Ekonomski fakultet u Zagrebu pokrenuo je program postdiplomskog
osposobljavanja prodajnih menadžera i specijalista prodaje, prvi takve
vrste u Hrvatskoj i široj regiji. Modeli suvremene prodaje, koju
odlikuje velika mobilnost i naglašeni zahtjevi za provođenjem vremena
na terenu u njegovanju odnosa s kupcima, pojavili se na ovim prostorima
s dolaskom međunarodnih poduzeća, ističe voditeljica studija prof. dr.
Marija Tomašević Lišanin.
VL: Zašto naše tvrtke ne uspijevaju
prodati robu na drugim tržištima?
LIŠANIN: Nije posve točno da ne uspjevaju, određene hrvatske marke i
dalje su tražene i cijenjene na tržištima koja ih poznaju iz razdoblja
prije raspada bivše Jugoslavije. Kaže se da svaka roba ima svoga kupca,
samo je pitanje po kojoj cijeni. Na razvijenim tržištima poput Europske
unije postoji niz administrativnih prepreka za slobodnu trgovinu
ponuđačima izvan Unije. S druge strane, ponekad smo nekonkurentni - ili
cijenom, ili kvalitetom. Jeftini supstituti iz Kine i drugih zemlja
Dalekog istoka, istiskuju i same ponuđače iz Unije, a jedna mala i
otvorena ekonomija poput naše, s deviznim tečajem kakav je, teško može
biti konkurentna na svjetskom tržištu. Makroekonomska politika i
općenito gospodarska politika trenutačno je takva da ne stimulira
dovoljno proizvodnju i izvoz, ali zato pogoduje uvozu i razvoju
trgovine i trgovanja koje je manje rizično za ulaganje kapitala od
proizvodnje, opterećene nizom neizvjesnosti i različitih vrsta rizika.
Ipak, i za proizvođače iz zemalja poput naše, koji nisu u stanju
ponuditi tržištu ogromne količine, uz velike pozitivne efekte
ekonomije, uvijek postoji izlaz u specijalizaciji za posebne tržišne
niše, ili u stvaranju unikatnih proizvoda s izraženom regionalnom ili
zemljopisnom komponentom koju je nemoguće ili bespredmetno imitirati.
Sektor usluga, posebice onih s visokom komponentom dodane vrijednosti,
također je nešto što nudi više mogućnosti za nastup na stranim
tržištima. No, za to je potrebno znanje, a i znanje se može izvoziti i
to ne na način da trajno ostanemo bez visokoobrazovanih ljudi.
VL: Što prodaje robu? Kvaliteta,
tradicija, promidžba:
LIŠANIN: Sve što je spomenuto može imati značajan utjecaj na prodaju.
No, saberemo li to sve u smo jedan pojam, onda možemo reći da robu
prodaje "vrijednost". Pritom vrijednost je subjektivni doživljaj kupca
o tome je li ono što kupnjom dobiva prihvatljivo s obzirom na žrtvu
koju za to mora podnijeti odvojiti se od teško zarađenog novca,
uložiti vlastito vrijeme, sudjelovanje i drugo da bi došao u posjed i
uživao u korištenju nekog proizvoda ili usluge. Dakle, kupci uvijek
uspoređuju cijenu i druge troškove kupnje proizvoda/usluge s korišću
koju za to dobivaju. Stoga, proizvodi iste cijene istodobno
predstavljaju različitu vrijednost za različite kupce. Promidžba, kao
jedan od mnogih oblika komunikacije s kupcima može bitno utjecati na
spomenutu percepciju vrijednosti. I sama osoba koja nam prodaje,
i način na koji nam se prodaje, također utječu na percepciju ukupne
vrijednosti proizvoda i tražene pouzdanosti njegovog ponuđača.
VL: Kada je nedavno bio u Zagrebu
Kotler je rekao da će usmena predaja biti glavni prodajni alat u
budućnosti? Jesu li ljudi zasićeni velikom količinom promidžbenih
poruka s kojima se svakodnevno susreću?
LIŠANIN: Da, Profesor Kolter je u svojem obraćanju u Zagrebu govorio o
perspektivama i trendovima modernog marketinga i tom prilikom istaknuo
značenje koje osobna prodaja ima u suvremenom poslovanju. Usmena
predaja ili tzv. "worth of mouth", najjeftiniji je i najučinkovitiji
oblik promocije proizvoda, usluge, poduzeća koja se temelji na
pozitivnom iskustvu potrošača, koji će dobrovoljno i samoinicijativno
svoje pozitivno iskustvo prenositi drugima. Takva komunikacija je
uvjerljiva, temelji se u povjerenju koje imamo prema osobi koja
nam ju prenosi, i za koju smo uvjereni da nema razloga negativno
iskorištavati naš međusobni odnos i poznanstvo. Međutim, komunikacijski
stručnjaci ništa više ne prepuštaju slučaju. Dok se prije usmena
predaja događala spontano temeljem osiguranja potpunog zadovoljstva ili
oduševljenja kupca, sada poduzeća sve više na različite načine
iniciraju i aktivno potiču pozitivnu usmenu predaju. Pojavljuju se i
novi izrazi poput "buzz marketinga", što u prijevodu znači "zujanje".
