Ovih dana krema domaćeg turizma, pojačana gostima iz inozemstva, u
Opatiji na tradicionalnim Danima turizma bistri kako dogodine
pobijediti gospodarsku krizu u svijetu i na naše plaže dovesti berem
malo više Europljana nego ove i proteklih sezona. Dežurnih optimista ne
manjka, ali jasno je da će to biti teži posao nego posljednjih godina.
U svakoj krizi prvo otpadaju stvari bez kojih se može, pa se putovanja
po prirodi stvari nameću kao stavku koja se među prvima križa. Čak i
kad nije tako – kao na primjer u slučaju Njemačke tijekom prvih mjeseci
ove godine , kada se čak i nešto više Nijemaca otisnulo na putovanje
izvan zemlje nego godinu prije – turizam ipak bude okrznut.
Ti su isti Nijemci, koji su ponajveći svjetski putnici, s četrdesetak
milijuna putovanja godišnje u inozemstvo, na putu ostajali kraće i
trošili manje. Nijemce ne spominjemo slučajno. Osim što su najveći
svjetski putnici, najbrojniji su gosti i hrvatskog Jadrana, s
neusporedivo najviše ostvarenih noćenja, a ove su godine za devet
mjeseci bili desetak tisuća malobrojniji u nas nego lani. Ni proteklih
godina iz te zemlje nisu knjiženi “plimni valovi” pa je podosta razloga
da se to tržište nađe na prvom mjestu među zemljama kojima je plan
turističkih vlasti dogodine posebno se posvetiti. Kako će to biti
izvedeno, trebalo bi biti detaljnije predstavljeno upravo u Opatiji.
Ministar Damir Bajs, u svjetlu gospodarske krize u svijetu, najavio je
aktivniju i promišljeniju promidžbenu politiku. Ne kao kritiku čelnika
nacionalne promidžbene organizacije Nike Bulića i njegova dosadašnjeg
rada, nego više kao odgovor na izazove 2009. godine. Kritičara Hrvatske
turističke zajednice, Glavnog ureda i Nike Bulića, inače, ne manjka.
HTZ za oko zapinje svojom relativnom neovisnošću (pogotovo do povratka
samostalnog ministarstva turizma, u bivšem mamutskom ministarstvu
Kalmetina nadređenost bila je praktično pro forma), milijunskim
budžetom, općenito atraktivnim opisom posla, mogućnošću putovanja i
slično.
Kritičari koji se nešto više bave biti HTZ-ovih aktivnosti prigovaraju
da je taj sustav okoštao, da radi previše općenitu i premalo fleksibinu
promidžbu hrvatskog turizma, da su HTZ-ovi direktori u inozemstvu
pretvoreni u administrativce, umjesto operativce, da s njima Glavni
ured rijetko kontaktira i nedovoljno koristi...
Jedno je sigurno, Bulić nije čovjek koji trči ususret promjenama, ali u
turizmu je ipak stari mačak. Na Bajsu je lakši dio – samo da amenuje
najbolja rješenja za turističku promidžbu 2009. No, upravo od Bulića
zahtjevnost turističke 2009. traži više. Pa možda i da bez predrasuda
posluša prijedloge svojih kritičara.
U POVODU
