Njihovo znanje i prognoze postali su zadnjih godina sve traženiji, a
posebno u vrijeme kada nastupi kriza kao što je sada slučaj,
jer kompanijama, ali i državi, potrebna je podloga kako bi znale
planirati buduće uvjete poslovanja, odnosno prihode i rashode.
Analitičari iz dana u dan prate razne web portale i redovite podatke
institucija, što im omogućava predvidjeti kretanja, no isto
tako, zbog sve bržega svjetskog razvoja i učestalijih iznenadnih
podataka, ni njihove prognoze ne mogu uvijek biti točne i često se
korigiraju. No u svakom slučaju, njihove usluge sve su traženije, tvrde
sudionici okruglog stola, a naravno, u zadnje vrijeme
najviše su okupirani trenutačnom krizom na svjetskim
tržištima, za koju se mnogi pitaju jesu li je analitičari
mogli i prije predvidjeti.
Glavni ekonomist Hypo Alpe Adria banke Hrvoje Stojić tvrdi da, iako su
ekonomske zakonitosti na to upućivale, mnogi komplicirani kvantitativni
modeli u vodećim svjetskim bankama nisu predvidjeli razmjere postojeće
svjetske financijske krize. Ne manje važno jest i da je na američkom
tržištu očigledno zakazao regulator.
– Zato se u našem poslu ne može koncentrirati samo
na jedan trenutak, nego se gleda isključivo na međuutjecaj raznih
varijabli kroz određeno razdoblje. Primjerice, kako će utjecati
nepovoljna demografska kretanja na gospodarstvo za dvadeset godina
– kaže direktor direkcije za ekonomska istraživanja
Raiffeisen Consultinga Zdeslav Šantić.
– U zadnje se vrijeme jasno vidi koliko značajnu ulogu u
projekcijama lokalnih makroekonomskih varijabli te predviđanju na
tržištu kapitala može imati nagla promjena ekonomskog
ciklusa u najrazvijenijim ekonomijama. Vani su kapaciteti za takva
predviđanja objektivno znatno veći, a ekonomski događaji kao
što su objave podataka imaju neizmjerno veći utjecaj na
tržišta – tvrdi Stojić, te kao problem u davanju
prognoza nadalje spominje slabu razinu korporativnog upravljanja u
domaćim kompanijama. – Menadžment pojedinih čak relativno
uglednijih kompanija odbija komunikaciju s investitorima, a u ne tako
davnoj prošlosti i prezentirane su nekredibilne poslovne
strategije. Iako se to katkad odmah uoči, mnoge takve prezentacije ne
bi baš mogle proći na razvijenijim tržištima.
Zbog svega navedenog, velik dio procjena izrađuje se pod
‘ceteris paribus’ pretpostavkama –
zaključuje Stojić.
Širina znanja
za analizu
Goran Šaravanja, glavni ekonomist Zagrebačke banke kaže da
iako trendovi postoje i na temelju njih sa sigurnošću možete
znati što će se događati, ipak, kada dođe do promjene trenda
ili loma, mora se razmišljati i pokušati uvidjeti
u kojem će smjeru gospodarstvo ići. A onda je više potreban
osjećaj, nego matematičko znanje. Kaže da je ponekad važan i
kulturološki element kao i povijesne činjenice.
Što nema veze s ekonomskim modelima. Naša je
znanost društvena, no morate imati kontekst i poznavati
tržište koje analizirate – tvrdi
Šaravanja.
– Nadalje, na tržištima su i različite reakcije na
pojedine događaje. Pa se tako primjerice Nijemci puno brže
prilagođavaju višim cijenama jer su smanjili
potrošnju, dok se primjerice u JI Europi to još
nije dogodilo i trebat će vremena da se kućanstva prilagode
novonastaloj situaciji. Međutim, svaka zemlja i kultura imaju svojih
posebnosti, što utječe i na gospodarska kretanja –
tvrdi Šantić, te dodaje da analitičari na temelju svojeg
znanja i povijesnih podataka mogu relativno pouzdano utvrditi neke
dugoročne trendove. Međutim, u kraćem roku na tržišna
kretanja značajan utjecaj imaju brojne varijable, koje je
teško definirati, a kamoli kvantificirati. Također, na
tržištima zemalja koje su tek u razvoju tržišna
kretanja su puno volatilnija te puno rjeđe slijede neke fundamentalne
vrijednosti nego što je to slučaj u najrazvijenijim zemljama.
– Ekonomska kretanja su složena te je nerijetko
teško odrediti sve faktore koji bi objasnili određene
pojave, ali i odrediti jačinu tog utjecaja, sukladno tome zato se i
zovu prognoze – kaže Alen Kovač, makroekonomski analitičar
Erste banke. Kovač kaže da su analitičari postali eksponiraniji
posljednjih godina pa je sve više zahtjeva izvana od strane
investitora, ali i interno iz banke, možda zbog težih vremena, ali i
zato što je porasla svijest o boljem upućivanju u zbivanja.
– Tečaj, kamatne stope, inflacija, situacija u regiji, neka
su od češćih pitanja naših klijenata –
kaže Šaravanja i dodaje da su bankama analitičari potrebni
jer prate financijska kretanja, imaju stav i znaju reći
zašto se nešto događa, a to
objašnjenje je ključno.
Šantić tvrdi da će banke sve manje zarađivati od
štedno-kreditnih usluga, a da će jačati njihova savjetodavna
uloga, odnosno rast će udio nekamatnih prihoda, i dodaje da je kod nas
uobičajeno i trend da banke imaju glavne ekonomiste, dok se tvrtke,
koje su klijenti banaka, koriste uslugama bankinih analitičara
ponajprije za izradu svojih planova i projekcija i za ostala
strateška pitanja.
