Na muci se poznaju junaci, poslovica je koja se itekako živi u ovim danima pandemije koronavirusa, a njezini glavni akteri su tvrtke koje su, umjesto da se odluče na najlakšu opciju i radnicima podijele otkaze, gotovo preko noći napravile zaokret u poslovanju i krenule s novim poslovima, inovacijama..., a neke poput novogradiške Elde i dodatno zapošljavaju – i izvoze.
Konačno smo postali svjesni strateške vrijednosti domaće proizvodnje i prerade, čak i ako se opskrba, o kojoj smo ovisni izvana, i samo nakratko omete ili prekine. Tako su, kad je u pitanju hrana, narudžbe osnovnih prehrambenih namirnica kod nekih domaćih proizvođača posljednjih tjedana rasle i 300%, dok su medicinski proizvodi, zaštitna oprema, lijekovi, pa i medicinski alkohol u vrijeme COVID-19, kad su mnoge zemlje zabranile izvoz ovih “strateški” važnih proizvoda, na cijeni kao suho zlato. Uz pomoć HGK i drugih nadležnih institucija kriza je brzo povezala zainteresirane strane i poduzetnike. Melasa iz prehrambene industrije, nusproizvod u proizvodnji šećera iz šećerne repe, u Sladorani u Županji hitno se usmjerila u ponovno pokrenutu proizvodnju etilnog, medicinskog alkohola za kemijsku industriju koja proizvodi dezinficijense. Prije tri godine ta je proizvodnja ugašena jer je domaći proizvod istisnuo jeftiniji iz uvoza, a danas je ključna za sve industrije, kao i službe i stožere, koji nastavljaju s poslovanjem i moraju osigurati odgovarajuće uvjete zaštite radnika tijekom rada, kao i za poslovanje veledrogerija, o kojima pak ovisi zdravstveni sustav.
Osigurala se i sirovina proizvođačima ambalaže nužne za pakiranje hrane, dezinficijensa... I srednjoškolci printaju 3D vizire za zdravstvene radnike, a tvrtke za umjetnu inteligenciju i robote su stavile u službu dezinfekciju prostora, detekciju povišene temperature kod ljudi... Proizvođači u tekstilnoj i odjevnoj industriji koji su već dulje vrijeme pogođeni konkurencijom izvana i koji teško posluju i održavaju broj zaposlenih, dio proizvodnje prebacili na šivanje maski, zaštitne opreme i slično, no i drugi pripomažu koliko mogu.
– Ako se situacija nastavi, možemo očekivati da će se pred postojeće proizvodne kapacitete postaviti dodatni zahtjevi, ali i da ćemo svjedočiti i novim slučajevima prilagodbe tehnoloških linija za nove proizvodnje, kao što se dogodilo u Sladorani – kažu iz HGK. Davor Sabolić, predsjednik Udruženja tekstilne i odjevne industrije, smatra da je kriza prilika za reorganizaciju i zaokret cijelog sektora ka proizvodima koji su nužni na domaćem tržištu. Tekstilna industrija je u stanju u većim količinama proizvoditi kompletni posteljni program za opremanje zdravstvenog sustava, od bolnica do domova zdravlja, radno-zaštitnu odjeću za zdravstvo, civilnu zaštitu, policiju i vojsku.
1. Vuplast: topljive vreće za pranje kontaminirane odjeće traže i u Francuskoj
Kako se prilagoditi novim uvjetima na globalnom tržištu, pokazala je mala obiteljska tvrtka Vuplast iz Međimurja, koja odnedavno proizvodi topljive vreće za pranje kontaminirane odjeće. Javila im se, uz ostale, i francuska bolnica CHU Poitiers s konkretnom narudžbom od čak 20.000 vreća. Bolnice su im i dosad bile značajni kupci potrošnog materijala poput vreća za smeće i infektivni otpad, no nakon izbijanja pandemije koronavirusa pojavila se i potreba za vrećama za kontaminirani tekstil koje se mogu staviti u perilicu.
