U prošlom smo članku komentirali kratkoročne promjene cijena nafte. U nastavku ćemo razmotriti trendove koji utječu na dugoročna kretanja cijene nafte. Tehnološki napredak, preferencije potrošača, razne politike – od zaštite okoliša do migracijske politike – kao i niz drugih faktora utjecat će na ponudu i potražnju za naftom, odnosno na njezinu konačnu cijenu. Premda ima optimista koji tvrde da će se cijena nafte srednjoročno i dugoročno oporaviti, naftne kompanije poput Ine trebaju uzeti u obzir sve čimbenike kako bi bile sigurne da mogu uspješno poslovati s nižim cijenama nafte.
Tehnološki napredak jedan je od ključnih faktora koji dugoročno utječe na cijenu nafte. No, tu se ne radi samo o novim tehnologijama, primjerice baterijama koje omogućuju pogon na struju ili motorima koji se pogone na vodik, iako pojava novih tehnologija otvara prostor za smanjenje postojećih izvora energije u ukupnom energetskom miksu. Najvažniji element tehnološkog napretka jest smanjenje cijene proizvodnje pojedine tehnologije – primjerice, od 2005. cijena solarnih panela smanjila se za 85 %, a instaliranih je kapaciteta 50 puta više. Promjena cijena jedne tehnologije u odnosu na sve ostale utječe na potražnju – kada ta cijena pada, potražnja raste i obrnuto – a utječe i na brzinu primjene te tehnologije.
Tehnološki napredak povećava učinkovitost, a u energetskom sektoru to znači da je potrebno sve manje energije za istu količinu ekonomske aktivnosti. U naftnom je sektoru tehnološki napredak ključan razlog zašto proizvodnja nafte raste, iako su cijene danas malo više od 50 dolara po barelu. Razvoj nekonvencionalne naftne industrije u proteklih deset godina u SAD-u izravan je rezultat odgovora tehnološkog napretka na visoke cijene nafte. Isto tako, smanjenje troškova proizvodnje, djelomično kroz razvoj naprednijih metoda bušenja, omogućilo je naftnim kompanijama da se nose s nižim cijenama nafte od 2014. Dakle, sama razina cijena snažan je pokretač aktivnosti. S jedne strane, visoke cijene nafte, primjerice u razdoblju od 2011. do 2014., podržavaju razvoj novih tehnologija, kao i nove, unaprijeđene načine proizvodnje nafte. S druge pak strane, kada su cijene nafte niske, naftne kompanije moraju naći način da ostanu profitabilne, što opet djeluje motivirajuće na unapređenje tehnika i tehnologija proizvodnje nafte.
Politike mogu bitno utjecati na dugoročnu cijenu energenata, pa tako i nafte. Pariški sporazum iz prosinca 2015., primjerice, obvezuje zemlje potpisnice na ograničavanje emisija stakleničkih plinova ne bi li se povećanje temperature ovoga stoljeća limitiralo na dva Celzijeva stupnja, odnosno ne bi li se spriječilo globalno zatopljivanje. Zbog činjenice da je prirodni plin najčišći od fosilnih goriva, očekuje se da će njegova važnost u ukupnom energetskom miksu porasti ponajviše na štetu ugljena te nafte i naftnih derivata. To je ujedno i jedan od razloga zašto je INA investirala oko 450 milijuna kuna u novo plinsko polje u Međimurju i što razvija mogućnosti proizvodnje biogoriva. Zakonski regulirana povećanja učinkovitosti motora, energetske učinkovitosti zgrada i ostalih mjera smanjuje potrebu za energijom. Uz to, snažan poticaj politike energiji iz alternativnih i obnovljivih izvora otvara prostor njihovu prodoru u sektorima kao što je transport. Kada se uzme u obzir da se pad cijena nafte od 2014. dogodio zbog povećanja opskrbe od 2 do 3 milijuna barela nafte na dan u odnosu na potražnju od 96 milijuna barela nafte na dan, jasno je da bi smanjenje potrošnje naftnih derivata sličnog ili viših razmjera srednjoročno i dugoročno lako rezultiralo niskim cijenama nafte, čemu se naftne kompanije moraju prilagoditi.
Trendovi koje smo dosad opisali većinom se odvijaju u zemljama s bogatim, razvijenim ekonomijama (SAD, Europska unija, Japan, Kanada i Australija). Međutim, težište ekonomske aktivnosti seli se na istok, u Aziju, gdje će Kina i Indija imati sve važniju ulogu. Uz rast stanovništva i gospodarski rast porast će i potražnja za energijom, osobito za strujom. Očekuje se da će se potražnja za strujom udvostručiti do sredine ovoga stoljeća pa bi struja mogla činiti četvrtinu ukupne potražnje za energijom u svijetu. S obzirom na to da će se sve više struje generirati kroz niskougljične izvore poput sunca i vjetra, očekuje se da će takvi izvori energije svakako smanjiti udio fosilnih goriva u tom segmentu.
Premda se optimisti i pesimisti slažu da će nafta imati znatnu ulogu u ukupnoj strukturi energije do 2050. jer je (trenutačno) najjeftiniji, najsigurniji i najdostupniji izvor s razvijenom infrastrukturom, ono u čemu se razilaze jest procjena primjene tehnologija koje se koriste obnovljivim ili alternativnim izvorima energije. Brža primjena tih tehnologija upućuje na smanjenje potražnje za naftom i dugoročno niske cijene, dok je sporija primjena argument za više cijene.
Premda je neupitan daljnji prodor novih tehnologija u energetski sektor, nafta i plin ostat će važni, provjereni izvori energije do sredine stoljeća. S obzirom na skupoću i dugotrajnost investicijskih ciklusa u naftnoj industriji, to i nije predaleko razdoblje koje ozbiljne naftne kompanije mogu ignorirati. I premda bi procijenjeno otkazivanje bilijun dolara ulaganja u istraživanje i proizvodnju nafte i plina do 2020. zbog pada cijena moglo srednjoročno prouzročiti kratkotrajan porast cijena nafte, naftne kompanije kao što je INA moraju biti sigurne da mogu profitabilno poslovati i s nižim cijenama nafte od trenutačnih 55 dolara po barelu.
