Otkad je došao na čelo središnje banke, guverner Željko Rohatinski održava monetarnu politiku stabilnom, no svih ovih godina s njom se nije uspjela uskladiti fiskalna politika. A što je jedini uvjet za zdravi rast gospodarstva. Ma koliko uporno MMF upozoravao i vlade shvaćale da su fiskalna konsolidacija i strukturne reforme potrebne, nitko nije imao hrabrosti to i učiniti. Godinama su temelji rasta bili potrošnja i investicije, a nismo poput Češke ili Slovačke znali novac usmjeriti u proizvodne i izvozne djelatnosti. Te zemlje jesu napredovale nižim stopama rasta nego mi, ali su u krizi ostale stabilne.
Nakon deset godina monetarni manevar je sužen, a Vlada i dalje ne pokazuje odlučnost u svojim potezima. Pa prema zasad poznatim informacijama oko pripreme rebalansa, država i dalje nije spremna za veće smanjenje potrošnje, što onda ne treba niti očekivati u predloženom proračunu za sljedeću godinu s obzirom na izbornu godinu. I dalje se, izgleda, nada da se deficit može popraviti novim udarima, odnosno isključivo povećanjem prihoda. Iako nije potvrđeno, planira se uvođenje poreza na banke. No znajući dugogodišnja iskustva, bankarski je lobi uvijek bio jak u tome da se izbori za svoje želje, a trenutačno je, kada je navodno ispunjenje proračuna približno jednako prošlogodišnjem, upitna potreba takvog nameta koji bi mogao donijeti u konačnici više kamate i manji plasman kredita, što u sadašnjoj situaciji ni tvrtkama ni državi ipak ne bi odgovaralo.
Drukčija je situacija bila kada je guverner donio mjere prema bankama u cilju zaustavljanja njihovih velikih apetita za pretjeranim plasmanima zbog velike potražnje i željom za zaradom. Kritizirali su ga bankari godinama, no isto tako su u krizi shvatili da je taj potez bio ispravan. Jer ionako i sada udio loših kredita raste iako zasad nije toliko opasan da bi uzdrmao bankarski sustav, čija je adekvatnost znatno iznad propisanih 12 posto, uz izuzetak nekih manjih banaka, koje posežu za hibridnim instrumentima kako bi zadovoljile taj zahtjev.
No Vlada možda razmišlja da je lakše "napasti" banke nego građane u predizbornoj godini. Pa političkih temelja za rezove i nema puno. Posebno kada i pojedini ministri imaju populistički marketing pa je tako, primjerice, ministar Bajs izašao s neopreznom izjavom da bi u turizmu PDV mogao biti i nula. Ubiranje novih poreza moglo bi biti rizično, ali ne i neopravdano u nekim slučajevima uzme li se u obzir da se godinama izbjegavalo udariti s porezima na imovinu ili kapitalnu dobit ili transfere nogometnih igrača, o čemu se trenutačno razmišlja.
Godinama smo prividno živjeli u luksuzu, potrošnja je bila velika, pa najbogatiji nisu bili oporezivani. Porez se najviše usmjeravao na radnike, što bi se uskoro trebalo smanjiti, ali ako se smanji proračunski deficit, kao i onaj tekućih transakcija.
Dobar članak. Potpisujem većinu.