Općinsko državno odvjetništvo iz Kutine otvorilo je istragu nakon što je Večernji list pisao o tome kako je Petrokemija izgubila 250 milijuna kuna na špekulaciji kemijskim sirovinama.
Ta je tvrtka, naime, u 2008. godini, kada je sirovina bila znatno skuplja nego godinu kasnije, kupila većinu robe potrebne za 2009. Odnosno, s pet najvećih dobavljača (Agrokorom, Adriaoilom, OCP Marokom, Teotradeom i Vogemann Hamburgom ) u 2008. godini ostvarila je promet od čak 1,6 milijardi kuna, a 2009. (kada je sirovina bila jeftinija 50 posto) promet od samo 180 milijuna kuna.
Naši izvori sumnjaju kako se sada smijenjeni direktor Boris Mesarić u igru s nabavom kemijskih sirovina upustio zbog interesa samih dobavljača iako je on to sve demantirao. Budući da je Vlada Mesarića smijenila jer je radnicima isplatio regres, što je bio uvjet iz kolektivnog ugovora, za novog je direktora predložila Josipa Jagušta, nekadašnjeg šefa Petrokemije. Jagušt je nestranački čovjek, a s funkcije šefa proizvođača mineralnih gnojiva 2001. godine bio ga je smijenio tadašnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić. Jagušt u Petrokemiju sada dolazi iz privatne tvrtke, a svojedobno je radio i u Agrokoru. Za šefa Petrokemije sindikati su pak bili predlagali HSLS-ova gradonačelnika Kutine Davora Žmegača koji se svojedobno zalagao za privatizaciju tog kutinskog diva.
Upućeni u poslovanje Petrokemije smatraju i kako se tu tvrtku, u kojoj je država većinski vlasnik, želi upropastiti kako bi je se što jeftinije, po modelu za jednu kunu, moglo privatizirati. Međutim, službene odluke o privatizaciji Petrokemije zasad nema.
Zanimljivo je i to da su nedavno dva člana NO-a Petrokemije podnijela ostavke, Srećko Selanec zato što je smijenjen s mjesta državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede jer se otkrilo da je navodno dijelio subvencije svojim suseljanima, a Željko Nenandić zbog nepravomoćne presude o 15 mjeseci zatvora zbog zloporabe ovlasti.
Petrokemija je godinama u problemima i gotovo je nevjerojatno kako do sada nije bilo nikakvih istraga. Veliki gubici, dugovanja za plin, struju itd. a istodobno se drže kolektivnog ugovora i isplaćuju Božićnice i to drsko odbijaju odluku Vlade, dok drugi radnici u privatnom sektoru niti više ne znaju ni šta to znači \"Regres\". Arogancija uprave Petrokemije je izuzetna, a priče da su to dobri menađžeri je utopija. Istragu treba proširiti i na poreznu i državnu reviziju i uvjeren sam da će se naći, kao i u mnogim državnim poduzećima puno toga, što podliježe i pod kaznena djela iz gospodarskog kriminala.