Taj pojam odnosi se na lančano izazvani prijenos pozitivnih dojmova o
poduzeću, proizvodu, usluzi, određenoj aktivnosti. Akcija Coca-Cole,
koja je u povodu blagdana dijelila uz pomoć poznatih osoba vlastite
poklon pakete na slučajno odabrane adrese diljem Hrvatske, vjerojatno
je imala kao motiv postizanje sličnog efekta pozitivno
iznenaditi, oduševiti kupce koji takvo što nisu mogli zamisliti, pa će
zbog toga taj ugodni doživljaj ili "lijepu gestu" vjerojatno prepričati
velikom broju ljudi s kojima dolaze u kontakt. Obično i mediji poprate
cijelu stvar, jednako vrijednim publicitetom.
VL: Ima li prostora za smanjenje
cijena u maloprodaji?
LIŠANIN: Iako se trgovci dulje vrijeme tuže na niske marže u ovom
sektoru, analitičari područja smatraju da ima još prostora za dalje
snižavanje cijena. Dakako, što je veća konkurencija među ponuđačima, za
očekivati je i dalji pritisak na cijene, međutim konkuriranje cijenom
nije i jedini način uspješnog tržišnog pozicioniranja.
Rat cijenama, nakon što iscrpi sve unutrašnje rezerve, postaje opasna
igra od koje potrošači svakako imaju najveću korist, barem kratkoročno,
ali može posve iscrpiti druge sudionike u lancu dodavanja vrijednosti i
dovesti do njihove trajne propasti. Kvalitetno prodavanje, usluživanje
i poznavanje sadašnjih, te anticipiranje budućih potreba kupaca i
poslovnih partnera omogućuje poduzeću da osigura svoj planirani tržišni
udio i prodaje proizvode bez pretjeranog snižavanja cijena.
Svako snižavanje cijena zbog vanjskog pritiska, određena su vrsta
poraza za ponuđača jer je to znak da kupci ne percipiraju u dovoljnoj
mjeri ukupnu vrijednost njegove ponude prema konkurentskoj.
Nesporna je činjenica da tržišni lideri ponekad ili često jesu
proizvodi najviše cjenovne kategorije, posebice u kategorijama poput
tehničke robe, kozmetike, automobila, profesionalnih usluga i drugog,
gdje je kupcu teško samostalno procijeniti kvalitetu pa se pouzdaje u
marku, cijenu i ugled ponuđača. Zbog istog razloga, odnosno psihološki
percipiranog rizika, preniska cijena također može biti zapreka kupnji.
Vješti prodavači učinit će sve da percipirani rizik svedu u realne
okvire, odnosno da traženu cijenu opravdaju ponuđenom vrijednošću. Za
to su potrebne dobre vještine prodajnog pregovaranja.
Prodajni menadžeri tražena su profesija
VL: Koji su bili glavni razlozi za
pokretanje poslijediplomskog studija kojemu ste vi voditelj?
LIŠANIN: Specijalistički postdiplomski studij "Upravljanje
prodajom" samo je jedan iz čitave lepeze novih programa. Nastao je kao
izravan odgovor na uočene trendove u poslovnoj praksi vezanoj uz
prodaju i prodajni menadžment. Poticaji za osmišljavanje ovog
jednogodišnjeg studija proizašli su iz onoga što se, od ne tako davno,
događa u sektoru proizvodnje, trgovine, usluga, financija, obrazovanja,
neprofitnom sektoru i drugdje - prodajni profesionalci postali su
traženo i cijenjeno zanimanje na tržištu rada i potrebni su svakom
poduzeću, instituciji ili organizaciji koja vodi proaktivnu politiku
vlastitog razvoja i opstanka. Nemamo li učinkovitu prodaju, uskoro neće
biti razloga ili uvjeta za naše daljnje postojanje. Ne uspijevamo li
pronaći kupce za naš proizvod, uslugu, ideju, znanje, informaciju, sebe
kao perspektivnog zaposlenika - nismo dobri prodavači.
Za dobro organiziranu, produktivnu i učinkovitu prodaju, potreban je
jednako tako dobar prodajni menadžment koji će na najbolji način znati
uposliti resurse namijene prodaji i prodajnom djelovanju, a ti resursi
nisu beznačajni i u velikoj mjeri opterećuju konačnu cijenu. Velika
odgovornost za tržišne rezultate poduzeća upravo je na prodajnim
menadžerima i ovisno o tome kako dobro prodaja odrađuje svoju dionicu u
lancu dodavanja vrijednosti ovisi i to hoće li biti dovoljno sredstava
za sve druge proračunske potrebe, uključujući i sredstva za isplatu
plaća uposlenika u svim drugim odjelima poduzeća.