Jedinstvena valuta Europske unije već je neko vrijeme naša monetarna budućnost, a od 1. siječnja 2023. postat će i naša stvarnost.
Dok se kao prednosti uvođenja eura najčešće navode nestanak valutnog rizika i mjenjačkih troškova, pad kamatnih stopa, poticanje stranih ulaganja te rast kreditnog rejtinga, najzastupljenija bojazan u hrvatskoj javnosti je poskupljenje cijena i pad standarda građana. Upravo je zato Hrvatska narodna banka provela analizu dosadašnjih iskustava i ocijenila moguće učinke u Hrvatskoj.
Rezultati HNB-ova istraživanja pokazali su da je rast cijena u zemljama europodručja u pravilu bio blag i jednokratan te najčešće nastao kao posljedica učestalog zaokruživanja cijena naviše kako bi njihov iznos dosegnuo novu atraktivnu razinu, ali i da je s druge strane moguće smanjenje cijena zbog veće konkurencije unutar europodručja. Više od cijena rasla je percepcija inflacije, odnosno povećao se broj građana koji su bili uvjereni da su cijene znatno porasle, iako se to nije dogodilo. Povećanje percipirane inflacije bilo je manje izraženo tijekom konverzije u novim zemljama članicama, što se djelomice pripisuje vjerodostojnoj informativnoj kampanji i drugim mjerama kojima se nastojalo informirati i zaštititi potrošače te potaknuti poduzeća na ispravno određivanje cijena. U skladu s tim iskustvima, očekuje se i da će rast cijena u Hrvatskoj biti blag te da bi najveći doprinos ukupnom porastu cijena zbog konverzije mogle dati ugostiteljske usluge, usluge smještaja te rekreativne i kulturne usluge, zaključci su HNB-a.
A dok nama euro kuca na vrata, Slovenija broji više od 15 godina iskustva u eurozoni, stoga smo upravo kod naših susjeda odlučili potražiti sve informacije o životu i radu s eurom. Razgovarali smo s uglednim slovenskim ekonomskim stručnjakom Maksom Tajnikarom i doznali odgovore na sva pitanja o euru.
Ususret uvođenju eura u Hrvatskoj u javnosti postoji bojazan da će doći do povećanja cijena. Slovenija je euro uvela prije 15 godina – kakva su vaša iskustva? Što je poskupjelo, a što pojeftinilo zbog uvođenja eura?
U 2022. godini izašao je rad (Tajnikar, M., Došenović Bonča, P. Rubinić, I.: Eurozone Integrational Project Assessment: Economic Lessons from Slovenia and Croatia. Arató, K., Koller, B. and A. Pelle (Eds.), Why In – Why out? The Political Economy of the Eurozone in the Central and Eastern Europe Routledge: Abingdon, 2022, str. 139-164), u kojem sam sa svojim suradnicima dr. Petrom Došenović Bončom i hrvatskim ekonomistom dr. Ivanom Rubinićem uspoređivao makroekonomske performanse i politiku Slovenije i Hrvatske. U toj studiji zapisali smo da nema naznaka da je ulazak tolara u euro paritetu u 2004. i prijelaz na euro u 2007. podigao inflaciju preko one u Hrvatskoj. Čak su lokalni faktori inflacije prouzročili nešto višu inflaciju u Hrvatskoj nego u Sloveniji. Jedan od naših zaključaka bio je da ulazak u euro nije donio u Sloveniju ni veću volatilnost ni veću stabilnost cijena. Slično bismo mogli očekivati sada i u Hrvatskoj. Faktori inflacije koji uglavnom proizlaze iz europskog i svjetskog tržišta definitivno će jače definirati inflaciju u Hrvatskoj u fazi prijelaza kune u euro nego sam prijelaz. To ne znači da neki proizvodi neće poskupjeti samim prijelazom, ali takva će poskupljenja biti češća na lokalnim tržištima s robom u maloprodaji i događaju se sada – prije formalnog ulaska – a ne nakon prihvaćanja eura. Lakše i transparentnije uspoređivanje cijena u Hrvatskoj s cijenama na drugim tržištima u kratkom će vremenu ponudu na hrvatskim tržištima koja budu pretjerivala s poskupljenjima upozoriti na ograničenja koja dolaze iz domaće i, naravno, strane potražnje.
