Prvi čips s konopljom na svijetu napravljen je u Donjem Miholjcu. Iz istoga će grada na tržište, i to strano, uskoro biti lansirane i čokoladice s konopljom, pasta za zube, sapun i krema za lice, rižine i kukuruzne grickalice. Iako inovativni, tim se proizvodima oživljava i tradicija. Taj je kraj, naime, nekada bio nadaleko poznat po uzgoju konoplje.
Cijelu je priču zakotrljala mala obiteljska tvrtka Canna Mariniana, ili u prijevodu Miholjačka konoplja, u suvlasništvu Marinka Marušića. Okupili su oko sebe lokalne uzgajivače ove biljke, OPG-ove, ali surađuju i s velikima tvrtkama kao što su osječke Saponia i Kandit te donjomiholjački Kanaan, poznat po proizvodnji čipsa. Sudeći po najavama, neće se tu zaustaviti, jer zaintrigirali su oni čak i američko ministarstvo poljoprivrede! Cilj im je, reći će ukratko, “proizvoditi industrijsku konoplju i sve što se od nje može napraviti”.
– To je naše poslanje jer se u Donjem Miholjcu, tijekom povijesti, konoplja sadila stoljećima i stanovnici su od nje živjeli. Proizvodnja konoplje u Europi izumrla je prije 30 do 40 godina. Naftni su lobiji tada, kao bitan segment društva, željeli potaknuti svoju proizvodnju plastike pa im je konoplja bila velika smetnja. Sva užad i vreće rađeni su nekada od te biljke. Sve je to danas plastično – prikazuje Marinko Marušić.
Poznate slavonske kudeljare, od Črnkovaca, Vladislavaca, pa do Viškovaca gase se unatrag 30 godina, baš kao i one s druge strane granice, u Mađarskoj. Bila su to mala mjesta s velikim tvornicama konoplje.
– Dugovječnost proizvoda od konoplje bila je glavni razlog što ju je potrošačko društvo htjelo maknuti. Zamijenjena je plastikom, najčešće, a to je, po meni, najgore što su naftna industrija i naftni lobiji učinili tijekom povijesti. Uništili su jednu proizvodnju, a konoplju su kao biljku sotonizirali – rezimira on.
Tri su, podsjeća, vrste konoplje: prakonoplja, izuzetno malena i “majka svih konoplji”, zatim industrijska, kakva se proizvodi i u Donjem Miholjcu, te njezina bliska rođakinja indijska konoplja.
– Kad govorimo o industrijskoj konoplji, cijela priča počinje s kanabinoidima (CBD), grupom spojeva kojih ima više od 200 u samoj biljci. Koriste se za prevenciju i liječenje bolesti. Glavna je razlika između indijske i industrijske konoplje ta što indijska ima puno THC-a, a malo CBD-a, dok je kod industrijske obrnuto – razjašnjava Marušić.
Suradnja s velikim tvrtkama
Povezali su se s velikim tvrtkama, kao što su Saponia, Kandit, Kanaan te miholjačka Manna, čiji su fokus smrznuti proizvodi.
– Htjeli smo vidjeti što sve možemo napraviti. Nije nam svrha proizvesti konoplju na njivi, iako imamo i svoja polja. Uzgajali smo dosad 30 hektara te biljke, zajedno s pet kooperanata, a ove godine već imamo potrebe za više od 500 hektara. Želja i plan su daleko veća površina jer su nas pronašli i ulagači iz SAD-a, Brazila, Španjolske, Portugala. Prostora i želje za proširenjem ima, već nas sad zovu poljoprivrednici spremni uzgajati konoplju. Cilj je da seljaci za svoj rad i trud dobiju više, a kultura je to koja OPG-ovcima može osigurati daleko veći prihod od žitarica. Svi skupa ćemo, pak, stvoriti dodanu vrijednost – rezimira Marušić.
