Kada su skinuli vojničke odore, Osječani Milan Vrdoljak i Darko Rimac krenuli su s poslom. Otvorili su trgovinu. Bila je 1992. Ozbiljno su se time bavili deset godina, a onda su vidjeli da će izgubiti bitku s velikim trgovačkim centrima koji su počeli dolaziti u Hrvatsku. Na nagovor partnera, odlučili su se za promjenu i usredotočili na usluge – transporta.
Stotinu utovara dnevno
Posao se razvijao postupno do 2009. Tada je eksplodirao. Kako se kriza produbljavala, njima je biznis cvjetao.
– Bilo je 50 zaposlenih i imali smo šest tegljača i 15-ak kamiona. Krenuli smo u posao s Meggleom. Poklopilo se da su nam krizne godine najbolje godine – priča suvlasnički dvojac Ricarda, najvećeg cestovnog prijevoznika u regiji, koji se iz Osijeka preselio u Dardu u Baranji. Sada imaju 200 zaposlenih, a u garaži broje isto toliko vozila – kamiona. Ovaj tjedan dogodila im se i prva poslovna akvizicija, kupnja Beljetransa. U njemu je oko 100 radnika, a svima im je ponuđeno da nastave raditi u Ricardu.
– Vjerojatno su se u Belju vodili logikom tko bi to mogao kupiti. Kada nešto prodajete, uvijek pitate prvog susjeda je li zainteresiran – kaže Milan Vrdoljak, koji je po struci trgovac, dok je Darko vozač.
Vrijednost akvizicije je šest milijuna eura, a dvojac računa da će s njom ostvarivati godišnji promet od 200 milijuna kuna.
S kompanijama iz sustava koncerna Agrokor i do sada su radili. Jednostavnije bi im bilo, u šali će, nabrojiti kompanije u Hrvatskoj s kojima ne surađuju. Transport obavljaju za Gavrilović, Franck, Badel, Meggle, Vindiju, Kraš, Altantic grupu, AWT... Svakodnevno imaju barem stotinu utovara, a u prosjeku im svaki kamion preveze oko 27 tona robe.
– Specijalizirali smo se za “industriju želuca”, odnosno prijevoz hrane, od žitarica, brašna do gotovih proizvoda. U transportnoj branši takva vrsta prijevoza je možda najmanje stradala u odnosu na prijevoz građevinske robe – komentira Vrdoljak, koji nije u rodbinskoj vezi, napomenuo je, s ministrom Ivanom Vrdoljakom, iako su odrasli u istom kvartu u Osijeku.
Udvostručili dobit
– Nismo ista politička opcija. Moja je gospodarstvo, a njegova politika – kaže. Dok su prošlu godinu zaključili s oko 13 milijuna kuna dobiti, godinu prije u Ricardu je dobit bila upola manja. Novac iz tvrtke ne izvlače, nego ga investiraju jer im je moto: zakon bicikla – ne smiješ prestati vrtjeti pedale jer onda padneš.
– Nismo nijednu godinu podigli dobit. Sve što smo zaradili, ostalo je u tvrtki. Ovo je naš život i nemamo rezervnog položaja – zaključuju.
svaka časat ljudima..u hrvatskoj su cjenjeni ljudi koji puno pričaju i oratorski su potkovani..tj obični prodavači magle...a ljudi kojima je red rad i disciplina osnovni moto ispadaju seljačine..(zapravo ih takvima smatraju baš najveći kompleksaši i puritanci)...