Zrinka i Neven, visokoobrazovani 40-godišnji Zagrepčani, kupili su prije osam godina na kredit jednoipolsoban stan i bili presretni. Riješili su se podstanarstva, njihova je tada trogodišnja kći dobila svoju sobu, a oni veću komociju. Nije im bilo loše ni kad se nakon tri godine rodila druga djevojčica. No, kad su prije dvije godine dobili i treće dijete, stanovanje u 45 kvadrata prešlo je granicu izdržljivosti.
Tužna hrvatska priča
- Kćerima treba prostor za učenje, sin spava s nama u dnevnoj sobi i njome se koristimo prema njegovu ritmu spavanja, a kuhinjica nam je postala dnevna soba - kaže Zrinka koja je unatoč skučenosti sretna što uopće imaju vlastiti stan.
Priča poput njihove o životu u tijesnom stanu ima na desetke tisuća samo u Zagrebu, i to u starom stambenom fondu. U malim stanovima gužva se i većina obitelji koje su stanove kupovale u posljednjih desetak godina jer veličinu nisu birale prema potrebama, već prema (skromnim) financijskim mogućnostima. Psiholozi kažu da je 10 kvadrata po članu obitelji patološki minimum, a život u takvim uvjetima izvor je mnogih socijalnih i psihofizičkih poremećaja. Onima koji žive u neuvjetnim stanovima treba dodati i 30-ak tisuća najmoprimaca na uglavnom crnom tržištu najma. No, u Hrvatskoj, na žalost, o tome nitko ne vodi brigu, pa će i Međunarodni dan stanovanja, koji se obilježava svakog prvog ponedjeljka u listopadu, i ove godine kod nas, čak i na deklarativnoj razini, vjerojatno proći potpuno nezapaženo.
- Hrvatska je priča o stanovanju tužna. Tim se segmentom politike koji je važan i za zdravlje nacije i za gospodarstvo nitko sustavno ne bavi - komentira dr. sc. Gojko Bežovan, stručnjak za stambenu politiku. Dijelom je to zato što je dio hrvatskih političkih elita u brojnim stambenim aferama namirio i sebe i svoje, pa niti želi niti je zainteresiran otvarati stambene teme.
Nove članice EU s kojima se Hrvatska može uspoređivati već godinama razrađuju i unapređuju stambenu politiku. Česi i Slovaci svake četiri godine analiziraju stambene potrebe i prema tome usmjeravaju planove, gradnju, olakšice... Slovenci su u ustav ugradili obvezu države da osigurava okvir za povoljno stambeno zbrinjavanje građana, a Nizozemcima i Francuzima je već odavno pravo na stan ustavna kategorija.
- Stambena politika jedna je od važnih tema EU. Europski parlament donio je Europsku stambenu povelju, otvoreni su strukturni fondovi za ulaganja u gradnju stanova i urbanu obnovu starih naselja. Raspravlja se o snižavanju PDV-a na građevni materijal i usluge, a u Britaniji su ga već snizili na gradnju socijalnih stanova - ilustrira dr. Bežovan europsku praksu.
Novac nije presudan
U Švicarskoj su obnovili rad stambenih zadruga, u Francuskoj svi zaposleni plaćaju jedan posto stambenog doprinosa..., a kod nas stanovanje kao da nije problem, prepušteno je nemilosrdnim uvjetima tržišta. I nema opravdanja da država za provođenje stambene politike nema novca. Novac uložen u stanovanje višestruko se vraća. Nužna je samo volja i organizacija od vlade do općina da se sustavno analiziraju stambene potrebe, planira gradnja, priprema zemljište, provodi urbana komasacija, različitim mjerama potiče gradnja stanova za najam za mlade obitelji te razrađuju različiti modeli stambenog zbrinjavanja. Smanjilo bi to pritisak na tržište i cijene, a nacija bi bila zadovoljnija i zdravija.
hdz=Veleizdaja čestitam. tak mi je i samom i baš sam sretan.