S jedne strane vrlo samozatajan, s druge vrlo samouvjeren i
samosvjestan, Boris Novković posljednjih se dana manje zamara vlastitom
osobnošću, a mnogo više organizacijom koncerta
“Svi pjevaju” Đorđu u čast, koji organizira prema
očevoj zamisli i skicama iz njegove bilježnice.
- Punih godinu dana, otkako nas je Đorđe napustio, bit će u svibnju.
Ali, ipak iz dana u dan se pitam - zar je već prošlo tako
puno vremena? Mislim, a mislim i da se ne razlikujem od drugih ljudi
kojima su otišle bliske osobe, kako ću se i za deset godina
pitati isto - zar je prošlo tako puno vremena? Čini mi se da
ću stalno imati isti osjećaj, kao da smo jučer posljednji put bili
skupa i čini mi se da su uspomene još uvijek svježe - priča
Boris o Đorđu.
Kad je pak riječ o koncertu, Boris smatra kako ništa ne
treba mistificirati. Koncert se održava 7. veljače iz jednostavna
razloga što je KC “Dražena Petrovića”
dovoljno prazan nekoliko dana da bi se mogle održati probe za svih
dvadesetak izvođača i sam koncert. Na pitanje kapitalizira li on to
očevu glazbenu ostavštinu - jer ulaznice za koncert stoje od
100 do 200 kuna - iskreno odgovara:
- Ne. Iskreno, troškovi su golemi. Čak su i naši
partneri konstatirali da već dugo nije bilo ovako velikoga koncerta i
na ovakvoj razini. A to je skupo. Dijelom smo pokriveni sponzorski. I
svakom sponzoru zahvaljujem. Ali, ponovno sam otkrio kako estrada
još nije na razini, recimo, sporta, u kojem bi ovakav
ekstreman događaj, vrlo vjerojatno, bio financijski posve zatvoren. Kod
nas, zatvaranje financijske konstrukcije još ovisi o
posjetu, nadam se da će biti dobar, a ostvarimo li profit, darovat ćemo
ga u humanitarne svrhe i točno će se znati kome - kazao je Boris i
dodao da je s odmakom od nekoliko mjeseci nakon očeve smrti shvatio da
zbog njega mora organizirati taj koncert, ali - samo jednom. No taj
jedini put mora sve biti - besprijekorno i s određenom težinom.
Tek nakon Đorđeve smrti Boris je, nekoliko je puta to već ponovio,
shvatio kolika je zapravo Đorđeva glazbena ostavština.
Zanimljivo je da su Đorđe i on imali sasvim različite karijere - Đorđe
je pisao za druge, a Boris je bio kantautor.
- Otpočetka sam imao egzaktnu karijeru kao kantautor. Vrlo rano imao
sam milijun prodanih ploča pa nisam morao publici dokazivati svoje
vrijednosti - priča Boris.
- Sreća je što sam takav kakav jesam, što sam
snažna osoba, što sam jak karakter i talentiran - dodaje.
Vjeruje da je uspio isključivo svojim talentom i činjenicom
što je otpočetka bio drukčiji od tadašnje
glazbene scene.
- Mislim da je sve u glavi. Nedavno sam čitao neke knjige, od kvantne
fizike do filozofije. Shvatio sam da je misao jednako materija, odnosno
da je vlastita projekcija sebe predispozicija da te i ostali ljudi tako
doživljavaju. Moj bunt i potreba za vlastitim stavovima projicirala je
da i mene drugi ljudi dožive tako. Nekada to nisam znao tako objasniti,
znam to danas - objašnjava Boris.
- Rano sam otišao od kuće. Imao sam tek 19 godina kad sam se
vratio iz Čapljine, iz ondašnje vojske i umjesto da se
vratim u roditeljski dom, počeo sam samostalan život. Đorđe me često
dobronamjerno upozoravao kako sam vuk samotnjak i puno puta sam se
uvjerio da me to samotnjaštvo košta. Ali, ne
snalazim se u lobijima i interesnim klanovima. To me sputava i čini
nervoznim - otkriva se Boris.
A nogomet?
- I danas me veseli s dobrim društvom, s kojim imam dobru
vibru, sve više rekreativno, a sve manje javno. Nogomet je
kolektivna igra. Pa to je, uostalom, i razlog zašto neke
momčadi imaju sjajne pojedince i loš rezultat - kaže.
Normalno je s vremenom mijenjati se iznutra i korigirati svoje stavove,
smatra Boris.
- Možda je lakše kad si stalno u istoj ljušturi i
kad nemaš unutarnjih previranja. S druge strane, vjerujem da
je zdravije kad se počneš zapitkivati, tražiti odgovore i
izgrađivati se. Zahvalan sam kozmičkoj svijesti što imam
razloga raditi na sebi, mijenjati se iznutra i mijenjati svoje stavove.
Nastojim se što više reciklirati - priča i dodaje
kako slobodno vrijeme voli provesti u sportu, druženju s prijateljima
ili šetnjama sa psom.
- Moja supruga Lucija i ja otkrili smo kako nam je u posljednje vrijeme
najveći gušt kad se nađemo s prijateljima i kuhamo. Postali
smo pravi majstori u tomu. Radujemo se kućnim druženjima, skupljanjima
oko stola i kušanju hrane i vina s prijateljima - kaže.
U ožujku bi mu trebao izaći i novi album “Zapisan u
tebi”. Autor je teksta i stihova na svih 12 pjesama, s tim da
mu je u dvije na glazbi suradnik bio Franjo Valentić. Posebno se ponosi
pjesmom “Gdje si ti”, koja je, zapravo, posvećena
Đorđu, ali vjeruje da će se svatko u svom odnosu s bilo kojom bliskom
osobom moći prepoznati u njoj.
Djeca: apsolutno - da
Boris kaže kako su on i Lucija spremni za potomstvo. - Da, djeca apsolutno - da. Moram pokucati o drvo kad to govorim kako bi mi se želja i ostvarila. Teško je predvidjeti kad bi se to moglo dogoditi, ali nadam se da će biti u najskorije vrijeme - kaže Boris.