Inovatori Ivan i Nikola Marciuš iz Vuplasta prionuli su traženju rješenja, a otegotna okolnost bila im je ta što je dobava PVA materijala, biorazgradivog polimera polivinil-acetata, bila gotovo nemoguća misija. U kratkom roku i s dostupnim materijalima uspjeli su osmisliti vreću koja se pokazala boljom od one izrađene isključivo od PVA materijala! Izrađena je od 100 posto recikliranog materijala PE-LD (polietilen niske gustoće), a detalji o proizvodu i procesu proizvodnje zasad su, napominju, tajni. Vreća podnosi i vlažni tekstil, dvostruko je deblja i čvršća od standardne PVA vreće. Pojednostavljeno, vreća s odjećom veže se vezicom i cijela stavlja u perilicu. Djelatnici bolnica i drugih ustanova tako nemaju izravnog kontakta s kontaminiranom odjećom. Tijekom pranja vreća se u kontaktu s vodom rastvara na dnu i ispušta odjeću. U osmišljavanju i realizaciji pomogle su im i Županijska bolnica Čakovec te Opća bolnica Varaždin.
Ivan Marciuš, voditelj logistike, kaže da je proizvodnja u cijelosti organizirana u Međimurskoj županiji, u pogonu u Savskoj Vesi, što znači da je riječ o domaćem proizvodu s velikim potencijalom za izvoz.
– Naša mala obiteljska tvrtka jedini je proizvođač takvih proizvoda u EU – napominje.
2. Neda: Proizvodnju ženskih gaćica i potkošulja zamijenili maskama za zdravstvo
Bolja je senjska od kineske maske. Ne kaže to samo njemački kupac, a kao što znamo, Nijemac zna što kupuje... Tradicija, domaće, pa i tržište regije, ali prije svega certifikat jamstvo su proizvoda senjske tvrtke Neda, jedne od hrvatskih tvrtki koja se u vrijeme koronavirusa morala prilagoditi kako bi preživjela, ali i pomogla drugima da se ne zaraze i to prije svega proizvodnjom i donacijama maski i u posljednje vrijeme i zaštitnih odjela za doktore.
– Šezdesetak vrijednih žena i osam, ne manje bitnih muških zaposlenika, dosad su proizveli i donirali gotovo 10.000 maski za gotovo sve zdravstvene ustanove od Novog Vinodolskog do Plitvičkih jezera – kaže nam vlasnik i direktor tvrtke Milan Čudić.
– Imamo sreću da Senj i Lika gotovo da nemaju koronavirusa pa radimo s manje stresa. Unatoč tome, razdvojili smo djelatnice u radu tako da gledaju jedna drugoj u leđa. Radi se i iz solidarnosti, a iako teško poslujemo jer nam je prodaja, a mi živimo od direktne prodaje, nula – idemo dalje i ugovaramo poslove i prilagođavamo se. Donedavno smo proizvodili oko milijun ženskih gaćica za njemačko i austrijsko tržište i to za najpoznatije brendove, kao i oko 600.000 potkošulja. Plasirali smo proizvode u sve trgovačke centre... Izvoz nam je bio spas, a sad ako ovo potraje, neće biti lako. No, ugovaramo jako bitan posao za njemačke partnere koji od nas žele proizvodnju zaštitnih odijela za liječnike od maski, jakni, kapa i sve do naočala, a oni bi slali materijal. U tom slučaju imali bismo posla za 200 radnica – ističe Čudić. Tvrdi kako jedini imaju certifikate od pamuka, pletiva do sirovine pa njihove maske mogu koristiti čak i oboljeli od psorijaze. – Stoga smo itekako konkurentni i nadamo se da će naša prilagodba stanju rezultirati i proširenjem proizvodnih kapaciteta, pa i povećanjem broja radnih mjesta – rekao je Čudić.
3. Labud: Zbog proizvodnje dezinfekcijskih sredstava rade u tri smjene
Meteor Grupa-Labud brzo je reagirala na nove okolnosti i prilagodila svoju proizvodnju te način rada kako bi mogla odgovoriti na povećanu potražnju za proizvodima za dezinfekciju. Proizvodnja se odvija u tri smjene, a dezinficijensi se, osim u zagrebačkim pogonima Labuda, sada proizvode i u pogonima Meteora u Đakovu.
