slušala i nudila narodu posve različite priče. Prva kaže da je svaki deseti hrvatski građanin odbačen od društva takvih je brojkom najmanje 440 tisuća: svaka treća obitelj loše se osjeća u vlastitoj koži jer počesto nema ni za režije.
Trpe djeca, nezaposleni, socijalno isključeni sve u svemu, udio ojađenih i isključenih triput je veći nego što bi smio biti. Poruka je grozna, ali nitko se zbog toga nije posebno uzbudio. UN-ov izvještaj o siromaštvu naišao je tek na Mesićevo "to je nedopustivo" i to je sve što se tiče javne reakcije. Prisustvujući prezentaciji, predsjednik države opet je pokazao da ima volju, ali ne i novac kojim bi utjecao na raspodjelu nacionalnog bogatstva. Priča druga kaže da nije problem ni u novcu.
Toga je dana Sanaderova vlada glatko potrošila 12 milijardi kuna a da se nije moglo čuti ijedno ozbiljnije zašto. Sedam milijardi kuna pojest će brodogradilišta, još dvije i pol miljarde vratit će se umirovljenicima, s 2,5 miljarde novoga kredita otplatit će se nešto starih dugova, dodao se svemu tome i jedan "mali" kredit za Rebro i nakupilo se 12 milijardi! U jednome danu Vlada je potrošila čak 5 posto BDP-a ili desetak posto državnog proračuna, a najgore od svega nije riješila nijedan problem. Niti će biti manje siromašnih, niti će ekonomija dobiti daha, niti će brodogradnja biti sanirana, niti će prosperirati buduće generacije mladih i starih. Dvanaest milijardi kuna teži godišnji budžet najvećih hrvatskih tvrtki, tim se novcem mogla sagraditi nova željeznička pruga ili još jedna autocesta!
Makar cesta zjapila prazna, čovjek bi mogao reći: "Evo, tu je, nije otišlo u vjetar." Brodogradilišta godišnje potroše oko tri milijarde eura da bi izvezla brodova za oko 1,5 milijarde eura. Razliku im te ili iduće doplaćuje država i tako to ide godinama. Ako takva računica nije smetala nijednoj dosadašnjoj vladi, bit će da je i Sanaderova procijenila kako nema razloga tu nešto mijenjati. Milijarde povrata duga umirovljenicima, na koje troši posljednje obiteljsko srebro, ipak su Sanaderov izum. Možda će od svega HDZ imati političke koristi, ali prezadužena država i njena slaba ekonomija neće.
