Unatoč rekordnom padu gospodarske aktivnosti od 8,4 posto, u 2020. nije došlo do izraženijih problema s otplatama duga kućanstava i poduzeća zbog donesenih mjera pomoći gospodarstvu i moratorijima na otplatu. U narednom će razdoblju dinamika povlačenja ovih mjera, uz dostupnost sredstava financiranja, imati izražen utjecaj na materijalizaciju kreditnog rizika privatnog sektora – upozorava Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u novom izdanju publikacije "Makroprudencijalni skener rizika".
Pandemija koronavirusa je, napominju, i dalje glavni izvor neizvjesnosti, a hrvatski pad BDP-a, koji je među snažnijima u EU, posljedica je strukture gospodarstva u kojoj značajan udio čine djelatnosti povezane s turističkom sezonom - trgovina, prijevoz i pružanje smještaja – a koje su zabilježile smanjenje bruto dodane vrijednosti od 25,4 posto.
Usporavanje ekonomske aktivnosti negativno se odrazilo i na tržište rada unatoč mjerama potpore za očuvanje radnih mjesta pa je stopa administrativne nezaposlenosti na kraju siječnja 2021. iznosila 9,8 posto. Implementacija fiskalnih mjera pomoći gospodarstvu je uz kontrakciju poreznih prihoda rezultirala izraženim proračunskim deficitom u 2020. i posljedičnim porastom javnog duga.
Rast zaduženosti javnog sektora izlaže cijelo gospodarstvo riziku promjene kamatnih stopa u slučaju promjene premije za rizik na globalnim tržištima, što bi se negativno odrazilo i na vrijednost imovine sektora financijskih usluga s obzirom da su domaće državne obveznice glavna ulagačka imovina ovog sektora – ističe regulator.
Financijska tržišta su, napominje se u publikaciji, snažno i momentalno reagirala na eskalaciju pandemije i visoku neizvjesnost u vidu paničnog povlačenja dijela ulagača i snažne korekcije cijena. Na domaćem je tržištu najsnažniji odljev bio iz obvezničkih investicijskih fondova; pad neto imovine UCITS fondova iznosio je 8,3 mlrd. kuna do sredine travnja 2020., što se odrazilo na rast prinosa na državni dug.
Rizik koncentracije ulaganja u državne obveznice najznačajniji je strukturni sistemski rizik sektora financijskih usluga, čija je djelomična materijalizacija početkom 2020. utjecala na blago okretanje investicijskog interesa fondova i društava za osiguranje prema drugim izdavateljima dužničkih instrumenata s nešto većom likvidnosti sekundarnog tržišta – upozoravaju iz Hanfe te dodaju da je nestabilnost na domaćem obvezničkom tržištu stabilizirana reakcijama nositelja ekonomske politike, a nastavak godine donio je oporavak financijskih tržišta i povratak dijela investitora.
Imovina sektora financijskih usluga je tako na kraju 2020. bila za 1,8 mlrd. kuna odnosno 0,8 posto, viša u odnosu na kraj 2019. Gotovo sve kategorije investicijskih fondova, uz iznimku dioničkih, ostvarili su pozitivne prinose u 2020., jednako kao i sve kategorije obveznih mirovinskih fondova.
Društva za osiguranje nisu bila značajnije negativno pogođena koronakrizom s obzirom na to da se ukupna bruto zaračunata premija u 2020. zadržala na razini prethodne godine, a jednako tako nije došlo niti do značajnog porasta prijevremenih raskida ugovora. Međutim, nepovoljna makroekonomska situacija potencirala je negativna kretanja premije životnih osiguranja koja se na razini godine smanjila za 13,7 posto. Sektor osiguranja u 2020. je uz pandemiju bio istodobno pogođen i dvama snažnim potresima što je rezultiralo značajnim rastom šteta u segmentu osiguranja imovine (27,3 posto). Unatoč tome poslovanje je ostalo stabilno s obzirom na adekvatne reosigurateljne programe društava.
Navedena kretanja u sektoru osiguranja dovela su do daljnjeg pada profitabilnosti već potisnute višegodišnjim okruženjem niskih kamatnih stopa. Stoga su društva za osiguranje, ali i fondovi nastavili višegodišnju potragu za višim prinosima i to kroz produljenje ročnosti svojih obvezničkih portfelja, što je istodobno povećalo njihovu izloženost kamatnom riziku koji je posebno izražen s obzirom na povećanu volatilnost na globalnim financijskim tržištima. Unatoč tome kapitaliziranost društava je očuvana i razmjerno visoka; medijalni omjer pokazatelja solventnosti, SCR-a, na kraju godine iznosio je 188,6 posto, čemu je doprinijela i odluka Hanfe o zabrani isplate dividendi iz dobiti ostvarenih u 2019., ali i prethodnim godinama.
Uz ekonomske učinke pandemije poslovanje društava za osiguranje u narednom će razdoblju biti i dalje izloženo izazovima povezanim s ostvarivanjem primjerenih povrata od ulaganja, kao vjerojatno i dalje povećanim isplatama odštetnih zahtjeva uzrokovanih razornim potresima. Stoga će Hanfa u cilju očuvanja kapitalnih pozicija društava, a u skladu s očekivanim EIOPA-inim smjernicama, najkasnije do kraja travnja 2021. utvrditi kriterije za moguću raspodjelu dobiti u 2021. godini, uzimajući u obzir sve relevantne aspekte poslovanja društava – solventnost, likvidnost, profitabilnost i otpornost poslovnih modela, kako bi se optimizirao interes vlasnika i dioničara društava te javni interes očuvanja stabilnosti sektora osiguranja.
Poslovanje leasing društava najtrajnije je pogođeno koronakrizom s obzirom na značajni pad vrijednosti novosklopljenih ugovora te pad prihoda po postojećim s obzirom na odobravanje moratorija. To je posljedica značajne koncentracije leasing ugovora u djelatnostima povezanima s turističkom sezonom, posebno prijevozom. Međutim Hanfa je istodobno za takve ugovore u cilju olakšanja poslovanja leasing društvima privremeno eliminirala obvezu formiranja ispravaka vrijednosti – ističu u publikaciji te navode da je već početkom travnja 2020. odobreno čak 30 posto svih dotad kumulativno zatraženih reprograma. Na kraju prosinca vrijednost aktivnih reprogramiranih ugovora iznosila je 2,17 mlrd. kuna što čini oko 11 posto vrijednosti aktivnih ugovora u tom trenutku.
Ovisno o oporavku pojedinih dijelova gospodarstva u srednjem roku moguća je i izraženija materijalizacija kreditnog rizika, što može imati novi negativan utjecaj na poslovanje leasing društava u vidu porasta neprihodonosnih plasmana i za njih formiranih ispravaka vrijednosti s posljedičnim negativnim implikacijama na profitabilnost i kapitaliziranost. Procijenjena simulacija pogoršanja kvalitete portfelja leasing društava u kontekstu tri potencijalna makroekonomska scenarija pokazuje kako je do kraja 2022. moguć rast neprihodonosnih potraživanja leasing društava u rasponu od 4,2 do 9,9 postotnih bodova, uz istodobni rast troškova ispravaka vrijednosti u rasponu od 0,66 do 1,02 mlrd. kuna – izračunao je regulator.
Iako bi cijeli segment leasinga trebao moći podnijeti takav rast troškova, pojedina društva mogla bi se naći pod disproporcionalno većim pritiskom. ovisno o strukturi portfelja i općoj razini profitabilnosti i solventnosti.