– Do izbijanja pandemije, proizvodnja dezinficijensa činila je manji dio naše ukupne proizvodnje za profesionalne potrebe HoReCa kanala, bolnica i zdravstvenih ustanova, obrazovnih i drugih javnih ustanova, industrije i trgovine. Sada je potražnja tolika da LABpro dezinfekcijski proizvodi za profesionalnu upotrebu idu doslovce ravno s proizvodnih traka kupcima. Roba se kupcima isporučuje prema listama čekanja i redoslijedu zaprimanja zahtjeva s tim da prioritet ipak imaju potrebe zdravstvenog sustava i drugih institucija koje su ključne za funkcioniranje u ovome trenutku – pojašnjava Laura Justinić Skoko, direktorica prodaje Meteor Grupe – Labud. Uz otprije postojeću proizvodnju dezinfekcijskih sredstava za profesionalnu upotrebu, koja je sada znatno povećana, Labud upravo ovih dana na tržište lansira i profesionalnu liniju prilagođenu za korištenje u kućanstvu koja će biti dostupna u maloprodaji krajnjim potrošačima. Uz to, osigurane su dostatne količine svih već dobro poznatih proizvoda Labuda za čišćenje i higijenu doma za kojima je također povećana potražnja. Dio proizvodnje dezinfekcijskih sredstava i drugih proizvoda doniraju i zajednici, Hrvatskom Crvenom križu, humanitarnim udrugama, bolnicama...
– Pokazali smo agilnost i dokazali da imamo znanja i kapacitete da i u kriznim uvjetima radimo jednako efikasno i kvalitetno. Ova je kriza još jednom pokazala koliko je važna domaća proizvodnja. Labud je imao sreću da smo nakon ulaska u Meteor grupu brzo i uspješno restrukturirani i zato danas i u najtežim uvjetima možemo tako dobro funkcionirati – kazala je Laura Justinić Skoko.
4. Naftalina: Nećemo puno profitirati, ali smo sačuvali svih 70 radnih mjesta
– Od prvog dana pandemije koronavirusa šivali smo pamučne perive maske, a sad već u kooperaciji radimo i kirurške kute, medicinske nazuvke i jednokratnu posteljinu za bolnice. Samo danas sašili smo 150 kirurških ogrtača, 350 nazuvaka i 600 kompleta jednokratne posteljine – kaže Josipa Maslać-Petričević, vlasnica Naftaline, jedne od vodećih tekstilnih tvrtki u Hrvatskoj, koja je i primjer kako poduzetnički duh ni u krizi ne spava.
Riječ je o robi koja se sada najviše traži, pa su uspjeli sačuvati i svih 70 radnih mjesta. Naftalina je, naime, u međuvremenu morala zatvoriti svoju praonicu tekstila za ugostiteljstvo, s obzirom na to da su restorani zatvoreni, a kako je i proizvodnja tekstila za hotele, zračne luke, banke... također na čekanju, a zalihe gotove i neisporučene robe stoje, u tom su vakuumu i disbalansu tržišta pokrenuli novi biznis. On im neće donijeti profit, svjesna je vlasnica Naftaline, ali će ljudi ostati radno aktivni, kako bi, kad se otvori tržište, nastavili s core biznisom – dizajniranjem i šivanjem radne odjeće, praonicom te maloprodajom u dućanu u zagrebačkoj Masarykovoj ulici.
– Prilagodili smo se novonastaloj situaciji, prihvatili je kao izazov i timskim radom došli do rješenja. To uostalom i jest poduzetništvo – rješavanje problema – kaže Maslać-Petričević. Dizajneri Naftaline u normalna bi vremena dizajnirali uniforme za banke, zračne luke, Coca-Colu, kafiće, restorane..., umjesto da slažu kirurške kute. No sila ne pita, treba si osigurati egzistenciju. Promet im je u odnosu na lanjsku godinu pao 45%, te im puno im znači potpora Vlade za održivost radnih mjesta. Ono pak, što je poduzetnicima, uz odgodu plaćanja doprinosa i ostalog najvažnije i što bi htjeli da ostane trajna mjera, plaćanje je PDV-a tek kad se naplate. Velike korporacije posao s Naftalinom uvjetuju, naime, plaćanjem od 120 do 150 dana te je, ističe Maslać-Petričević, neodrživo da poduzetnici financiraju državu unaprijed.
