Tri godine nakon što je dobila 85 milijardi eura od EU i MMF-a, Irska će idući mjesec i službeno napustiti ‘zajednički program pomoći’ te će biti prva članica eurozone kojoj je to pošlo za rukom. Irskoj je trebala pomoć da sanira goleme gubitke bankarskog sektora. Rumunjska je još u posebnom programu od 2009. godine te je i ta zemlja s trolistom – EU, MMF i Svjetska banka – dogovorila 20 milijardi eura vrijedan paket pomoći koji je uvjetovan provedbom strogih mjera štednje.
Kao članica EU, ni Hrvatska više ne može samostalno djelovati i ući u aranžman s MMF-om bez dogovora s Europskom komisijom, a ministar financija Slavko Linić ističe da se pregovori o ‘posebnom programu’ za Hrvatsku mogu otvoriti tek iduće godine, nakon što Europska komisija objavi svoju analizu stanja u zemlji i procjenu učinaka mjera koje će predložiti hrvatska Vlada.
Tek tada će Komisija procijeniti treba li u paket uključiti i MMF. Stručnjak upućen u praksu međunarodnih financijskih institucija kaže da je Hrvatska pogriješila što je 2006. izašla iz aranžmana, jer smo narušili dopuštene makroekonomske okvire, ali više nismo u poziciji da s MMF-om individualno dogovorimo nove oblike suradnje. Svako soliranje moglo bi se tumačiti i kao znak nesposobnosti Unije da sama organizira pomoć za svoje članice, pa Hrvatska može doći do jeftinih kredita MMF-a samo uz zeleno svjetlo Europske komisije.
– Administracije iz Bruxellesa ili Washingtona mogu biti od pomoći, no rasplet stanja u pojedinoj zemlji ovisi prije svega o tome što su građani i političari te zemlje spremni napraviti da ne dođe do širih nemira, kaže hrvatski stručnjak, poznavatelj rada MMF-a.
– Mora postojati jedinstvo o aranžmanu, politika mora uvjeriti građane da će živjeti bolje, u suprotnom će izbiti nemiri i nastupit će izdaci koje će biti teško kontrolirati, kaže stručnjak.
