Živimo u vremenu kojeg moderna tehnologija sve više ubrzava, uslijed koje se ruše ustaljeni poslovni modeli, konkurencija je nesmiljenija, korisnici “nepredvidljivi”. Voditi ljude i procese bilo da se radi o većim ili manjim tvrtkama, danas je izniman izazov. Kako biti lider u današnjem dobu razgovarali smo s Borisom Drilom, članom uprave HT-a i predsjednikom HUP-ICT udruge.
Član ste uprave u korporaciji, prethodno ste također bili na liderskim pozicijama i vodili timove. Kako gledate na promjene koje se događaju?
Promjene su uglavnom dobre. Donose živost, priliku za oslobađanjem od negativnih stvari koje su rezultat krivih poteza u prošlosti. “Novi, čisti list papira” omogućava da stvari napravite onako kako želite, otvara prostor kreativnosti. Biti dijelom promjena podrazumijeva iskusiti određeni stres – izložiti se određenom riziku, uložiti dodatni napor i odricanje kako poslovno tako i u osobnom životu bez pune garancije uspjeha. Zbog sve veće složenosti poslovanja i samog načina funkcioniranja suvremenog života – promjene uzrokuju sve veće i veće kognitivno, emocionalno i socijalno opterećenje. S druge strane frekvencija promjena je visoka pa svaki pojedinac i kolektiv moraju kapacitet za promjene stalno razvijati i nositi u sebi.
Koliko se iz vaše perspektive poslovno okruženje ubrzalo i postalo neizvjesnije?
Neizvjesnost i promjene u poslovnom okruženju u Hrvatskoj nisu posljedica zdravih tržišnih mehanizama – uvođenja novih tehnologija, poslovnih modela ili disrupcije, nego rješavanja i gašenja ”strukturnih požara” koji onda utječu na tržišno-negativne promjene zakonodavstva, regulative, brzine provedbe reformi i nedjelotvornog korištenja resursa centralne države. Hrvatsko gospodarstvo nije na zdravim temeljima i politika nastoji balansirati između ”zdravih” i ”bolesnih” gdje su u prošlosti bolesni dobivali apsolutni prioritet i za račun čijeg najčešće nemogućeg ozdravljenja su patili ”zdravi”. U takvom okruženju pozitivni pokretači promjena poput primjene znanja i novih tehnologija ostaju u drugom planu. Svi znamo da su oni budućnost ali se s njima nedovoljno bavimo, a bez njih ne možemo pričati o onoj pravoj disrupciji koja u konačnici stvara dodanu vrijednost i gura društvo naprijed.
Ipak, pred liderima je niz zadataka. Moraju djelovati i odlučivati brže, i istovremeno upravljati ljudima na pravi način? Što vam je veći izazov?
Da, izazov je voditi računa o ljudima kada ste suočeni s realno kratkim rokovima unutar kojih morate ostvariti rezultate. Zato je važno da su zaposlenici, kolege s kojima radite već na dovoljnoj razini - stručnoj i upravljačkoj da mogu odgovoriti zahtjevima. U takvim situacijama je moguće ljude razvijati – kroz coaching i mentoring i ostvariti njihov napredak. U suprotnom, raskorak između mogućnosti i potreba je prevelik što se onda reflektira kroz stres pojedinaca a onda u konačnici i stres organizacije. Stoga je najvažnija komponenta upravljanja ljudima upravo odabir ljudi. Krivi profil, ili pristup poslu u većini slučajeva je nemoguće popraviti jer za to jednostavno nemate vremena.
Pogledajte galeriju s ovogodišnjeg Infogamera:
Koje su po vama glavna obilježja lidera novog doba?
Mislim da današnji lideri sigurno moraju imati viziju - koja nije preopćenita nego je opipljiva te se može opisati stvarnim, životnim atributima. Posluje se u vrlo kompleksnom okruženju i u stvarnosti se događa da morate promijeniti mišljenje, da stvari o kojim ste pričali jučer, danas jednostavno ne stoje. To je danas potpuno u redu i nije nikakav znak slabosti niti nekonzistentnosti u vođenju, nego znak nužne prilagodljivosti. Ono što je u takvim slučajevima izrazito važno je sve vrlo transparentno komunicirati - u smislu što je točno bio kontekst donošenja jedne odluke, što se u tom kontekstu promijenilo te zbog čeka i s kojim argumentima je donesena nova odluka.
Koji su to alati koji pomažu liderima da učinkovito vode procese?
Najvažniji alati se samo metaforički mogu nazvati “alatima” - to su osobne kompetencije i kompozicija tima s kojim radite. Tek na zadnjem mjestu dolaze analitički softverski alati čija učinkovitost primjene upravo ovisi o prva dva čimbenika. To podrazumijeva aktivno uključivanje u širi ekosustav koji obuhvaća partnere, dobavljače, kreatore politika itd. Na osnovu razumijevanja trendova i svojih mogućnosti i nemogućnosti potrebno je stvoriti tim koji kompenzira vaše eventualne nedostatke i čija će dinamika omogućiti postizanje zajedničkog cilja.
Na kraju dolaze softverski analitički alati koji nam daju toliko potreban uvid u to što se događa a nije vidljivo “golim okom”. Do sada su ti alati bili “reaktivni”, tj. služili bi nam da a posteriori razumijemo posljedice odluka, ali je i dalje sav teret donošenja odluka bio na ljudskoj inteligenciji. Ciklusi “pokušaja i pogrešaka” tako su trošili vrijeme i novac. Ono što se danas mijenja je da u procesu odluka imamo komponentu prediktivnosti pa unaprijed možemo kroz simulacije vidjeti rezultate svojih odluka prije nego ih zaista odlučimo implementirati i na tako kvalitetnije odlučivati.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