5. ELDA: Proizvodnja antiseptika ostat će im core biznis i nakon korone, gradit će i tvornicu
U korona krizi narudžbe u Eldi iz Nove Gradiške, koja je jedan od vodećih europskih proizvođača e-tekućina za elektroničke cigarete, pale su 30-40%. Od stalnih kupaca trenutačno se mogu osloniti samo na zemlje EU i Novog Zelanda, pa su opremljenost najmodernijim standardima i certifikatima te ovlaštenim laboratorijem za kontrolu aerosola i tekućina za elektroničke cigarete brzo iskoristili za pokretanje dodatnog biznisa – nove linije za proizvodnju antiseptika. Odmah su dobivene sve potrebne dozvole Ministarstva zdravstva, složili su vlastite recepture i krenuli u otvaranje dobavnog kanala za nove sirovine, u prvom redu etanola te ambalaže u koju se gelovi i dezinficijensi pakiraju, od 50, 100 i 500 ml, dok industriju opskrbljuju kanistrima od 5 litara. Prema riječima suvlasnika Darija Marenića, rade pojačano, potrebe tržišta su enormne, u cijeloj Europi, te su uz postojećih 48 u međuvremenu zaposlili i 10 novih ljudi.
– Izvozimo 50% proizvodnje. Partnerima koji su nam osigurali etanol kao sirovinu sada izvozimo gotove proizvode, u Nizozemsku, Njemačku, Mađarsku, Austriju, Italiju, a kao novo tržište otvara nam se i Irska – kaže Marenić, ističući kako su tekućine za e-cigarete proizvodili u 80 zemalja pa su sve te zemlje sada, razumljivo, i potencijalni kupci antiseptika. Međutim, sa sadašnjim kapacitetima uspijevaju zadovoljiti tek pojačanu potražnju s europskog tržišta za koje dnevno prerade i isporuče pet tona.
– Teško je govoriti o nekom trajanju COVID-19, no sigurni smo da će potrebe za antisepticima i idućih godina u svijetu biti enormne, a tko bude imao najkvalitetniji proizvod, taj će i opstati. Jednostavno smo došli u situaciju da sredstva za dezinfekciju, nakon pranja ruku, postaju sastavni dio života pa već radimo na nizu inovativnih proizvoda u tom smjeru, koje u ovome trenutku nitko nema na tržištu, slažemo tehničku dokumentaciju te planiramo i gradnju nove tvornice i skladišnih kapaciteta, s obzirom na to da će nam antiseptici i nešto farmaceutskih proizvoda postati paralelni core biznis uz tekućine za e-cigarete i kad korona završi – objašnjava Marenić. Prvotno je planirao širiti biznis na turizam, koji postaje sve rizičnija grana. Srećom pa je “povukao ručnu” te u situaciji u kojoj se svijet našao odlučio na sasvim drukčije ulaganje. Dodaje kako je situacija s koronavirusom pokazala koliko je bitno da države imaju vlastitu proizvodnju, ne samo antiseptika nego i poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, svega o čemu smo ovisni iz uvoza. – Trend je da europske zemlje zatvaraju tvornice u Kini i ponovno pokreću lokalne proizvodnje i prerade. I to je i nama pokazatelj u kojem smjeru i mi i hrvatsko gospodarstvo moramo ići – rekao je Marenić.
6. Mativo: Kupci su nas gurnuli u nešto novo i to nam je otvorilo nove vidike
Zagrebačka tvrtka Mativo jedna je od lidera na hrvatskom tržištu kućanskog tekstila i tkanina. Ubrzo nakon što je pandemija koronavirusa zahvatila i našu zemlju, preorijentirali su se i počeli proizvoditi zaštitne maske. HGK ih je spojio s tvrtkama kojima su maske bile hitno potrebne, i zahvaljujući tome zadržali su i postojeći broj radnika.