Suradnja sa Saponijom, Kanditom, Kanaanom i Mannom trenutačno je u fazi razvojnog projekta, a razvili su zajedno čak 40-ak novih proizvoda! Bomboni na bazi mentola i čokoladne pločice s konopljom izašli iz Kanditova pogona, krema za lice, losion za tijelo, sapun i pasta za zube nastali u Saponiji, krekeri od riže ili kukuruza te čips posut konopljinim brašnom iz Kanaanove tvornice – sve je to već kreirano i spremno, samo ih treba “obući”, odnosno osmisliti pakiranje. Gotovo godinu dana rade na tome kako bi ih doveli do savršenstva, a svjetlo dana ugledat će, očekuje, za nekih mjesec dana, a temeljit će se na izvoz. Na tržištu će se nalaziti pod imenom brenda Canna Mariniana.
– Prerađivali smo dosad 20 do 30 tona konoplje godišnje, ali sve je to bilo, na neki način, u svrhu istraživanja. Prava, velika priča tek počinje. Zamisao je da, kada dođete u našu trgovinicu u Miholjcu, kušate i kolače od konoplje, i odrezak od svinje ili goveda hranjenog konopljom... – otkriva naš sugovornik, u čiju trgovinu podjednako svraćaju i umirovljenici i mladi, što mu je dokaz kako je konoplja u prehrani itekako prepoznata. Konoplju on uzgaja od 2011., no obiteljska tvrtka Canna Mariniana osnovana je prije dvije godine.
Snažan “vjetar u leđa” mogla bi im biti suradnja s ministarstvom poljoprivrede SAD-a iz kojega su ih pronašli, kontaktirali i iskazali zanimanje za proizvodnjom konoplje na čak 20.000 hektara.
– Došli smo u vrlo izglednu mogućnost da dogovorimo, ali to su vrlo veliki projekti gdje mi bez banaka, suradnje ministarstava ne možemo ništa – kaže.
Marinko Marušić je, inače, viši medicinski tehničar, s 30 godina staža u struci. S konopljom se želi, kaže, vratiti korijenima.
– Nismo prvi koji smo sve to osmislili, radi se to u svijetu, i u Hrvatskoj, ali ne na industrijskom nivou – ističe.
Jedinstveni su, pak, po čipsu od konoplje, “rođenog” u suradnji s Kanaanom, a na tu grickalicu posebno računaju na europskom tržištu.
Canna Mariniana broji petero zaposlenih, no benefit je za tržište rada daleko veći, jer Kanaan broji stotinjak zaposlenika, Manna tridesetak...
Josip Knežević, 34-godišnjak iz Donjeg Miholjca, vlasnik je pekarske industrije Manna. Među pet su najvećih proizvođača smrznutih pekarskih proizvoda u Hrvatskoj.
Isplativa proizvodnja
– S konopljom sam se susreo prije pet godina, na jednom sajmu. Ta je biljka sigurno budućnost. Planiramo s Cannom Marinianom proizvoditi punjene kroasane, primjerice od čokolade, s dodatkom konoplje – kaže nam Knežević.
Tomislav Brkić, vlasnik poljoprivrednog obrta, prvi je kooperant kojem se obratio Marinko Marušić. Podržao je njegovu ideju i surađuju već treću godinu, a isto toliko uzgajaju i konoplju, na desetak hektara.
– Bili smo nekad veliki proizvođač zelene salate, ali iseljavanje je dovelo do toga da takvu kvalitetnu robu više ne možemo proizvoditi jer ju nema tko jesti. Konoplju je kudikamo jednostavnije proizvesti nego ratarske kulture. Otporna je na nametnike, apsolutno je zabranjen herbicid, nikakav ulaz u polje od sjetve do žetve nije potreban, osim eventualno navodnjavanja, ako je suha godina – opisuje nam on. Sije ju se sredinom travnja pa do konca svibnja, a žetva je oko 29. rujna, kada je i Dan grada Miholjca.
