Puno je simbolike u tome što je godina počela u znaku Olgice Spevec i ocjene njezine Agencije da je jedna od najmoćnijih hrvatskih kompanija zloupotrebljavala svoj položaj. Adris je godinama diktirao uvjete i nametao pravila trgovanja cigaretama te zatirao svaku konkurenciju, domaću i stranu.
U nekim drugim zemljama takav stav nacionalnoga tržišnog regulatora izazvao bi šok i dramu jer su antimonopolne sankcije teške i za moćnu duhansku industrija. Zloporaba monopolnog položaja kažnjava se sa 10 posto godišnjih prihoda, a kako je nedvojbeno utvrđeno da se Adris od 1999. do 2003. šepirio preko svake mjere (razdoblje nakon toga još se ispituje), proizlazi da bi ga mogla sustići kazna od milijardu kuna, odnosno pola njegovih prihoda iz duhanskog biznisa.
Investitori se prošloga tjedna nisu ni osvrnuli na odluku Olgice Spevec, već se, dapače, dionicom Adrisa pojačano trgovalo, jer svi znaju da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nema ovlasti sankcionirati kršenje zakona, kako god ono teško bilo. Kazne za zloporabu monopolnog položaja izriču lokalni prekršajni sudovi, procedura je uobičajeno zapetljana pa su u desetak godina mediji registrirali samo nekoliko izrečenih prekršajnih kazni.
U najgorem će se slučaju prijeteća milijarda kune Adrisove kazne istopiti na koju tisuću kuna, ali to ipak nije poraz Olgice Spevec, spretne državne regulatorice, koja kao predsjednica Vijeća četvrtu godinu promiče pravila tržišnog natjecanja. AZTN nije uspio uzdrmati monopol taksista, odvjetničke su tarife i dalje visoke, lokalne jedinice ne dostavljaju podatke o potporama, ali bez obzira na to, vrijeme gospođe Spevec tek dolazi.
Težinu joj ne daju zakonodavac i hrvatski propisi, već Bruxelles. Politika joj je za ovu godinu skrojila preuzak budžet, tako mali da se čak i obazriva gospođa Spevec u jednom intervjuu požalila da je dodijeljenih 11 milijuna kuna premalo za posao koji mora obaviti. Moć Olgice Spevec počiva na tome što EU tjera Hrvatsku da ograniči i ukine monopole te kontrolira državne potpore i subvencije. Bit će to područje najvećih potresa i socijalnih drama jer je politika bila široke ruke prema škverovima, seljacima, željezarama, gubitašima...
Olgica Spevec zadužena je da presiječe takvu praksu i pobrine se da se državni novac troši na stvaranje opće klime, a ne na spašavanje tržišnih gubitnika. Zapao ju je težak zadatak, ima li se na umu to da se njezina agencija doživljava kao produžena ruke Bruxellesa.
