Kada ode u mirovinu, svaki osiguranik drugog i trećeg stupa dobiva na uvid ukupnu naknadu koju mu od kapitalizirane štednje obračunava mirovinsko osiguravajuće društvo. Ona je kod 2. stupa 5 posto, a 3. stupa od 8 do 15 posto, ovisno o očekivanoj duljini isplate mirovine i ušteđenom iznosu.
Iskazivanje obvezno
Mirovinsko osiguravajuće društvo jedina je institucija u lancu onih koji skrbe o mirovinama koja mora upoznati korisnika sa svim troškovima koji će teretiti ugovorenu mirovinu za cijelo vrijeme isplate, objašnjava Biserka Žalac, predsjednica Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva.
Kada bi se to tražilo i od drugih aktera, otkrili bi, na primjer, da troškovi državnog mirovinskog zavoda iznose približno 2% godišnjih izdataka za mirovine, odnosno oko 600 milijuna kuna. Mirovinski fondovi iz drugog stupa tvrde da su oni u 9 godina svog postojanja naplatili 1,2 milijarde kuna naknade, dok je u isto vrijeme hladni pogon državnog mirovinskog sustava stajao porezne obveznike 5,4 milijarde! Ante Samodol, predsjednik Hanfe, izračunao je da su svi troškovi sustava privatne štednje u zadnjih 9 godina bili 3,4 milijarde i, ako je to točno – proizlazi da su institucije koje upravljaju novcem sadašnjih i budućih penzionera za svoj rad u 9 godina potrošile 8,8 milijardi kuna. To je vrijednost triju mjesečnih mirovina svih umirovljenika.
Inače, neka istraživanja u Velikoj Britaniji, na koja su se pozvali stručnjaci mirovinskog zavoda Ljiljana Marušić i Ante Škember, u svom radu o socijalnim i gospodarskim aspektima uvođenja obveznog mirovinskog osiguranja, pokazuju da u Velikoj Britaniji troškovi gospodarenja uplatama i mirovinama smanjuju mirovine i do 40 posto u odnosu na teoretsku visinu mirovine koja bi se dobila bez zaračunatih naknada.
Jamče i kamatu
Dakako, iluzorno bi bilo očekivati da postoji sustav bez troškova, ali pitanje je granice i tko to plati. U državnom mirovinskom fondu, taj trošak podnose svi porezni obveznici, dok je kod privatne štednje sav rizik i moguća dobit na strani pojedinca.
– Zamislite situaciju kada bi svaka banka odmah kod ugovaranja tekućeg računa morala obavijestiti stranke kolika će im biti ukupna naknada u npr. 30 godina – ističe Biserka Žalac te dodaje da njezino društvo u ugovorenim mirovinama isplaćuje i garantiranu kamatu od 2,5% (u euru) tijekom cijelog razdoblja isplate, kao i raspodjelu viška od ulaganja sredstava pričuve.
Kod brze isplate na pet godina ukupna naknada od 10% u 3. stupu preraspodjeljuje se na 2% na godišnjoj razini, no mirovinci kažu da zakonodavac nije niti želio favorizirati brzu isplata već štednju za doživotnu mirovinu.
Kod takvih mirovina očekivana naknada spušta se na 0,29% godišnje, kod onih koji će mirovinu primati 16 godina 0,66 posto. Zoran Anušić, viši ekonomist svjetske banke, i jedan od autora mirovinske reforme, kaže da su kod pripreme propisa od mirovinskog društva tražili iskazivanje cjelokupne naknade jer su željeli da osiguranik prilikom odlaska u mirovinu jasno vidi ukupnu cijenu, a ne da ga poslije opterete nekim nevidljivim naknadama.
– Ako je riječ o doživotnom anuitetu koji se isplaćuje dugi niz godina, trošak naknada razvuče se na velik broj godina i čini mali postotak u anuitetu, a služi za pokrivanje troškova upravljanja matematičkom rezervom (neisplaćene prenesene svote), evidencije, isplate. Ako se cijeli iznos isplaćuje u 5 godina, tad je trošak 2% godišnje, što je za jednostavan proizvod vjerojatno previše – kaže Zoran Anušić, jedan od autora propisa na kojima se temelji mirovinska reforma.
Nitko to još javno ne želi reći ali sve miriši na privatizaciju tzv. državnog mirovinskog fonda. A onda zbogom i ovako male mirovine koje će biti još manje dok novi fondovi ne bankrotiraju. Amerikanizacija ne donosi ništa dobroga ni korisnoga. Umjesto da se država brine o tomu da se uredno puni proračun kao i mirovinski i zdravstveni fond pa tako štiti svoje građane, država dopušta veliku krađu. Veliki novci su u prvom mirovinskom stupu s kojim se ne gospodari kako treba i naravno da svima rastu zazubice za tim novcima koji ipak koliko-toliko kaplje svaki mjesec. Problem je u tomu što se taj novac odmah troši a ne kapitalizira, što mirovinski fond trguje sa svojim dionicama kojih je vlasnik a koje je dobio besplatno pa tako stećeni novac ne ide na podmirenje mirovina nego se troši tko zna kako. Drugi je problem što u tzv. državnom mirovinskom fondu ima više onih koji nisu odradili za svoje mirovine dok su oni sa punim radnim stažom, dakle i uplatama u mirovinski fond, u manjina pa će oni najviše nestradati budućom \"mirovinskom reformom\" koja to neće biti već će biti još jedna pljačka u nizu.