Panika, neznanje kakve poteze povući, izbjegavanje komuniciranja...
neke su od karakteristika mnogih menadžera u sadašnjoj situaciji kada
ih s jedne strane pritišću vlasnici jer žele što bolje obavljen posao i
sačuvanu likvidnost, a s druge strane zaposlenici vape za tim da se s
njima uspostavi komunikacija te da im se bez panike objasni situacija i
podastru planovi.
Stoga je trenutačno najteže srednjem menadžmentu, što priznaju i oni
sami, pogotovo oni koji rade u tvrtkama koje nemaju izgrađenu
korporativnu kulturu niti je pokušavaju početi graditi. Stručnjaci će
reći da su danas potrebne osobe koje će kompaniju voditi dugoročno, a
ne samo privremeno ‘gasiti’ zatečene poteškoće.
Drugi dio stručnjaka kazat će da je upravo sada najbolje vrijeme i za
to da na površinu isplivaju uistinu kvalitetni lideri, a ne oni koji su
godinama na vodećim pozicijama prema nekoj liniji “zasluga” i koji će,
upravo zato što u njihovu odabiru nije bila presudna stručnost, sada
ostati zbunjeni, a probleme rješavati s arogancijom. Takvi će, sa svim
svojim nedostacima, sada vući krive poteze te tvrtku dugoročno dovesti
pred još veće probleme.
