Revolucionarno postrojenje u Lovincu u srcu Like, vrijedno više od 75 milijuna kuna, punih pet godina čeka da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) razriješi administrativni zaplet i počne obavljati svoju funkciju – spašavanje prirode i zdravlja ljudi od otpadnih guma i plastike te da u kraju koje vapi za radnim mjestima zaposli 50-60 lokalnih stanovnika.
Zaštita okoliša
Tehnologija tog postrojenja na samom je rubu znanstvene fantastike: gotovo sav otpad koji potječe od nafte ono natrag pretvara u naftu! Time ne samo da čuva i štiti okoliš od otpada koji ga sada katastrofalno zagađuje ili se spaljuje u cementarama, pri čemu u zrak ispušta otrovne i kancerogene plinove, nego za pokretanje strojeva, vozila i plovila osigurava obnovljive izvore energije i pomaže ostvarivanju ciljeva strategije kružnog gospodarenja prirodnim resursima.
No, svemu tome, čini se, ispriječili su se neki financijski interesi koje nije lako prevladati. Hrvatska država, naime, za materijalnu i energetsku oporabu istrošenih automobilskih guma plaća golemu naknadu, a postojeći je se primatelji ne žele odreći pa pronalaze načina da sačuvaju svoj monopol. Od 2007. do danas FZOEU je za tu svrhu isplatio 113,8 milijuna kuna. Lavovski dio, čak 108,7 mil. kuna, ubralo je samo jedno hrvatsko poduzeće, a preostalih 5,8 pripalo je proizvođačima cementa.
Saga iz Lovinca započela je i davno prije gradnje postrojenja za oporabu istrošenih automobilskih guma, još kada se Ivan Ivančić iz Sesveta upustio u avanturu zbrinjavanja plastičnog otpada. Plastika pomiješana s drugim otpadom, metalima i drvom, koju Ivančićev stroj za razvrstavanje nije mogao odvojiti, pokazala se tvrdim orahom te je upravo ona bila ‘okidač’ za nabavu stroja koji može oporabljati sve polimerne materijale, čak i stare gume, priča on.
Zbrinjavaju samo strani otpad
A Hrvatska na godinu (prema neslužbenim podacima Carinske uprave za 2014.) uvozi golemih 52 tisuće tona automobilskih i drugih guma, od čega nemali broj završava u moru, rijekama, šumama i na divljim odlagalištima... Cijela EU pak, stvori na godinu više od 80 mil. tona gumenog i plastičnog otpada koji treba reciklirati, da i ne spomenemo istrošena motorna i jestiva ulja ili razne vrste katrana.
Tako je tvrtka Energija proizvodnja sa sjedištem u Sisku, u kojoj je Ivan Ivančić direktor, postala vlasnikom postrojenja kojemu je Ministarstvo zaštite okoliša još u svibnju 2014. izdalo rješenje da koristi tehnologiju oporabe otpada koja je ekološki prihvatljiva. Riječ je o termalnoj depolimerizaciji kojom se, ovisno o sastavu ulaznog materijala, dobiva nešto više od 50% uljne tekućine u konačnom proizvodu, a njezinom destilacijom dobivaju se benzin, dizel i mazut.
Postrojenje u Lovincu, s kapacitetom prerade oko 20 tona autoguma na dan, može osigurati i plin za proizvodnju električne struje, kao i toplinu za zagrijavanje staklenika i proizvodnju hrane, sušenje materijala i slično, dok se carbon black koji ima energetsku vrijednost kao koks tržištu može ponuditi u obliku peleta ili briketa za gorivo. No iako je postrojenje u probnom je radu dokazalo sve svoje tehnološke i ekološke parametre, umjesto hrvatskog zbrinjava talijanski i austrijski otpad jer već pet godine ne uspijeva o tome sklopiti ugovor s Fondom za zaštitu okoliša.
– Jednom “nisu doneseni pravilnici” (a trebali su biti prije četiri godine), drugi put se osporava zakonitost postupaka Ministarstva, treći put tehnologija, a više desetaka puta na upite i molbe mjesecima nitko ni ne odgovara – kaže Ivančić, u nadi kako će novi ministar gospodarstva Darko Horvat ispuniti obećanje i njegovim nedaćama uskoro stati na kraj.
Ratko, iz ovoga se dade zaključiti da nafta spada u obnovljive izvore energije. Jesi li siguran da je tome tako?