Glavni argument koji se u hrvatskoj javnosti navodi protiv zajedničke valute, osim povećanja cijene, jest gubitak suvereniteta monetarne politike nauštrb interesa „moćnih“ članica. Koliko je prema vašem mišljenju taj argument opravdan uzimajući u obzir činjenicu da Hrvatska od svojeg osnutka ne vodi vlastitu monetarnu politiku zbog visoke povezanosti s državama Europske unije i usklađivanja poslovnih procesa po kojima ECB kroji monetarnu politiku?
U studiji koju sam spomenuo uvažili smo činjenicu da je Hrvatska imala vlastitu monetarnu i fiskalnu politiku, a Slovenija samo vlastitu fiskalnu politiku. Naš je zaključak definitivno bio neobičan, ali i očekivan. Hrvatska je u analizi koja je zauzimala cijeli period tranzicije nekoliko puta, prema našem mišljenju, napravila veću grešku u monetarnoj politici, što nije moglo biti osobina Slovenije jer nije ni imala monetarnu politiku. Ali za Sloveniju je došlo do izražaja da monetarna politika Europske središnje banke (ESB) nekoliko puta nije odgovarala Sloveniji. Gubitak monetarne suverenosti za Hrvatsku onda znači da više neće biti žrtva grešaka vlastitih monetarista, ali da joj često neće odgovarati monetarna politika ESB-a. Ali moram upozoriti da iskustva država eurozone upućuju na to da te države gube i veliki dio fiskalne politike, što se formalno ne bi smjelo događati. U Sloveniji su ograničenja te vrste ozbiljna i nisu uvijek u korist slovenske privrede i stanovništva. Pri tome su pravila fiskalne politike često proširena na politike cijena, konkurencije, privređivanja državnih poduzeća, državnog proračuna, stranog zaduživanja i slično. U takvim uvjetima odsutnost politike deviznog tečaja onemogućava korištenje deviznog tečaja za korekciju tih utjecaja pa stoga često direktno koče mogućnost višeg privrednog rasta. Ali znam da je Hrvatska veliki dio tih iskustava već uvidjela u fazi približavanja europskoj zajednici i eurozoni.
Smjer monetarne politike ESB-a je jasan i možemo primijetiti rast kamatnih stopa u cijeloj Europskoj uniji. Međutim, za sada u Hrvatskoj kamatne stope rastu bitno sporije u odnosu na druge države i kao ključni razlog navodi se pristupanje eurozoni i smanjenje valutnog rizika koji u konačnici jednim dijelom utječe na visinu kamatnih stopa. Kakav je utjecaj euro imao na kretanje kamatnih stopa u Sloveniji i smatrate li da je Hrvatska u „pravom“ trenutku odlučila pristupiti eurozoni?
Nisam siguran, ali, pomalo teorijski, rekao bih da u uvjetima u kojima sve brže rastu cijene ESB radi intenzivno na izlazu iz takozvane “likvidnosne klopke” i podiže kamatne stope, koči monetarnu ekspanziju i privredni rast u Europi, a plaće još ne rastu – u Hrvatskoj su i jako niske – i to nije najugodnije. Naime, neravnoteže iza te krize ulaskom u eurozonu na neki se način zabetoniraju i mogu imati posljedice u Hrvatskoj kada sve druge države već usvoje stabilnu poziciju. U Sloveniji se i danas vodi diskusija je li devalvacija tolara prije ulaska Slovenije u eurozonu bila dovoljna za konkurentnost slovenske privrede nakon ulaska ili su cijene u tolarima bile previsoke pa je to zahtijevalo pad cijena nakon ulaska i time stvorilo dugoročnu tendenciju prema usporavanju privrednog rasta u Sloveniji. Kao turist na hrvatskoj obali u posljednjih sam nekoliko godina često vodio diskusije s prijateljima o tome da visoke cijene u turizmu ozbiljno mogu štetiti hrvatskom prijelazu na euro. Uz to, ulazak u euro potiče integraciju privrede i stanovništva u europsku privredu i prostor. Rat u Ukrajini i pandemija uveli su cijelu Europu u jednu od najvećih kriza danas. Nacionalne države su prezadužene, Europska komisija prezadužena je s programima, a nitko ne zna na koji ćemo način vratiti taj novac onima koji su nam ga dali. Zaduživanje i monetarna politika stvorili su poplavu novca iza kojeg nema roba. Nismo u stanju rješavati energetsku krizu, Europa gubi svoju poziciju u svijetu. Sve to i još puno problema bit će sutra, ako već nije, i stvar Hrvatske. A, nemojmo zaboraviti, Hrvatska je još u europskoj periferiji, koju razvijeni dio Europe u međunarodnoj razmjeni iskorištava. Mnogo toga u strukturi hrvatske privrede morali biste promijeniti da bi ona iskorištavala druge. To, međutim, važi i za Sloveniju, samo što smo mi bliži takozvanoj „core countries“ Europe.
