"Kaj bu rekel Karađorđe?" naslov je članka u beogradskom Blicu, u kojemu su danas ustvrdili da su Hrvati pokupovali najveće srpske brendove, dok Srbi u Hrvatskoj ne posjeduju gotovo ništa.
Kupovali zdrave tvrtke
Najviše srpskih brendova u vlasništvu je Agrokora Ivice Todorića i Atlantic grupe Emila Tedeschija. Smoki, Frikom sladoledi, Bananica, Bakina tajna... samo su neki od srpskih perjanica kojima su danas vlasnici Hrvati. Čak ni Grand kafa nije srpska, kao ni čokolada Najlepše želje, ulje Dijamant ili pak najstarija srpska voda Karađorđe, piše Blic i tvrdi da su hrvatske kompanije zagospodarile srpskom prehrambenom industrijom, a samo tri njihove uspjele su se probiti na tržište "prvih komšija", posljednja Tesla banka.
Prema riječima srpskog agroekonomista Milana Prostrana, srpske su kompanije i u bivšoj državi imale problema s pozicioniranjem na slovenskom i hrvatskom tržištu.
– Oduvijek je postojala neka nepisana odbojnost prema srpskim kompanijama. Ipak, napeta situacija nije smetala biznismenima iz Hrvatske. Znali su što žele i agresivno su nastupili jer "biznis je biznis". Hrvatske firme promišljeno su investirale i nijednu kompaniju koju su kupile nisu upropastile – kaže Prostran. No treba znati i to da su kupovale samo zdrave kompanije, nijednu iz stečaja – istaknuo je.
Konzultant Drenislav Žekić, koji je do prije godinu dana bio direktor predstavništva Privredne komore Srbije u Hrvatskoj, kaže da je Srbija jednostavno "out" po pitanju akvizicija izvan granica, a definitivno "in" kad je u pitanju "šoping" hrvatskih i svjetskih tvrtki u Srbiji. U cilju lakše i korisnije suradnje unazad dvije godine otvarala su se predstavništva gospodarskih komora u jednoj i drugoj državi. No suradnja je ostala "ispod radara" – toliko da su obje zemlje brzo pozatvarale predstavništva.
Probali, ali nije išlo
Srbija je iz Hrvatske čak povukla i ekonomskog savjetnika u srpskom veleposlanstvu. Međutim, to nije nikakva prepreka pravim ulagačima s obiju strana, koji znaju što žele i, naravno, imaju novca za akvizicije. Najbolji primjer za to je hrvatska tvrtka Atlantic koja je nedavno kupila srpski Foodland odnosno brend Bakinu tajnu i tom kupnjom dodatno pojačala vlasništvo nad tradicionalnim i važnim regionalnim brendovima, prepoznatljivima već i na nekim svjetskim tržištima. Proizvodni asortiman Foodlanda ima, naime, i globalni potencijal u segmentu premium proizvoda, a već je dio redovite ponude maloprodajnih lanaca u Švicarskoj, Švedskoj, Engleskoj, Francuskoj, SAD-u, Australiji, J. Koreji, Japanu...
Tedeschi je za posljednju akviziciju u svom portfelju, kako se neslužbeno doznaje, platio 7,5 milijuna eura, a u odgovoru iz Atlantica stoji kako trenutačno nema u planu nove akvizicije u Srbiji. S druge strane, Delta Miroslava Miškovića bila je zainteresirana za kupnju zemljišta Zagrepčanke u Zagrebu i Mesne industrije Improm iz Križevaca, ali nije uspjela, unatoč prijateljskim vezama Miškovića i Todorića, piše Blic. Isto tako ni Dunav grupa, u čijem su sastavu Imlek i Mlekara Subotica, nije uspjela kupiti Karlovačku mljekaru, što u Privrednoj komori Srbije objašnjavaju većim poreznim opterećenjima za srpske investitore u Hrvatskoj, veće stope poreza na dobit, PDV i više troškove radne snage u odnosu na Srbiju, ali i nesklonost srpskim proizvodima i tvrtkama.
– Tvrtke iz Srbije nisu ušle u Hrvatsku zbog velikih ulaganja potrebnih za ulazak. Dosad su im zanimljivija bila tržišta s bržim povratom investicija, poput Rusije ili BiH, tradicionalno bližih srpskim gospodarstvenicima – kaže konzultant Drago Munjiza. No puno srpske robe dolazilo je preko hrvatskih i bosanskohercegovačkih distributera te preko Agrokora i Atlantica.
– U Srbiji i dalje ima potencijala za investiranje u prometnu infrastrukturu, industriju, energetiku, poljoprivredu, turizam, dok je Hrvatska te potencijale već iskoristila – kazali su za Blic iz Poljoprivredne komore Srbije.
>>Hrvatske tvrtke pokupovale vodeće srpske brendove
>>I Todorić u Davosu među elitom
Sad srpsku vodu Karađorđe preimenovati u Kralja Tomislava.