Zakon o radu predviđa dvije vrste
otkaza, redoviti i izvanredni. Kod prestanka potrebe za obavljanjem
određenog posla, posrijedi je poslovno uvjetovani otkaz, a ako radnik
ne može izvršavati obveze zbog trajnih osobina ili sposobnosti, otkaz
je osobno uvjetovan.
U redovite otkaze spada i onaj skrivljen ponašanjem radnika koji krši
obveze iz radnog odnosa. Tada su otkazni rokovi dvostruko kraći od
propisanih. Radnik može redovito otkazati ugovor o radu uz propisani
ili ugovoreni otkazni rok, bez navođenja razloga. Opravdan je razlog za
otkazivanje ugovora o radu, bez poštovanja otkaznog roka, slučaj
osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od strane radnika ili
poslodavca.
Takvo otkazivanje naziva se izvanredni otkaz ugovora o radu, a
izvanredno se ugovor o radu može otkazati samo u roku od 15 dana od
dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz. Radnik
i poslodavac tad imaju pravo od strane koja je kriva za otkaz tražiti i
naknadu štete. Ako otkaže poslodavac, radnik nema pravo na otpreminu,
za razliku od redovitih otkaza, osim onih skrivljenih ponašanjem
radnika.
Pravo stječe nakon dvije godine neprekidnog rada. Bez obzira otkaže li
poslodavac redovito ili izvanredno, radnik ima pravo u roku od 15 dana
od dana uručenja odluke o otkazu podnijeti poslodavcu zahtjev za
zaštitu prava. Ne stavi li poslodavac otkaz izvan snage, radnik u roku
od 15 dana ima pravo podnijeti tužbu nadležnom sudu radi utvrđivanja
nedopuštenosti otkaza.
PRAVNI SAVJETI