– Zaista moram pohvaliti HGK, Odjel za tekstil. Imala sam dojam kao da surađujem s privatnom firmom koja radi za sebe i reagira odmah – započinje vlasnica Ivana Dičić. Plasiraju, tako, proizvode za bolnice koji su se pokazali najnužnijima – pamučnu posteljinu, koja je i inače dio njihova asortimana, zatim jednokratne posteljine, a prodavali su i materijale iz kojih su njihovi klijenti potom sami izrađivali zaštitne maske. Naime, Mativo se bavi i uvozom sirovine. Usto, rade i za hotele kojima nisu otkazali narudžbe (iako mogi, nažalost, jesu), kao i za trgovačke lance, što im je također vjetar u leđa. Broje 50-ak radnika.
– Nismo otpuštali zaposlenike. Atmosfera je u firmi drukčija, to je evidentno, ali radimo i na okupu smo – navodi naša sugovornica. Daleko je to, dodaje, od punog kapaciteta poslovanja, ali se ne daju.
– Nakon prvotnog straha izazvanog koronakrizom i kratkog promišljanja, naši su nam kupci pomogli da se preorijentiramo upravo svojom potražnjom. Gurnuli su nas u nešto novo, što nam je otvorilo nove mogućnosti i nove vidike – zaključuje ona.
7. MMU: zaštitni vizir Darka dakića udoban je za nošenje i 5-6 sati, a nabavna cijena 25 kn
Bjelovarčanin Darko Dakić, vlasnik obrtničke radionice MMU, počeo je raditi zaštitne vizire i maske. Inače se bavio proizvodnjom instrumenata i aparata za mjerenje, ispitivanje i navigaciju.
– Moja industrijska elektronika bila je orijentirana prema tržištu HEP-a, a situacija je takva kakva je, javnih nabava nema, investicije su ukinute. Posljedica je toga da smo mi kolateralne žrtve toga. I u toj situaciji čovjek počne razmišljati o sebi, a kad vidi da nešto ima nekog potencijala, pokušava to i ponuditi dalje, naravno uz odgovarajuću materijalnu naknadu. No, ne radi zarade, nego da se pokriju troškovi dobavljača, dostave, itd. – kazuje nam Dakić koji zaštitne vizire i maske sam izrađuje. Nakon kraćeg promišljanja oko tehničke izvedbe odlučio se na rješenje koje zahtijeva najmanja materijalna ulaganja, a time ima i najmanju konačnu cijenu za kupca.
– Zaštitno sredstvo koje sam izradio udobno je za nošenje 5-6 sati. Ja ga koristim pri strojnoj obradi metala – kazuje ovaj dugogodišnji bjelovarski obrtnik.
Za izradu jednog vizira treba 15-ak minuta i dnevno bi se moglo napraviti 40-ak komada. Iako posjeduje 3D printer, ne koristi ga upravo zbog sporosti izrade tim putem. Ovako mu je dobavna cijena oko 25 kuna bez PDV-a na bazi od stotinjak komada. Prošli tjedan ih je počeo raditi i čeka nove narudžbe – kazuje Dakić.
8. Filip Križanac: umjesto da sjedi doma, radije uz pomoć 3D printera radi vizire
U Hrvatskoj je, prema nekim procjenama, oko 300 privatnih 3D printera, a jedan od njih je i u vlasništvu Filipa Križanca (17), mladog požeškog inovatora koji je odlučio svoje znanje i vještine upotrijebiti u borbi protiv koronavirusa. On je izradio 50 zaštitnih vizira koji će biti donirani Općoj županijskog bolnici Požega, dok je još 150 vizira u izradi i trebali bi biti gotovi do kraja ovog tjedna. Time je dao svoj doprinos borbi protiv koronavirusa, čija je pandemija dovela do globalnog nedostatka osobne zaštitne opreme. Vizire izrađuje uz pomoć 3D printera, s kojim se već susretao u požeškoj Zajednici tehničke kulture čiji je član.
– Na vizire sam naišao na internetu, zainteresirali su me i krenuo sam ih printati jer želim pomoći našoj bolnici i medicinskom osoblju. S obzirom na situaciju u kojoj se svi skupa nalazimo, smatrao sam da trebam nešto poduzeti i pomoći koliko mogu, a ne samo sjediti kod kuće prekriženih ruku i čekati da sve ovo prođe – rekao je Filip, inače učenik drugog razreda požeške Tehničke škole.
