Austrija se pridružila europskim državama koje razmišljaju o dodatnom oporezivanju bogatih. Francuska je najavila ukidanje poreznih olakšica najbogatijem sloju koje bi tamošnjem budžetu donijelo pet do 10 milijardi eura, a toj se temi rado i često vraća i nobelovac Joseph Stiglitz, koji je u intervjuu za hrvatski Globus ponovio da ekonomija može rasti samo ako se stimulira potrošnja, a to je moguće dodatnim oporezivanjem bogatih.
Francuski su industrijalci sami ponudili plaćanje većih poreza da bi zemlja izašla iz krize. Slična se solidarnost očekuje i u drugim zemljama, a bogataši svjesno nude žrtvovanje dijela vlastitih prihoda kako bi dobili povoljnije okruženje za širenje vlastitih biznisa. Dodatni porez na bogate, tri posto na zaradu iznad 90 tisuća eura, planirala je uvesti i Italija, ali Berlusconi je na kraju poštedio svoj viši sloj novog poreznog udara te je najavio jaču kontrolu sive zone, posebno u dijelu luksuzne potrošnje.
U Hrvatskoj tu temu zasad potenciraju samo mediji, predizborno je razdoblje pa se konkretni potezi očekuju tek nakon što se osnuje nova vlada. Upravo zbog izbora proračun za 2012. neće se puno razlikovati od ovogodišnjeg, tako da je i ta godina izgubljena za neke bitne reformske pomake. Čak i nakon što prođu izbori može se dogoditi da se mjesecima neće znati tko će biti mandatar za sastav nove vlade kao ni njihovi koalicijski partneri i sve se može rastegnuti do proljeća.
Nakon što se formira, nova će vlada tražiti svojih sto dana, proći će još nešto vremena da se ministri usklade i dogovore, pa će nakon toga krenuti sezona godišnjih odmora … Kad je riječ o plaćama, porezni je pritisak u Hrvatskoj visok jer su veliki doprinosi, a postoje i progresivne porezne stope. Moglo bi se reći da ima više stopa nego bogataša, jer Hrvatska ima samo 2000 tisuće poreznih obveznika koji plaćaju porez na dohodak od maksimalnih 40 posto, i to su uglavnom menadžeri velikih poduzeća, političari, odvjetnici i pokoji sportaš, a tako mali broj nije temelj na kojemu se mogu graditi ozbiljniji proračunski planovi.
Dohodak najčešće nije mjerilo bogatstva, jer se mnogo bogataša nalazi u sivoj zoni i privatnu imovinu skriva unutar imovine tvrtki. Sadašnja se vlada često pravdala da nema dobar uvid u imovinu svojih građana te je radila na informatizaciji, uvođenju jedinstvenog poreznog broja i sređivanju vlasničkih knjiga, što je pretpostavka za uvođenje imovinskog poreza.
Država, tvrde, ne raspolaže točnom bazom podataka o imovini svojih građana, a ono što nije učinila država, pokušali su mediji, pa je tako hrvatsko izdanje magazina Forbes izračunalo da je najbogatiji Hrvat Ivica Todorić, prvi čovjek Agrokora. Njegovo je obiteljsko poslovno carstvo procijenjeno na 3,9 milijardi kuna (oko 538 milijuna eura). Iza njega slijedi Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic Grupe, s nešto manje od 900 milijuna kuna (oko 124 milijuna eura). Bogatstvo Ante Vlahovića, najvećeg dioničara rovinjske Adris grupe, procijenjeno je na 666 milijuna kuna (90 milijuna eura). Dionice drugog rovinjskog menadžera Plinija Cuccurina vrijede oko 422 milijuna kuna (58 milijuna eura), a slijedi ga hotelijer, vlasnik HUP-a Zagreb Anđelko Leko, koji ima 408 milijuna kuna (56 milijuna eura) na burzi. U raznim su se novinskim anketama neki među njima, Ivica Todorić, Emil Tedeschi i Branko Roglić, naprimjer, načelno izjasnili da bogatiji moraju plaćati veći porez. No, dalje od toga nisu išli ni oni niti sadašnja vlast, a pitanje je što će učiniti buduća.
Ti \"bogati\" su i opljačkali ovu državu. Kada bi morali dokazati porijeklo imovine, ne bi uspijeli pojasniti otkud im i cipele a kamoli prvi milijuni! Bagra!