Kada sam prije pet-šest godina upitao kolegu iz poznate hrvatske
katoličke misije u Njemačkoj, kako naši ljudi žive nakon ujedinjenja
Njemačke i ulaska u EU, potužio mi se da je došlo do recesije i da je
to pogodilo mnoge Hrvate.
To se očituje, dodao je, i u tome da se sve veći broj ljudi za
prvu pričest ili pak za krizmu svoje djece zadužuje kako bi pokazali
barem privid nekadašnjih mogućnosti. Mislio sam tada da je to samo
njemačka stvarnost. No, sve je više takvih slučajeva i u nas pri čemu
se uvodi praksa da se i krštenja i prve pričesti i krizme slave kao
mali pirovi.
Osobito nakon novoga hrvatskog raslojavanja na bogate i siromašne.
Pozivaju se brojni gosti, odlazi se u restorane ili hotele, troši se za
odjeću, za nakit, za darove, za snimanja, a nešto ode i za crkvene
takse, za uspomene Nitko ne želi zaostati. Duh uspoređivanja dotle je
zahvatio djecu da se može reći kako on bitno narušava narav tih
slavlja.
Sakramenti danas, htjeli mi to priznati ili ne, s jedne strane postaju
sve veće opterećenje za roditelje, kumove i za širu rodbinu, a s druge
strane djeluju suprotno svojim osnovnim namjerama. Potrošački je
mentalitet na uska vrata ušao i u sakramentalni život vjernika. Taj
lanac bit će teško zaustaviti ako se ne dogodi odluka svjesnoga
odustajanja od takve prakse.
VEČERNJI BREVIJAR
Bogatstvo za krizmu?!