Koje su po vama glavne prednosti uvođenja eura?
To pitanje ne treba postavljati Slovencima. Mi bez eura i Schengena ne možemo više živjeti. Za stanovništvo je možda čak presudniji ulazak u schengensku zonu. Mislim da naročito mladi već dulje vrijeme ne shvaćaju što su to državne granice u odnosu na Italiju, Austriju i Mađarsku. A to važi i za Talijane, Austrijance i barem djelomično za Mađare u odnosu na Sloveniju. Baš to prirodno prihvaćanje eura i Schengena jamstvo je da će euro još dugo živjeti i da nas ne treba brinuti njegova sudbina. Euro je danas poput zraka za privredu i stanovništvo u državama eurozone.
Hrvatska je, kao i Slovenija, mala i gospodarski otvorena zemlja, trgovinski jako integrirana s državama europodručja i ostalim članicama Europske unije. Kakav je utjecaj euro imao do sada na uvoz i izvoz dobara u Sloveniji?
U analizi koju sam spomenuo na početku upozorili smo na to da je hrvatska privreda manje integrirana u međunarodnu razmjenu od slovenske. Mi smo to djelomično objašnjavali veličinom države, ali istodobno smo otkrili da je uvođenje eura u Sloveniji akceleriralo integraciju slovenske privrede u međunarodnu razmjenu. Uvjeren sam da će uvođenje eura i u Hrvatskoj povećati i ubrzati integraciju hrvatske privrede u međunarodnu. Velika poduzeća to su dosad već učinila pa će taj utjecaj biti manji, ali srednje velika i manja poduzeća i stanovništvo puno će lakše ulaziti u međunarodne razmjene. Zanimljiva novina za makroekonomiste bit će da euro omogućava da se unutarnji deficiti direktno odraze na vanjsko zaduživanje i da trgovačke bilance postaju manje važne. Parola da radite za devize pa ste zbog toga važni za državu neće više biti na snazi. To je važno i za buduće strategije hrvatske privrede. Sadašnja orijentacija na turizam već danas se kritizira jer turizam inače donosi visoku zaposlenost, ali niske plaće i niske profite (znači BDP po zaposlenome) što onemogućava stvaranje privrede konkurentne za viši standard stanovništva u međunarodnoj konkurenciji. Slovenija je s tog gledišta u boljem stanju jer ima veliki (vjerojatno treći u Europi) udio prerađivačke industrije u strukturi privrede. Ulazak u euro definitivno znači daleko veću mogućnost za razvoj privrede povećanjem „unutrašnjeg“ tržišta, a istodobno privredu u većoj mjeri izlaže međunarodnoj konkurenciji.
Kao ugledni ekonomist godinama pratite slovensku ekonomiju. Što biste danas zaključili, je li se euro Slovencima isplatio?
Euro i Schengen nisu samo ekonomske karakteristike neke države. U Sloveniji znamo da smo s eurom slovensko tržište proširili na europsko, a istodobno dobili jaku konkurenciju koja bi nas htjela nadvladati i napraviti od nas državu koju se u međunarodnoj razmjeni može eksploatirati. Borba u poduzećima da po visokim cijenama prodaju na strana tržišta i da tamo kupuju po nižim cijenama jest borba za opstanak poduzeća i za naše plaće. Ali ulazak u eurozonu i Schengen istodobno je ulazak u prvu europsku ligu. Vjerojatno ste na donjem mjestu te lige, ali ste u njoj! To ljudima i državi daje neko samopouzdanje i vjeru da ste ravnopravni s najrazvijenijima. Taj psihološki dojam možda je važniji za ekonomiju od hladnih ekonomskih činjenica.
Sadržaj nastao u suradnji s HUB-om.