9. Gideon Brothers: Autonomni mobilni roboti dezinficiraju prostore, mjere temperaturu...
Gideon Brothers, tvrtka za robotiku i umjetnu inteligenciju na čijem je čelu Matija Kopić, poznata je po proizvodnji autonomnih mobilnih robota uglavnom u logističke svrhe. U Hrvatskoj ga, primjerice, u svojim skladištima koriste Atlantic Grupa, Orbico. Doba koronavirusa ponukala ih je da svoje znanje i robote ponude privatnim i javnim organizacijama, te su u kontaktu s bolnicama, tvornicama, hotelima... I za početak su s partnerima krenuli u realizaciju robota za dezinfekciju i to nekoliko varijanti – kazao nam je Kopić.
– U suradnji s partnerima razvijamo i testiramo više različitih koncepata, no ideja je da na naše autonomne mobilne robote, koji se jako uspješno kreću u zatvorenim prostorima gdje surađuju s ljudima, montiramo dodatne elemente te ih možemo osposobiti za poslove kao što je dezinfekcija, transport potrepština te detekcija povišene temperature kod ljudi – pojašnjava Kopić, mogućnosti tvrtke. Uz robote Gideona izbjeglo bi se nepotrebno izlaganje ljudi potencijalno opasnim poslovima u javnim prostorima. S obzirom na to da će nova pravila društvene interakcije uzrokovana COVID-19 pandemijom potrajati, kao nacija trebamo razmišljati kako ćemo naše javne i privatne djelatnike zaštititi dugoročno.
– Proizvest ćemo koliko god ovakvih strojeva bude potrebno. U nekim razumnim rokovima, dakako. Želimo se fokusirati na pomoć Hrvatskoj, iako postoji veliki interes izvana – ističe Kopić te naglašava kako ponuda svakako uključuje i donacijski dio – za sve robote koje eventualno dostavimo hrvatskim javnim službama, poput bolnica, autobusnih i željezničkih postaja... odričemo se svake zarade, kaže. Roboti će koštati točno onoliko koliko našu tvrtku koštaju da ih proizvedemo i ni lipe više – rekao je nam je Matija Kopić.
10. Tehnix: u kratkom roku osmislili i izradili koronakabinu i koronakremator
Tvrtka Tehnix iz Donjeg Kraljevca u Međimurskoj županiji specijalizirala se za proizvodnju strojeva i opreme za zaštitu okoliša i zbrinjavanje otpada. Nedavno je isporučila kompletno postrojenje za reciklažu komunalnog otpada za Požarevac u Srbiji, s kapacitetom obrade 10 tona na sat. Nakon što se pojavio koronavirus, u Tehnixu su u samo tjedan dana uspjeli osmisliti mobilnu kabinu za osobe kojima je određena samoizolacija ili karantena, pojasnio je direktor Đuro Horvat. Tehnixova koronakabina već se koristi u bolnicama i javnim institucijama u Hrvatskoj i zemljama EU. Osmišljena je prvotno za vozače teretnih kamiona, no mogućnosti primjene su mnogo šire. Interes je velik, a namijenjena je i za hotele, autokampove, vojsku... Nakon kabine, razvili su i specijalno postrojenje za termičku obradu infektivnog medicinskog otpada s ciljem sprečavanja širenja zaraze koronavirusom.
– U toj ciljanoj zaštiti korištene su, a još će se dugo koristiti, stotine tona raznog zaštitnog materijala i medicinske tehnike, koja je nakon uporabe zaražena i potrebno ju je obavezno uništiti spaljivanjem kako ne bi izazivala novu zarazu – ističu. Koronakremator je postrojenje u koje se kontrolirano, bez opasnosti za radnike i okoliš, infektivni otpad u zatvorenim vrećama ili kontejnerima doprema na termičku obradu na temperaturi od 800 do 1000 stupnjeva. Upravlja se automatski, a rotacijska peć omogućuje potpunu sterilizaciju doziranog materijala, čime se značajno i trajno smanjuje mogućnost ponovne zaraze. I to je postrojenje mobilno i može se dopremiti na ciljanje lokacije.
VIDEO >> Andrej Plenković: Donijet ćemo zakon koji će obustaviti ovrhu nad novčanim sredstvima
bravo, mozda spoznamo da bez industrije, poljuprivrede i obrta nema nista.