U Japanu, zemlji koja ima ozbiljne demografske probleme i jednu od najstarijih populacija na svijetu, čak 98 posto svih posvojenja čine – odrasli muškarci. I to mladi biznismeni koje su među svojim zaposlenicima odabrali vlasnici “obiteljskih” kompanija bez muškog nasljednika kao dobar “materijal” za preuzimanje poslovanja u budućnosti.
Takva praksa nije bila čudna prije stotinu godina, kad je i zakonom bilo definirano da obitelj bez muškog nasljednika koja vodi neku tvrtku, posao mora ugasiti ili prepustiti državi. No, s obzirom na to da je anakrona legislativa napuštena nakon Drugog svjetskog rata, što se tiče nasljednih prava, postala je potpuno nepotrebna. Ipak, vlasnicima kompanija kao što su Toyota, Suzuki ili Canon, užasno je stalo da se sačuva imidž obiteljskog posla pa, ako već nisu dobili vlastite sinove, našli su najbolje kandidate u rasadniku menadžera unutar tvrtke. Još bolje – time su umanjili opasnost da im eventualno zabludjela djeca rasipništvom unište “obiteljsko srebro” ili odaberu karijere dijametralno suprotne od onih koje su im oni namijenili. Birajući između najjambicioznijih i najfokusiranijih za nasljednike svoje pulene, koje su godinama mentorirali, mogu biti posve sigurni da tvrtke ostavljaju u sigurnim rukama istomišljenika.
Dogovoreni brakovi
U takvim slučajevima novoposvojeni sinovi u 20-im i 30-im godinama preuzimaju i prezime svojih očeva – kompanija. Što o tome misle njihovi pravi, biološki roditelji, nije baš poznato.
Neke od najjačih japanskih divova vode takvi, kao glina oblikovani sinovi, prema čijim bi mentorima Gepetto bio najobičniji amater. Na čelu Suzukija je trenutačno Osamu Suzuki, četvrti u nizu posvojeni sin grupacije, a financijsku kompaniju Matsui Securities vodi Michio Matsui, također četvrti predsjednik uprave koji je posvojen u obitelj.
Premda se može dobiti dojam da ova pojava i nije tako česta, s obzirom na to da nema baš previše golemih poduzeća koja bi trebala nasljednika koji će produžiti ime, godišnje se u Japanu na ovaj način posvoji impresivnih 80-ak tisuća osoba. Odrasli muškarci čine čak 98 posto svih posvojenja, tek dva posto su bebe ili starija djeca. Osim što se to radi u velikim firmama, rašireno je i u malim i srednjim obiteljskim biznisima, a najnormalnija je pojava da bračni posrednici spajaju uspješne i sposobne mladoženje s kćerima obitelji koje imaju neki posao i “udaju” ih. Zetovi pritom preuzimaju prezime svoje supruge, a takva se tradicija naziva mukoyoshi – posvajanje zeta. Toyotu tako vodi mukoyoshi Akio Toyoda, a Hoshi, tvrtka osnovana 781. godine, ostala je u obitelji 46 generacija upravo zahvaljujući mukoyoshima.
Japan očito ima velikih problema, ne samo s demografijom, nego i s emancipacijom. Jednoj od najrazvijenijih i najstarijih kutura još uvijek je nemoguće zamisliti ženu na čelu neke tvrtke. Lice s kojim idu u javnost gotovo je uvijek muško. Čak i u velikim kompanijama usvajanje zaposlenika od šefova vrlo često ide ruku pod ruku s dogovorenim brakovima, ako ti šefovi imaju kćeri, a i takve se “transakcije” odvijaju uz posredovanje agencija za njihovo spajanje – točnije, postoje specijalizirane posredničke agencije koje regrutiraju ambiciozne mladce za tu svrhu. Nije izgledno da će se ovi običaji u skoroj budućnosti mijenjati. Osim što jako dugo žive i po tome su svjetski rekorderi, Japanci su i populacijski sve stariji: prema podacima njihova ministarstva zdravstva, od 127 milijuna stanovnika njih 25 posto je starije od 65 godina, dok, recimo, u SAD-u “babyboomeri” čine 13,5 posto stanovništva. Prema procjenama, do 2060. bi se udio starijih od 65 mogao popeti do 40 posto ukupnog japanskog stanovništva. Da bi okrenuli piramidu u pravi oblik trebali bi postići prirodni prorast od 2,1 djeteta po ženi, a trenutačno im on iznosi 1,4. Apsurd je u tome što je ovako malena stopa rađanja jer su im žene sve usmjerenije na karijeru, a ona ih očito baš i ne može odvesti na čelne pozicije.
Brzo isplativ AI
Istodobno, kako bi doskočili populacijskom osipanju, Japanci se okreću praktičnoj zamjeni za radnu snagu – robotima. Najnoviji je primjer potez japanskog osiguravatelja Fukoku Mutual Life Insurancea koji je 30 zaposlenika zamijenio umjetnom inteligencijom (AI). Ulaganje će im se, kažu, isplatiti kroz dvije godine.
IBM-ovi kompjutori će umjesto zaposlenika izračunavati kolika osigurana svota treba biti isplaćena osiguranicima. Navodno takvi roboti imaju sposobnost učenja i razmišljanja po uzoru na ljude pa mogu dešifrirati medicinsku dokumentaciju i podatke o boravku u bolnici, a uskoro će na osnovi povijesti bolesti moći procjenjivati kolika bi trebala biti visina premije. Kako prenosi Independent, to nije izolirani “incident”: Japan ima strategiju uvođenja sve više i više robota u radne procese kako bi riješio problem opadajuće i stareće populacije.
