Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz očito nije detaljno pročitao statut ad hoc suda u kojem radi jer ondje ne stoji da je njemu po funkciji dopušteno miješanje u događanja na unutarnjopolitičkoj sceni Republike Hrvatske. Stoga pristojnosti i lijepom ponašanju uvježbane diplomate u Ujedinjenim narodima neugodno iznenađuje što se Brammertz, podnoseći u srijedu navečer izvješće Vijeću sigurnosti u New Yorku, “usudio” ukoriti visoke hrvatske dužnosnike za njihovo ponašanje. Neki kažu nije imao ni jednu primjedbu na našu suradnju s Haagom pa mu to očito nije odgovaralo. Iako nije naveo imena, prema njegovoj procjeni inkriminiranih hrvatskih političara poznato je da je za “glorifikaciju ponašanja iz ratnog razdoblja i dovođenje u pitanje vrijednosti rada ICTY-ja” na East Riveru “ogovarao” Jadranku Kosor i predsjednika Josipovića.
Zabrinuo ga je i zakon o ništetnosti optužnica za ratne zločine koje je podigla Srbija protiv hrvatskih građana i opet je zaboravio da nema ovlasti komentirati zakone donesene demokratskim glasovanjem u parlamentu demokratske Hrvatske. U Vijeću sigurnosti dobro znaju da Brammertzova izvješća više ne mogu usporiti put naše zemlje u EU, a mnogima je poznata i tužiteljeva taština koja je osjetljiva na novinarske kritike i koja ga tjera da se ne drži diplomatskih dogovora (navodno je prije sjednice VS-a obećao da neće ništa negativno reći o Hrvatskoj, a onda je pogazio riječ) te je poznato da je i njemu, kao i mnogim drugim djelatnicima suda, rad u Haagu moguća odskočna daska za nastavak neke druge dobro plaćene pozicije. Brammertzova prethodnica Carla del Ponte dobila je veleposlaničku funkciju, a da nije bilo uhićenja Ante Gotovine, vjerojatno bi bila u mirovini u švicarskim Alpama.
Brammertz hvali Srbiju i divi se njezinoj suradnji s Haagom jer je izručila Mladića i Hadžića te tako sebi otvorila put prema Bruxellesu, a njemu prema “pozitivnoj ocjeni za rad u Tužiteljstvu”. Brammertzove prigovore nije prešutio hrvatski veleposlanik pri UN-u Ranko Vilović koji je na sjednici VS-a komentare o našim dužnosnicima nazvao neprimjerenima i odbacio ih. Na East Riveru poznato je da Brammertza boli činjenica da je predsjednik Josipović kao priznati pravni stručnjak upitnim nazvao profesionalne dosege haaškog tužiteljstva i suda te poručio da ondje “sjede krivi ljudi”, a to je odjeknulo u međunarodnoj zajednici.
Veleposlanik Vilović u reagiranju pred Vijećem sigurnosti, a to znači “pred cijelim svijetom”, rekao je da se moraju ozbiljno razmotriti posljedice mogućih presuda u Haagu zbog kojih će u budućnosti biti otežan pravovaljan rad međunarodnih organizacija za očuvanje mira i NATO-a. To znači da se, ako se generala Gotovinu osudi za prekomjerno granatiranje, ni jedna druga članica mirovnih misija ili NATO-a neće usuditi poslati svoje vojnike u ratna područja jer bi svaki od njih potencijalno mogao završiti u Haagu! Takve presude zapravo ruše koncept međunarodne sigurnosti i postavljaju neke nove standarde pa bi o tome ozbiljno trebali razgovarati relevantni svjetski stručnjaci pa i političari, a ne “sudbinu svijeta” prepuštati makijavelističkim djelatnicima Haaškog suda. Mnogi zaboravljaju da je tu važnu činjenicu spomenuo i Josipović u jesenskom govoru na Općoj skupštini. Čuli su je svi centri moći u svijetu, a Brammertz je jedini, ili na nagovor nekih od njih, zaključio da treba reagirati. I zbog svoje kože!
Takvi kao on i njemu slicni bili su uvijek dobre sluge diktatorima.