Predvidjeti što će se dogoditi sigurno od analitičara
zahtijeva znanje, osjećaj, a, kažu sudionici, i znatiželju da se zna
više.
Potvrđuje to i Šaravanja dodajući da se od analitičara traži
i povezivanje nekih činjenica koje nisu nužno povezane, pa tako treba
biti upućen i u političku i društvenu situaciju, znati kako
funkcionira ekonomija te utvrditi kakve bi posljedice mogla imati
vanjska zbivanja na zemlju. Taj je posao svaki dan drugačiji
– kaže Šaravanja te dodaje da je interes za taj
posao otkrio još na fakultetu, u konzultaciji s profesorima.
– Ipak, počeo sam raditi u javnom sektoru, ali to mi je
iskustvo bilo bitno za daljnji rad. U javnom sektoru sastavljate sustav
i smišljate ekonomske politike i provodite ih. A kao
analitičar moram predvidjeti što će Ministarstvo financija
učiniti i zašto, ili pak ECB, FED ili HNB. A priznajem da mi
je lakše raditi s ove strane.
Stojić kaže da posao analitičara svakako zahtijeva formalno obrazovanje
(bilo financijskog, bilo matematičkog usmjerenja), kao i kontinuiranu
snažnu volju za daljnjom edukacijom. Kao financijski analitičar počeo
sam raditi prije sedam godina u sektoru Investicijskog bankarstva,
izrađujući analize nekoliko tvrtki, procjenu vrijednosti njihovih
dionica te sektorske analize. Posao sam potom nastavio u Riznici, i to
zbog ekspanzije poslovanja usmjeravanjem na makroekonomska
istraživanja, tržište novca te fiskalnu i monetarnu
politiku. Analizirajući hrvatske dionice te pojedine sektore domaće
ekonomije stekao sam vrijedna iskustva koja u najmanju ruku mogu
poslužiti kao odličan ‘reality check’ u
makroekonomskim analizama. Iako, u cilju kvalitetnih analiza bitan je i
timski rad – kaže Stojić.
Kreativnost posla
Šantić kaže da je još kao dijete pokazivao
interes za predmetima u kojima su se mogli iščitati uzroci i
posljedice – poput primjerice povijesti. Počeo sam raditi u
javnom sektoru, gdje sam uvidio koliko je dalek put planova do njihova
ostvarenja odnosno da je put od ideje do realizacije dosta dug i težak.
Ono što me nadalje privuklo ovom poslu jest to
što je interesantan, jer svaki događaj u bilo kojem dijelu
svijeta utječe na zbivanja na tržištu. Kreativan je i daje
slobodu da se slobodno interpretiraju neke stvari, ali da se upotrijebe
i stečena znanja, a što ste dulje u tom poslu, to je i
znanje veće. Kovač kaže da analitičar mora imati potrebu stalnog
istraživanja, a kod mene je početni element koji me zainteresirao za
posao bio radoznalost. Teoretsko znanje je potrebno, no znanje i
iskustvo koje se stječe radom također je od velike važnosti. Isto tako,
bitan je i ‘feeling’. Danas se sve događa velikom
brzinom pa je posao postao sve dinamičniji.
Tvrdi da danas internet olakšava posao i lakši je
pristup informacijama nego što je bilo prijašnjih
godina. Šaravanja kaže da sada u odnosu na neko
prošlo razdoblje ima puno više podataka,
što s jedne strane olakšava situaciju, no
istodobno, tvrdi, kada raspolažete s više podataka, od vas
se očekuju i bolje prognoze. A s obzirom na situaciju na
tržištu, upita će biti više, ali će se svaka
brojka sigurno trebati složenije objašnjavati. Jer će i
naše uprave i klijenti morati donijeti informiranu odluku
– zaključuje Šaravanja.
Što predviđaju domaći analitičari na tržištima u 2009.
Alen Kovač u 2009. godini očekuje usporavanje gospodarske aktivnosti na razinu od 3 posto zbog slabijeg doprinosa domaće potražnje, ali nepovoljnog inozemnog okružja koje će imati nepovoljan efekt na strani izvoza. Na globalnoj razini također postoji znatna doza neizvjesnosti, pa rizici trenutačno ostaju naglašeni, a usporavanje globalne ekonomske aktivnosti neminovno. Zdeslav Šantić kaže da su recesija te povećanje nezaposlenosti u SAD-u i eurozoni najznačajniji problemi s kojima se kreatori gospodarske politike tek moraju suočiti u sljedećim godinama. Također, ne smijemo zaboraviti ni pojačane rizike za male i otvorene ekonomije u uvjetima averzije investitora prema preuzimanju rizika. Odnosno, možemo zaključiti da je razdoblje rasta temeljeno većinom na zaduživanju i priljevu inozemnih investicija iza nas. Hrvoje Stojić predviđa u sljedećoj godini rast BDP-a na razini od oko 3% zbog slabljenja domaće potražnje i usporavanja rasta investicija, zbog čega će i usporiti rast uvoza, ali i robnog izvoza zbog smanjenja gospodarske aktivnosti na našim glavnim izvoznim tržištima. Također očekuje slabije rezultate u turizmu. Ne isključuje ni izuzetno visoke ‘downside rizike’ vezene uz daljnji rast cijene te smanjenu dostupnost kapitala.