Prema posljednjim podacima SKDD-a, čak se 25,72 posto računa vrijednosnih papira čija je tržišna vrijednost gotovo 76 milijardi kuna odnosi na one skrbničke. Najveći dio odnosi se na institucionalne ulagače, primjerice mirovinske fondove, čija se imena u pravilu navode uz banku skrbnika, ali tako se ne bi trebalo raditi kod, recimo, Braniteljskog fonda. No, ipak je nedavno s Vladina Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom 24,49 posto udjela Vjesnika prebačeno na banku skrbnika, iza kojega zapravo stoji Braniteljski fond.
Takve su situacije bezazlene, no postoje i one u kojima postaje upitna moguća manipulacija ulagača koji se krije pod računom skrbnika. Tako je prije nekoliko dana na skupštini tvrtke Zagorje Tehnobeton osoba koja ima 28 posto udjela u tvrtki preko skrbnika zatražila promjenu revizora, a na temelju prije zatražene revizije od Skupštine i već izabranog revizora. Glavno je pitanje interes te osobe koja možda može naškoditi malim dioničarima koji ionako već tri godine sumnjaju u postupke predsjednika uprave Miroslava Bunića, a koji se, kako je tvrdio, krije pod tim skrbničkim računom. No u ovom slučaju nemoguće je išta riješiti jer ta tvrtka ne kotira na burzi pa stoga ni Hanfa nema nikakve ovlasti. Ona je, naime, jedina institucija koja ima pravo tražiti ime osobe koja se krije pod skrbničkim računom ako sumnja u moguću manipulaciju. Učinila je to u slučaju Plive prilikom njezina preuzimanja prije pet godina.
Mali su dioničari u najvećem broju slučajeva ti koji žele otkriti identitet osobe koja se krije pod skrbničkim računom. No skrbnički računi europska su praksa koju smo preuzeli te se njihovo ukidanje ne može očekivati. Barem ne tako brzo. Naime, pitanje tajnih bankarskih računa, pa zatim i skrbničkih, u posljednje vrijeme postaje sve učestalija tema i u Europi te bi se do kraja godine mogla donijeti direktiva o ukidanju tajnosti. Interes onih koji traže ukidanje nije neznatan, no zna li se da skrbnički računi bankama donose velike zarade, a njihov je utjecaj velik, već je sada jasno da je ukidanje tajnosti utopija, iako su manipulacije neizbježne, osobito ako pojedinac to čini preko povezanih osoba, odnosno više skrbničkih računa.
U prilog pak tomu da se skrbnički računi ne ukidaju ide činjenica o mogućoj manipulaciji i kada je ime ulagača poznato. Ako je riječ o važnijem ulagaču, onda će on privući i druge investitore, možda s ciljem da pokrene kupnju i povisi cijenu dionica, nakon čega ih može prodati upravo zainteresiranim malim ulagačima i pritom dobro zaraditi. Iako tada nadzornik tržišta lako može mora reagirati. Češći je zato slučaj da pojedini ulagač ima ozbiljne namjere stjecanja većeg udjela u pojedinom društvu pa će se zato i skrivati pod skrbničkim računom, da ne bi imenom navukao ostale ulagače na kupnju te dionice i tako utjecao na podizanje cijene.
Tajni skrbnički računi i OIB . Prvi su rezervirani za povlaštenu kastu , a drugi za stoku sitnog zuba.