Na najvećemu godišnjem susretu turističkih radnika tradicionalno začinjenom podjelom nagrada najboljima, koji danas počinje u Rovinju, hotelijeri će imati ponajmanje razloga za slavljeničko raspoloženje. Iako 2010. okončavaju s rezultatima malo boljim od lanjskih – prihod je dva posto veći nego lani – za većinu je hotelskih kuća to još daleko od zamaha koji bi omogućio novi ulagačko-razvojni ciklus. Hotelima u Zagrebu i ostatku unutrašnjosti do toga je još dalje; u devet su mjeseci imali pad ukupnog prihoda od čak 10 posto. Zagrebački hotelijer i jedan od čelnika hrvatske hotelijerske udruge, Anđelko Leko, kaže da njegovi Sheraton, Westin, Panorama... ne dijele te minuse i da će godinu okončati s rezultatima sličnim lanjskima, ali da se i za njegove i za većinu hrvatskih hotela samo nastavlja razdoblje pukog preživljavanja.
Za Srebreno imamo novac
– Ozbiljna iskoraka u hotelijerskom biznisu neće biti dok se ne stvore povoljniji poslovni uvjeti. Gledajte, na tu čašu vode koju pijete hotel plaća PDV od 23 posto i još tri posto poreza na potrošnju. Kad to i druge troškove dodamo nabavnoj cijeni, ne možemo biti ni konkurentni niti možemo zaraditi. Treba nam PDV barem kakav sada imamo na smještaj, od deset posto. Da i ne govorim kako druge turističke zemlje imaju i nižu stopu. Ono, pak, što su Ministarstvo turizma i Vlada učinili za hotelijerstvo, poput odluke o smanjivanju komunalnih naknada i nekih drugih davanja, zapelo je na lokalnim zajednicama i od toga hotelske kuće nisu osjetile znatnije koristi. Isto tako, nužno je i napraviti povoljnije investicijsko okruženje. Srećem poslovne ljude iz inozemstva koji odlaze u Crnu Goru. Kažu, ondje je za investitore sve mnogo jednostavnije nego ovdje.
Jesu li problemi u hrvatskom turizmu toliko veliki da razmišljate o prodaji hotela, kako se u posljednje vrijeme moglo čuti u turističkim kuloarima?
– U turizmu uistinu nije lako vrijeme, ali o prodaji ne razmišljam. Nisam čak ni čuo za tu rusku tvrtku s kojom navodno pregovaram. Nemam što skrivati, niti bih imao razloga tajiti takvu namjeru, ali prodaja nije rješenje. Naprotiv, bavim se novim projektima u turizmu. Trenutačno jačamo aktivnosti oko Hotela Srebreno i Hotela Mlini u Župi dubrovačkoj. Istina, zastoj je potrajao nekoliko godina. Bilo je nekih neriješenih imovinskih odnosa, a nismo mogli dobiti ni lokacijsku dozvolu. Nju, pak, nismo dobili jer nema urbanističkog plana. Sada ima naznaka da bi odredba koja nam brani gradnju bez donošenja urbanističkog plana, jer smo ionako u građevinskoj zoni, mogla biti ukinuta. S radovima počinjemo dan poslije toga. Idejni je projekt gotov. U pripremi imamo i oko 30 posto vlastita novca koji nam treba za projekt vrijedan, inače, između 45 i 50 milijuna eura. Bude li išlo prema našim planovima, prve bismo goste mogli primiti 2012. Nema mjesta sumnjičavosti, ne preuzimam obveze koje ne namjeravam ispuniti.
U Zagrebu nikad jeftinije
Nagađanja su neizbježna, hotelijerstvo posluje sa zauzetošću od nepunih 40 posto, a za profitabilno poslovanje potrebna je zauzetost od barem 60 posto?
– U pravu ste. Više velikih, prestižnih hotelskih kuća visoke kategorije uistinu i traži kupca. I to ne samo u nas nego recimo i u susjednoj Sloveniji. No svatko ima pravo na svoju poslovnu politiku i svoj put rješavanja problema.
Vi, dakle, ipak vjerujete u dobre turističke izglede Hrvatske?
– Da, Hrvatska ima i prirodne i geografske i prometne pogodnosti za uspješan turizam. Vjerujem da će doći trenutak kada će se na državnoj razini spoznati da hotelijerstvu treba dati krila. Ono i danas, iako čini samo 13 posto kapaciteta našeg turizma, donosi čak 48 posto ukupnih turističkih prihoda. Pritom, valja znati da u konkurentnim zemljama hoteli čine između 30 i 50 posto kapaciteta.
Usprkos porastu broja gostiju i vjerojatnu laganu rastu prihodu od turizma u 2010., u čemu neće uspjeti svi na Mediteranu, ovu sezonu ne doživljavate uspješnom?
– Uspješniju od lanjske da, ali ne mislim da je šest ili sedam milijarda od turizma uspjeh. Potencijal je hrvatskog turizma 10, 12 ili čak i 15 milijarda u godini. Istina, ne pod ovim uvjetima, ali uz ozbiljnije državne mjere naš turizam može toliko donositi istoj toj državi. U protivnom, ostat ćemo na turističkoj ponudi niže kvalitete, koja počiva na dominirajućem i jeftinijem privatnom smještaju i kampovima.
Kriza u hotelijerstvu u Zagrebu je uzrokovala pravu grabež za svakim gostom.
– Da, posljedica je da se u našem glavnom gradu nikada jeftinije nije moglo dobiti hotelsku sobu. Cijene su niže nego prije krize i 30 posto. Neki kolege idu ispod svake granice, zaboravljaju da se u Zagreb, za razliku od ljetovališnih mjesta, ne dolazi zbog jeftinih hotela.
Što nedostaje glavnom gradu?
– Kongresni centar i više događanja za turiste. Ovako, glavni nam grad trenutačno ima pola hotelskih kreveta više nego što mu je s ovim brojem gostiju uopće potrebno.
ispravka pravi kapitalistički hercegovački zatucani kadar