Mali i srednji poduzetnici su kičma svakoga gospodarstva, pa tako i onog u Hrvatskoj gdje upravo iz ovog segmetna dolazi 99 posto ukupno broja registriranih tvrtki, a zapošljava i više od 70 posto svih zaposlenih u gospodarstvu. Koji su danas glavni izazovi malih poduzetnika, kako komuniciraju s Vladom i strukovnim tijelima, kako preživljavaju ekonomske posljedice korona krize te što očekuju u narednom razdoblju, govori Igor Škrgatić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Koji su najveći izazovi MSP-a?
Ima ih sasvim dovoljno i ne računajući izazove pandemije. U našem okruženju već dugo je atmosfera antipoduzetnička i stvari se presporo mijenjaju. Previše je birokracije, nelogičnih propisa, nepotrebnih troškova i izvještavanja.
Zakonodavne izmjene događaju se na dnevnoj razini i malim poduzetnicima je to gotovo nemoguće pratiti. Turbulentno poslovno okruženje nije problem, posao je poduzetnika da se prilagođava i traži rješenja. Problemi su u onom dijelu u kojem se očekuje da država odradi svoj dio posla i stvori okvir u kojem se može nesmetano poslovati i koji sam po sebi ne bi smio biti varijabla s kojom se poduzetnik previše zamara. Vjerujem da kada bi to poduzetničko okruženje bilo poticajnije, da bi se i više ljudi odlučilo za ulazak u svijet poduzetništva.
Iz primjera Njemačke, Italije, Austrije... jasno je da je MSP na niskim granama ako nema velikih tvrtki uz koje su vezani?
Gospodarstvo je jedno, tu su i veliki i mali, i javno i privatno, nemoguće je odvojiti ekonomske tokove. Mali ne mogu opstati bez velikih, ali i obrnuto. Naravno, ima MSP-ova koji su vezani uz velike sustave, ali dobar dio njih može funkcionirati i samostalno. Danas web shop možete aktivirati u kratkom vremenu i uz zanemariv trošak, dakle načina kojima se proizvod ili usluga direktno može ponuditi krajnjem kupcu sve je više.
Neki manji poduzetnici se žale da korporacije uništavaju MSP više od krize i da je pomoć države i EU više usmjerena na velike tvrtke?
Govorimo li o državnim mjerama za očuvanje radnih mjesta, one su linearne, nisu usmjerene ni prema velikima niti prema malima, ali su, kao što im samo ime kaže, usmjerene na očuvanje radnih mjesta. Od početka tvrdimo da su korektno i na vrijeme odgovorile na pandemiju. Međutim mjere su bile namijenjene isključivo radnicima, dok su poslodavci primorani samostalno izdržati jednu od najvećih kriza u posljednjih 20 godina.
U sljedećem koraku sredstva se moraju usmjeriti u poduzetništvo odnosno privatni sektor koji jedini može osigurati dugoročni oporavak i gospodarski rast. Tu ulogu je trebao odigrati Nacionalni plan oporavka u kojem smo očekivali minimalno 50% sredstava usmjerenih u istinski privatni sektor, no to se ni u ovom zadnjem prijedlogu dokumenta nije dogodilo.
Ostat ćemo konstruktivan partner do kraja i pokušati utjecati na to da se u finalnoj verziji plana što je moguće više sredstava alocira upravo za privatne inovativne projekte visoke dodane vrijednosti.
Imate li kakve procjene koji sektori MSP-a su već najviše pogođeni koronakrizom, a koji bi to mogli biti?
Naša je teza da se stvarni efekti krize još ne vide. Vidjet će se tek kada prestanu mjere za očuvanje radnih mjesta. Naravno, najpogođenije djelatnosti su one prisilno zatvorene. Generalni je problem struktura našega gospodarstva koja je pretežno uslužna i zato je snažno pogođena smanjenom mobilnosti.
Ako izostanu brze i snažne potpore poduzetništvu, efekti krize će biti odgođeni i dugotrajni. Sve je to već viđeno u posljednjoj gospodarskoj krizi i bojim se da će se opet dogoditi da ćemo se predugo boriti s posljedicama, da će stope rasta biti preniske i da ćemo nastaviti zaostajanje za usporedivim državama.
Koliko se glas MSP-a, uopće može čuti i uvažiti na mjestima gdje se odlučuje?
Unutar HUP-a razumijevanje potreba i važnosti MSP-a popravlja se. Direktno imenujemo našeg predstavnika u Izvršni odbor HUP-a koji Vijeće članova samo potvrđuje kako bi naglasili važnost MSP sudjelovanjem u upravljačkom tijelu HUP-a, odnedavno imamo i predsjednicu Nadzornog odbora, sve smo zastupljeniji u svim tijelima HUP-a.
Za dijalog s decision makerima na političkoj razini smatramo da može i mora biti kvalitetniji. Moram opet spomenuti Nacionalni plan oporavka. Smatram da je izostala konstruktivna rasprava, usprkos tome što je HUP u više navrata nudio svoju pomoć, ekspertizu i know how. Vjerujemo da ima prostora za poboljšanje prijedloga ovog strateškog dokumenta, no za to nam je potreban partnerski odnos Vlade s poslovnom zajednicom koji uporno zagovaramo. Upravo u predizborno vrijeme možemo čuti različite propagandne poruke političara koji se zaklinju u poticanje poduzetnika, posebno malih i srednjih, no nažalost u većini slučajeva čim izbori prođu, svi zaborave na obećanja koja su dali. Nadamo se da tako neće biti i ovoga puta.
Mali poduzetnici se često žale na radno zakonodavstvo.
O našem radnom zakonodavstvu se često neargumentirano razgovara i pojedini elementi se izvlače iz konteksta. Priča uvijek počinje od spina da nerazumni poslodavci žele dijeliti otkaze vrijednim radnicima bez ikakvog razloga. Suvremeno poslovno okruženje podrazumijeva da je sve manje potrebe za tradicionalnim modelom u kojem radnik dolazi na posao i obavlja neke repetitivne radne zadatke u radnom vremenu. Moderni oblici rada podrazumijevaju rad od kuće, rad na daljinu, povremeni rad i razne oblike rada koje naše radno zakonodavstvo nije razradilo, najviše u pogledu prava i obveza radnika i poslodavca u slučaju rada od kuće odnosno na izdvojenom radnom mjestu. Pandemija je samo potencirala neadekvatnost zakonskih odredbi, a čini mi se da će pandemija završiti prije nego uskladimo radno zakonodavstvo.
Problem nedostatka radnika zbog krize u trećem je planu
Taj veliki problem nije samo poslovno nego i demografski uvjetovan. Demografski se može riješiti uvozom radne snage. A druga tema, kako stvoriti poticajno poslovno okruženje nije misija koja se može odraditi površinskim mjerama, potrebno je znanje i hrabrost. Mislim da su političke elite prilično deficitarne s obje osobine. Mobilnost radne snage u Europskoj uniji je velika i ljudi odlaze tamo gdje im je bolje. Kada će se prepoznati namjera za toliko zazivanim strukturnim reformama, nećemo morati nikoga zvati natrag, ljudi će se sami vraćati.
"Nadamo se da ovoga puta neće zaboraviti vlastita obećanja "... Hahaha... Što ste vi zlatne ribice ?!?!