Nakon što su Vlada i financijske institucije nekoliko mjeseci pripremale teren za smjenjivanje Josipa Jagušta s mjesta predsjednika uprave Petrokemije, na njegovo je mjesto doveden Dragan Marčinko, bivši direktor Centra za praćenje poslovnog energetskog sektora i investicija (CEI). Njegova je nova uloga ubrzati najavljenu privatizaciju Petrokemije koja je zbog previsokih cijena plina zapala u teškoće. Marčinko u intervjuu za Poslovni dnevnik tvrdi da je svjestan značaja Petrokemije za kutinski kraj i hrvatski agrar te prve ozbiljne razgovore s kupcima petrokemijskog diva najavljuje za veljaču 2014.
Država nema toliki kapital
Osjećate li se kao izbor banaka, odnosno mirovinskih fondova i HNS-a kojima je u provedbi brze privatizacije smetao vaš prethodnik Josip Jagušt?
– Osjećam se kao izbor struke i trenutka u kojem su Petrokemija i njezini zaposlenici. Nisam član ni jednog lobija ili stranački čovjek, moj dolazak u Petrokemiju isključivo je rezultat uspješnosti mog dosadašnjeg rada u gospodarskom sektoru. Svoje ću iskustvo iskoristiti da konačno pokrenemo Petrokemiju. Bit ću iskren – da je situacija u Petrokemiji kudikamo bolja možda bi na njemu sada sjedio netko drugi.
Nije li teško stanje prouzrokovano time što je Petrokemiji prodavan plin po cijeni iznad europskog prosjeka?
– Teško je na to odgovoriti. Petrokemija ima teškoća već godinama ne samo zbog plina, ali ne želim gledati previše u prošlost i tražiti razloge neuspjeha. Točno je da u velikoj mjeri upravo zbog cijene plina nismo konkurentni na svjetskom tržištu, jer plin čini više od 50 posto ukupnih troškova tvrtke, i u tome će se uskoro nešto morati promijeniti. Za Petrokemiju je to stanje dugoročno neizdrživo.
Zašto Vlada želi privatizirati Petrokemiju, a istodobno se grčevito bori da zadrži kontrolu nad Inom?
– Petrokemiji je potreban strateški partner jer uz kvalitetnog strateškog partnera Petrokemija pa i cijeli moslavački kraj mogu postati sinonim za gospodarski uzlet. U tu tvrtku, da bi se razvila i opstala na tržištu, u sljedećih nekoliko godina treba uložiti 150 do 200 milijuna eura. Država i postojeći vlasnici za sada nemaju toliki kapital, stoga se suradnja sa strateškim partnerom nameće kao logičan i povoljan izlaz koji bi mogao rezultirati i jačanjem proizvodnje, uz moderniju tehnologiju i veću isplativost.
Lider na tržištima regije
Često se naglašava ključni značaj Petrokemije ne samo za kutinski kraj, nego i za hrvatski agrar. Slažete li se da je u pitanju strateška industrija?
– Proizvodnja hrane, čiji smo i mi dio, svakako je strateški važna za svaku zemlju. O značenju Petrokemije za Kutinu, čitavu Moslavinu pa i Hrvatsku stoga je suvišno govoriti. Vodstvo Petrokemije svjesno je odgovornosti prema zaposlenicima, sindikatima, građanima Kutine, gradu Kutini i svima koji su povezani s kutinskom Petrokemijom, a i prema hrvatskom gospodarstvu. Stoga treba učiniti sve da Petrokemija nastavi raditi, na zadovoljstvo njezinih radnika, hrvatskih poljoprivrednika i čitave zajednice. Petrokemija svake godine izvozi od 60 do 70 posto proizvodnje, lider je po prodaji mineralnih gnojiva na tržištima regije. I ti podaci potvrđuju njezin značaj. Vjerujem da je svima zajednički interes da se taj značaj Petrokemije sačuva, da i generacije poslije nas nastave živjeti od tvornice, kao što je to bio slučaj desetljećima unazad.
Koje su tvrtke zainteresirane za kupnju udjela u Petrokemiji?
– Po medijima su se mogla iščitati imena potencijalnih partnera. Namjeravamo do kraja godine pripremiti informacijski memorandum i uputiti ga potencijalnim strateškim partnerima. To znači da bismo poslije Nove godine, u siječnju i veljači 2014., mogli ozbiljno razgovarati o zaista zainteresiranim strateškim partnerima za ulazak u Petrokemiju.
>> Dina Petrokemija - vjerovnici potpisali predstečajnu nagodbu
