Ivanu Bojčić, danas 28-godišnju poznavateljicu talijanskog i njemačkog jezika i direktoricu tvrtke BoLingo, "sila prilika" nagnala je da se sama aktivira u traženju posla neposredno nakon diplomiranja na Sveučilištu u Zadru. Nije si mogla priuštiti financiranje poslijediplomskog studija, ali već tada su je počeli interesirati članci o strojnom prevođenju, piše Poslovni.hr.
"Nadala sam se zaposlenju kao profesorica jezika za koje sam četiri godine 'grijala stolicu' i započela s izradom životopisa i pisanjem molbi. Pratila sam natječaje preko poslovnih portala i narodnih novina i prijavljivala se na sve vezano uz moju struku - od predavanja u državnim i privatnim školama, preko rada u turizmu pa do oglasa za prevoditelje. Najinteresantnije je što je baš svaki od oglasa zahtijevao nekakvo prethodno iskustvo, što smatram apsurdnim jer, kako da mlada osoba stekne uopće iskustvo ako joj nitko ne nudi tu priliku? Slala sam molbe preko e-maila i pošte, nekad sam i osobno išla od tvrtke do tvrtke, škole do škole i uručivala kuvertu s brižno isprintanim životopisom u boji i molbom, uz nadu da će to netko barem otvoriti. Ali često niti odbijenicu ne bih dobila. Kako sam tada živjela u rodnom Splitu, najprije sam pokrila to područje. Od hrpe molbi za primjerice rad u turističkim agencijama, pozvana sam na razgovor u samo jednu jedinu tvrtku. Ništa bolje nije bilo ni s prosvjetom, u tih godinu dana sam dobila samo nekih mjesec dana zamjene u osnovnoj školi", priča za Poslovni.hr Ivana Bojčić.
Naposljetku se odlučila aktivirati "po cijeloj Hrvatskoj" jer je, kaže, "pomalo počelo biti frustrirajuće dobivati odbijenice i rečenice poput 'nažalost, nije nam potreban dodatni kadar'. Molbe je slala u Zadar, Zagreb i okolicu Zagreba, dugo vremena se nitko nije javljao.
Na portalu Poslovni.hr nabasala je, kaže, na članak o Luki Marasu i njegovom procesu otvaranja jednostavnog d.o.o.: "Odlučila sam mu se javiti i doznati kako to izgleda". Riječ je o članku u kojem je Maras za Poslovni.hr opisao kako doista izgleda otvaranje "tvrtke za 10 kuna". Članak možete pročitati ovdje.
Ivanin proces otvaranja tvrtke BoLingo tekao je slično njegovom. "Ukupni troškovi (uz izradu pečata) su oko 1.100 kn (barem je meni tako bilo). Bitna stvar je također da nađete dobrog knjigovođu, po mogućnosti u četvrti u kojoj stanujete. Kao 'friška' tvrtka, zatražite popust na usluge. Ako vam se promet s vremenom poveća, neka i oni vama povećaju cijenu knjigovodstva. Napomenula bih još kako je od iznimne pomoći program poticaja za samozapošljavanje od strane HZZ-a. Osobno nisam iskoristila taj program i odlučila sam se odmah 'baciti u vatru', ali od kolega čujem da im je jako pomoglo". Kako je u sedam koraka otvorila tvrtku za 10 kuna pročitajte ovdje.
Svi smo svjesni da nema posla, clanak je htio reci da se mlada dama jako potrudila da bi uspjela u podrucju za koje se skolovala. Ako vas zanima cime se doticna bavi, budite bar malo manje lijeni pa proguglajte i saznajte informacije, ali to bi vjerojatno bilo previse kompleksno za osobe poput vas kojima je ocito inteligencija u vecem minusu nego sto je sibirska temperatura s obzirom da ni najobicniji vecernjakov clanak ne mogu shvatiti.