Zbog povećanog priljeva gospodarske migracije u Dublinu se cijena smještaja za unajmljivanje popela na između 1600 i 2000 eura. Kako se irska prijestolnica posljednjih godina promovirala u tehnološko središte, privukla je k sebi i imućnije IT-jevce.
K tome je porast popularnosti Dublina kao vikend-destinacije pogodovao kratkoročnim iznajmljivačima kakve se može pronaći na Airbnbu, čime se dodatno smanjila kvota raspoloživog stambenog prostora za one koji su tamo stigli u potrazi za kvalitetnijim životom.
U jednom trenutku ove godine, bilježi AFP, irski nekretninski web daft.ie imao je na popisu 1258 raspoloživih nekretnina za dugoročni najam dok se na Airbnbu nudilo 1419 stambenih prostora za kratkoročni najam.
U manjku 40.000 stanova
Jasno, Dublin nije iznimka, već samo potvrđuje opći trend u cijenama stambenog prostora u Europi. Deloitteov Property Index 2018 označio je Češku kao zemlju s najnedostupnijim smještajem. Prosječan Čeh mora izdvojiti 11,3 godišnje plaće kako bi kupio stan od 70 kvadrata.
Druga je Velika Britanija gdje je potrebno imati iznos koji odgovara 9,8 prosječnih godišnjih plaća. Kako to izvješće poznate konzultantske tvrtke navodi, takva je situacija pridonijela rastu popularnosti unajmljivanja stambenog prostora. No, ni tu nije neka prevelika sreća.
U proljeće kada je izvješće objavljeno, cijena je kvadrata bila najviša u Parizu gdje ste najam plaćali 26,4 eura po kvadratnom metru, slijedio je London s 26,3 eura.
Što se Njemačke tiče, najatraktivniji je prema nekoliko ljestvica Berlin. Ondje se 2008. godine, dakle u jeku krize, za kvadrat stana u najmu plaćalo 6,30 eura, no deset je godina kasnije oporavak tržišta nekretnina u najvećoj europskoj ekonomiji donio i povećanje cijena na 10,90 eura.
Izvješća analitičara upućuju na to, međutim, kako je grad koji će zabilježiti najveći porast cijena nekretnina – Frankfurt. Kao najkonkretniji razlog tome navodi se Brexit jer bi nakon “rastave braka” Europske unije i Velike Britanije taj grad trebao postati novim financijskim epicentrom.
Pri tome će mnoge jake financijske institucije premjestiti svoje centrale iz Londona u Frankfurt, a s njima i osoblje koje svakako može platiti visoke cijene nekretnina u tom gradu. Međutim, već je 2015. godine grad na Majni bio u manjku nekih 40.000 stambenih jedinica i to bi bio ipak vjerojatniji razlog zašto je 2017. godine došlo do 15-postotnog povećanja cijena stanova u tom gradu.
Ograničiti visinu najma
Općenito je u Njemačkoj oporavak tržišta nekretnina znatno poskupio troškove stanovanja. Prosječno njemačko kućanstvo treba mjesečno izdvojiti 859 eura za najam i režije, što je više od trećine ukupnog prihoda.
Ako ste samac, tada plaćate i više od 40 posto svojeg prosječnog primanja. Takva je situacija u Njemačkoj potaknula široku raspravu te nove investicije u potpomognutu stanogradnju. Nekretnine u još jednom gradu će zbog Brexita doživjeti značajan porast.
Riječ je o Parizu za koji su neke velike financijske institucije najavile da će iz Londona svoje urede premjestiti upravo u francuski glavni grad. Međutim, od 2005. do 2015. godine cijene najma stambenog prostora u Parizu porasle su za 42 posto. Ondašnji predsjednik François Hollande pokušao je zakonski ograničiti visinu najma, no ta je mjera srušena prošle godine pa se sada rast cijena nastavlja.
U središtu Pariza mjesečni najam jednosobnog stana stoji 1160 eura, još je gore kada se pogledaju cijene kupnje stana po četvornom metru, to će vas stajati oko 10.000 eura.
>> Pogledajte video izvlačenja pobjednika Večernjakove nagradne igre
Treba kupovati stanove dok cijene još nisu previsoke, pravilo je jednostavno , mirna ulica ne više od sto metara od tramvaja i stanarina će otplaćivati kredit