Stopa poreza na dodanu vrijednost za hrvatsku je Vladu gotovo nedodirljiva tema. Argument krize bez ikakvih daljnjih objašnjenja povlači se s lakoćom na svaki sramežljiv glasić iz turističke branše da bi i restoranima trebalo olakšati breme PDV-a, kao što je olakšano hotelima. Naime, dok je na smještaj raspisana niža stopa od deset posto, na sve posluženo u hotelskim i drugim restoranima, kafićima, konobama, pizzerijama... plaća se visokih 23 posto PDV-a. Hrvatski hoteli zahvaljujući više nego prepolovljenom PDV-u na smještaj negdje su u zlatnoj europskoj sredini. Ni blizu kolegama s Cipra, Malte ili Francuske, gdje je stopa PDV-a na hotelski smještaj svega pet posto, ali ipak dovoljno daleko od, recimo, Danske, gdje su hotelijeri pod najvećim pritiskom PDV-a u Europi od čak 25 posto.
U Luksemburgu tri posto
Hrvatske ugostitelje, pak, istodobno guši jedna od najviših europskih stopa. Samo u Mađarskoj, Danskoj i Švedskoj restorani imaju viši PDV, i to 25 posto. Većina porez na dodanu vrijednost plaća po stopi od desetak posto, na Cipru, u Francuskoj i Belgiji stopa je pet i šest posto, a u Luksemburgu svega – tri posto.
I, za razliku od hrvatske, za vlade više europskih zemalja PDV ni u krizi nije tabu. Naprotiv, Francuska, Belgija i Finska baš su u krizi i zbog krize ugostiteljima snizile ovu poreznu stopu. Francuzi su još lani od 1. srpnja PDV na hranu i bezalkoholna pića restoranima sa 19,6 srezali na 5,5 posto, dok je na alkohol ostalo po starom. Belgijci su od prvog dana ove godine restoranima PDV na hranu snizili sa 21 na 12 posto, dok se pića i dalje oporezuju starom stopom. U Finskoj su, pak, s 1. srpnja ove godine dotadašnju stopu PDV-a od 22 posto na sve usluge restorana za hranu i bezalkoholna pića snizili na 13, a za alkohol digli na 23 posto. Posljedice? Snižavanje cijena u većini lokala i veći promet, rast plaća, porast broja zaposlenih i smanjenje rada na crno, pad broja propalih i otvaranje novih restorana samo su neke od dobrobiti koje su uslijedile i za ugostitelje i za širu zajednicu.
Više gostiju i investicija
U Francuskoj su, recimo, nakon godine s nižim PDV-om izbrojili čak 30.000 novozaposlenih u ugostiteljstvu. Osjetne dobrobiti uslijedile su nakon zadiranja u PDV za turizam u Njemačkoj i Letoniji. Nijemci su stopu PDV-a na hotelski smještaj s prvim danom ove godine skresali sa 19 na sedam posto, a u Letoniji su na krizu odgovorili sniženjem stopa od 1. svibnja ove godine hotelijerima s dotadašnjih 21 na deset posto. I to je vrlo brzo povuklo pozitivna kretanja: više gostiju, porast broja zaposlenih, više investicija te rast socijalnih davanja i poreza na dohodak. Njemački su hotelijeri zahvaljujući tome svoje objekte renovirali s nešto više od 717 milijuna eura.
Otvorili su gotovo šest tisuća novih radnih mjesta (2150 na puno radno vrijeme), 29,2 milijuna eura otišla su na povećanje plaća zaposlenima, a olakšice su osjetili i gosti – trećina njemačkih hotela snizila je cijene prosječnih 6,5 posto. U Letoniji su, pak, nakon sniženja PDV-a hotelima čak dvadesetak milijuna eura porasla socijalna davanja i porez na dohodak. A koliko je PDV moćan alat letonsko hotelijerstvo osjetilo je i 2009., kada je dignut s pet na 21 posto: 12.000 manje zaposlenih i pad poreza na dohodak od čak 14 milijuna eura.
Sigurno će i naši odgovorni i ministarstva učiti od ovog primjera