Tema vjenčanja u standardno dobro obrađenoj “Latinici” (s iznimkom ničim izazvana referendumskog pitanja odobravamo li homoseksualne brakove, o homićima, a propos, nigdje ni riječi!) bila je novi dokaz da u Hrvatskoj možda nestaju sela, ali s njima ne iščezavaju i seljački običaji. Slušali smo o svadbama od po sedam dana i noći, gledali kakve sve cirkuse ljudi prave samo zato da bi bili u središtu pažnje, da bi pokazali kako oni mogu više i bolje od susjeda i/ili zato što se to od njih očekuje: “Ako je susjed imao 500 ljudi, ja moram barem iljadu!” U svijetu celebrityja to bi zvučalo ovako: “Ako je Vlatka Pokos dobila 20 stranica u ženskom magazinu, ne zvala se ja Iva Majoli ako MOJE vjenčanje ne bude proglašeno barem vjenčanjem godine”.

Svaka svadba trebala bi biti duboko intimističan čin tijekom kojeg je najvažnije da se mladenci i njihova ljubav (trenutačna?, opaska rastavljena cinika) osjećaju najvažnijima na svijetu. Naravno, vjenčate li se u crkvi, svećenici će vam uglavnom naturati kako je jedan gospodin i na taj dan važniji od vas, ali ako ste se već svojevoljno našli u tom okruženju, pretpostavlja se da se to za vas podrazumijeva i da nećete to doživjeti kao da netko krade trenutke koji apsolutno pripadaju vama. Pretvarati svadbene činove u cirkuske parade, sajmove taštine, snobizma i malograđanštine, da ne kažem u seljačka ili plemenska sijela, možda se čini i prikladnim kad ne znate da rastava može koštati puno više i da je od prvog dana dobro štedjeti za te, daj Bože da ne dođu, trenutke. Skuplji su čak i administrativno, a gdje su još troškovi podjele imovine i sva ostala čudesa koja uz to idu. I to baš nije fer! Nije li to isto kao da vas redari besplatno puste da uđete u diskoklub ili striptiz-bar, ali vam masno naplate izlazak (s time da je atmosfera u braku rijetko kome kao u tim klubovima)? To zna biti jako nezgodno. Ali, neki ne izvuku nikakvu pouku i nakon nekog vremena, evo ih opet... Izbacivači im pretražuju džepove, uzimaju sve što jadni imaju, a oni posramljeni mirno stoje dok drugi gledaju i misle si kako se to njima nikad neće dogoditi. I onda jednoga dana ugledaju sebe na istome mjestu, u istoj situaciji...

Zamislite, pak, da ste cijelo vrijeme živjeli u običnom, unajmljenom stančiću u nekoj od zagrebačkih “limenki”, a kada poželite iz njega izaći, i svatko krenuti na svoju stranu, stigne vam račun kao da ste nekoliko godina bili u Esplanadi. Hej...! S obzirom na to da domaćem showbusinessu i ne ide najbolje, naši bi celebrityji trebali jako paziti što rade jer umjesto svadbenih tura (prvo se vjenčaju negdje u inozemstvu, u Las Vegasu ili na Karibima, onda to ozakonjuju kod nas, pa se slavlja održavaju na nekoliko mjesta) moglo bi se lako dogoditi da novi trend u ovoj zemlji postanu “razvodničke” ceremonije. Možda se mogu očekivati i cijele “razvodničke” turneje. To bi bilo dobro, em zato što bi protagonisti svojim intimnim brodolomima senzibilizirali velik dio javnosti, em zato što bi vjerojatno proširili krug svojih poklonika (nije li Iglesias prodao najviše onih albuma na kojima je patio za izgubljenim ljubavima?), a dodatno bi si osigurali pristojan, uvijek poželjan medijski šušur. Već vidim veliku “razvodničku” turneju Mladena Grdovića po 12 najvećih mjesta u Dalmaciji pod naslovom “Ipak je u šoldima sve”, turneju “Nek živi (nova) ljubav” Vlade Kalembera u dva slovenska sela i jednom ličkom ili niz nastupa Vlatke Pokos “Ja ne tražim ništa (moš si mislit’), a dala bih sve” po nekoliko vodećih hrvatskih shopping centara. U svijetu anonimaca moglo bi se postupiti na sličan, premda, naravno, manje javan način. Sedmodnevne svadbene pijanke mogle bi zamijeniti isto toliko duge razvodničke trezvenke. Bilo da je riječ o slavnim facama, bilo o anonimcima, u oba slučaja uspostavljanje takvih običaja još uvijek bilo bi plemenski prihvatljivije od prilično raširenih aktualnih metoda rastava po principu ubij, prebij, tuži...

Ipak, da ne ispadne sve tako crno – i to baš u ovo božićno, obiteljsko vrijeme – treba reći da je rašireni podatak kako više od 50 posto brakova završi rastavom obična fama. Tome u prilog govore samo statistike, a znamo da su statistike netočni zbrojevi točnih podataka ili – čista laž. Prava je istina da preživi više i od sedamdeset posto brakova. No, kad im se pribroje ljudi koji su se vjenčali dva, tri ili više puta, dolazi se do poraznije bilance. Dakle, živite li obiteljskim životom, ne dajte da vam Žuži Jelinek i Lana Pavić kvare računicu. Sretan Božić!

Video sadržaj

HRABRA DJEVOJČICA

Bojana Gregorić Vejzović o borbi svoje kćeri: Banalna pretraga zbog viroze ukazala je na krvarenja u abdomenu

16

PRONAŠLI GA UKRAJINCI

Jezivi zapisi iz dnevnika sjevernokorejskog vojnika: 'Iznevjerio sam vrhovnog vođu, moram se iskupiti'

16

'ŽIVIM BEZ IMOVINE'

Životna drama čovjeka kojemu se divila Jugoslavija: 'Supruga i ja izbačeni smo na ulicu, očajan sam'

Savjet stručnjakinje

Jedna nuspojava upotrebe antibiotika pojavljuje se kod čak 40% pacijenata, evo kako je izbjeći

Prijelazno rješenje

Kako je “mračna bonaca” izazvala nemir u Njemačkoj: Dunkelflaute je nova prijetnja energetici?

U tijeku je opasna prijevara, Hanfa upozorava građane